DINAMO je u šokantnoj završnici remizirao sa Šahtarom 3:3 i doveo se u vrlo tešku situaciju pred nastavak natjecanja. Tri minute prije kraja utakmice Nenad Bjelica i igrači bili su na korak do osmine finala Lige prvaka, jednom nogom zakoračili su u europsko proljeće, ali su u sudačkoj nadoknadi sve izgubili. Šahtar je zabio dva pogotka i slomio Bjeličinu momčad.
Postavlja se pitanje kako se Dinamu to moglo dogoditi.
Priče o mentalitetu i opuštanju su gluposti
Popularno je razmišljanje da se radi o mentalitetu i tipičnoj balkanštini, ali pobornici takvih teza zanemaruju činjenicu kako je Dinamo u ključnim trenucima susreta ostao s igračem manje pa je u sljedećih deset minuta svejedno uspio iznuditi isključenje suparnika i zabiti dva gola, koja su ga dovela pred cilj. Zanemaruje se i podatak da je ovo prva europska utakmica Bjeličinog Dinama, od ukupno 26, koja je okončana ovako šokantno. Priče o nedostatku zalaganja možda prolaze na školskom igralištu, ali nipošto na utakmici Lige prvaka.
Uzrok šokantnog raspleta je puno banalniji. Šahtarovo izjednačenje plod je slučajnosti.
Dinamovi igrači tijekom utakmice bili su uvjereni da ih je sudac zakinuo za dva kaznena udarca, a Nikola Moro je u zaustavljanju kontranapada zaradio žuti karton koji se u 74. minuti pretvorio u crveni. Na semaforu je stajalo 1:1, a mladi Gjira ušao je u igru i vrlo brzo lukavim potezom izjednačio je i brojčano stanje na terenu. Na krilima tada nastalog adrenalina Dinamo je okrenuo utakmicu. U 83. minuti za 2:1 zabio je Ivanušec, još jedan mladi igrač kojeg šira javnost vjerojatno uopće ne poznaje. Minutu prije isteka regularnog dijela Ademijev neumorni trk u oba pravca nagrađen je golom poslije briljantne Olmove asistencije.
U tom trenutku emocije su bile izražene i na tribinama i na terenu, a to su idealni uvjeti za potpuni kaos i manjak kontrole. Tako su se događali najveći šokovi i preokreti u povijesti nogometa. Čak je i glup potez koji je napravio Theophile-Catherine skrivivši penal u sudačkoj nadoknadi nepošteno komentirati izvan konteksta specifičnog psihološkog stanja u kojem se Dinamo tada nalazio. U tom stanju čovjek može napraviti najnevjerojatnije stvari – i one veličanstvene i one katastrofalne.
Šahtar je uveo još dva ofenzivca i bio je boksač koji nema što za izgubiti. Snažno je zamahnuo s obje ruke i dvaput pogodio protivnika u bradu. Naravno da su individualne pogreške i pad koncentracije bitni faktori Dinamovog pada, ali oni su prisutni kod svakog gola, u 7. ili 97. minuti. Problem je što su se Dinamu dvije takve situacije dogodile na samom kraju utakmice, a to je sasvim dovoljno da krenu apstraktne priče o mentalitetu. No odgovor na pitanje kako je Dinamo izgubio prednost puno je banalniji, a ponudio ga je i sam Bjelica.
“Jednostavno, u nogometu se takve stvari nekad dogode”, kazao je trener Dinama.
Iako su suđenje i šokantan kraj jutros glavne teme, utakmica je ponudila puno toga što može ohrabriti Dinamove navijače pred nastavak natjecanja.
Loš start i odlična adaptacija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kao što smo pisali u najavi susreta, formacija 3-5-2 teško može biti efikasna protiv Šahtara pa je Dinamo u prvih 15 minuta prikazao najlošiju igru u Ligi prvaka ove godine. U takvoj formaciji nisu mogli igrati obranu na čovjeka, a brojne Šahtarove rotacije tjerale su Dinamove igrače na preuzimanja u kojima su kasnili. Sve ničije lopte u tom periodu otišle su na stranu gostiju. Šahtar je izgledao kao da ima pozicijsku prednost.
Bjelica je u intervjuu nakon susreta potvrdio da ga je iznenadila Šahtarova igra sa širokim krilima koja im je zadavala problema na bokovima i zbog toga je Dinamo u fazi obrane prešao u formaciju 4-4-2, odnosno 4-2-3-1. Tako je Bjelica stabilizirao situaciju na terenu. Dinamo je puno lakše mogao braniti kombinacije Šahtarovih krilnih i bočnih igrača. Bjelica je još jednom odlično pročitao utakmicu i na vrijeme reagirao.
Dinamo je u fazi napada bio solidan s obzirom na to da nije imao pravo rješenje na desnom beku, a baš su bokovi slaba Šahtarova točka u obrani. Stojanović se kao krilo zabijao u sredinu. Time nije bio pretjerano opasan na lopti, ali je za sobom odvlačio Ismailyja što je otvaralo prostor Theophile-Catherinu koji je centaršutom najprije Petkoviću namjestio veliku šansu, a onda i gol. S Petkovićem u igri Dinamo nije dobio samo opasnost u skoku, što mu je nedostajalo u Ukrajini, nego i dodatnog igrača između linija uz Olma. Njih dvojica su jako dobro koristili prostor iza leđa vezne linije Šahtara i Dinamo je u posjedu obično imao barem jednu dobru opciju.
Dinamo je tako još jednom uspješno odgovorio na zahtjeve suparnika i pokazao kako posjeduje nevjerojatnu taktičku fleksibilnost. Ipak, najbitniji trenutak kada pričamo o Dinamovoj budućnosti u Europi ove sezone dogodio se nakon susreta.
Bjelica je na najbolji način reagirao na šok
Kultura momčadi u kojoj trener gradi renome vođe kojeg igrači bespogovorno slijede stvara se na mnogo razina; efikasnim rješenjima na terenu, poznavanju dinamike svlačionice, ali i njegovom javnom nastupu te sposobnosti da zaštiti igrače i pošalje jasnu poruku o ciljevima. Defetizam koji dominira društvenim mrežama od strane Dinamovih navijača i razočaranje kojim su zračili igrači Bjelica je u nastupu nakon susreta razbio na najbolji mogući način.
Na upit novinara da usporedi ovaj Dinamov kiks s nekim prijašnjim tragičnim ispadanjima Bjelica je odgovorio vrlo rezolutno:
“Nemojte mi spominjati te tragične Diname koji su gubili utakmice jer to nije moj Dinamo. Ovo je prva i zadnja utakmica koju smo mi ovako izgubili.”
Prije toga jasno je istaknuo da dobro poznaje Atalantu i da Dinamo u ključnom susretu koji ih očekuje zanima samo pobjeda.
Takav impuls ključan je u trenutku u kojem se Dinamov puk polako, ali sigurno budi iz dugogodišnjeg sna i treba mu samo malo da se zapali. Bjeličina poruka je od prvog dana mandata jasna – ovaj Dinamo ne boji se nikakvog izazova i ne definiraju ga prethodni kiksevi nego svaka sljedeća utakmica. To je sve što su Dinamovi navijači htjeli nakon svih prethodnih europskih trauma. Uz veliku invaziju i glasnu podršku BBB-a na San Siru te s čovjekom na klupi koju uporno odbija posustati, sudačka nadoknada protiv Šahtara može se vrlo brzo baciti u zaborav.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
