Danas se obilježava Praznik rada, 1. maj. Na današnji dan 1886. godine održane su demonstracije radnika u Čikagu, u čiji spomen je 1. maj proglašen Međunarodnim praznikom rada. Od tada dan rada je jedan od najrasprostranjenijih praznika na planeti i slavi se u preko 150 zemalja svijeta.

Ipak, u Bosni i Hercegovini položaj radnika nije baš na zavidnom nivou, pa neki rade čak i na Praznik rada.
“Ne sjećam se kada sam zadnji put proslavio Prvi maj. Za mene je taj dan isti kao i svaki drugi” – rekao je vozač autobusa Zet Toursa. “Nama vozačima je svaki dan radni dan, bio to Bajram, Nova godina ili Prvi maj. Mi za odmor ne znamo, pa čak ni na taj jedan dan kada pola planete odmara.”

Građani Bosne i Hercegovine Međunarodni praznik rada obično obilježavaju u prirodi, na izletištima, livadama i planinama, roštiljajući sa porodicom i prijateljima, dok se jedan dio ipak odluči za kućnu atmosferu bez prevelikog slavlja. Međutim, da Prvi maj nije svima neradni dan posvjedočio je i kondukter Zet Toursa koji je rekao: ”Ne mogu reći da mi je mrsko raditi i za Prvi maj jer tako zarađujem svoju platu, ali istina je da ponekad slobodan dan i više nego dobro dođe. Mi smo zarobljeni u ovom autobusu svaki dan, propuštamo rođendane, zabave, mature, godišnjice… Sve ono čemu se čovjek veseli nas nekako uvijek preskoči. Naše je da radimo i na neradne dane, a na drugima je da slave”.

Niske plaće, sve duži radni sati i sve manje slobodnih dana za godišnji odmor, potom i loša ukupna ekonomska i politička slika zemlje nadovezuju se na opće nezadovoljstvo radnika što i jeste razlog da pojedini građani nemaju slobodan dan ni za Prvi maj. Ipak, pored finansijke krize sa kojom se bori većina stanovništva naše zemlje određena suma novca se uvijek nađe za proslavu Prvog maja. Naravno, kod onih koji taj dan ne rade.

(Autor: Hajra Karahodžić)