Iz te gomile mrtvih ljudi, gdje se puše, to više ne liči na ljude to je gomila mesa, iz te gomile mesa izlazi dječak od pet – šest godina. Izlazi živo biće i kreće se prema putu tom…”
Ovako pocinje svjedocenje zasticenog svjedoka u Hagu, bivseg srpskog vojnika.
Danas prica slicno pocinje.

Iz te gomile ljudi mrtvih srca, ustaje to isto dijete, otkriva identitet, ugrozavajuci time svoj zivot, ukazuje nam da je zaboravljen, samom sebi prepusten.
Narodni heroj.

Ustaje i udara nam na cast i savjest, bas kao sto je onog dana udario na savjest neljudima sa puskama.
Dobri Bosnjo skupio preko 70 000 dolara, a nije heroj za sadake.
Je li te stid imalo, ti koji uzivas 150 kvadrata u centru metropole, zaradjen od krvi rahmetli mu babe?
Kako ces mu babi u oci pogledati, kad ga je tebi u emanet ostavio?
Ustupio ti svoje pravo da gleda sina dok raste i babom ga doziva.
Ostavio ga svjedokom neljudskoski covjecanstva.

Uradi nesto barem sad, ako nista da smiris savjest i vratis miran san.
A Fahrudin, on ce prezivjeti. I ovo ce prezivjeti i ostati da svjedoci.
Protiv nas.

Autor: Aida Cicak