Kako su pirati u Nigeriji oteli mornara Sakiba iz Sarajeva

Avaz

Kakav strah! Pa pirata će uvijek biti. Od kada je brodova, i gusara je. Koga je strah, ne treba posao mornara ni raditi. Prva je to reakcija Sakiba Alajbegovića, čovjeka kojeg su gusari, sa još 12 članova posade švicarskog broda, oteli i držali mjesec dana zarobljenog. U ekskluzivnoj ispovijesti za „Dnevni avaz“, Alajbegović prepričava otmicu, ali i svoju životnu priču.
Rođen je u Sarajevu, odakle je kao 20-godišnjak otišao u Argentinu.

Zov domovine

– Imam 65 godina, ovaj posao počeo sam raditi sa 20. Tada sam otišao s bratom Abdurahmanom u Argentinu. Obojica smo strojari. Radili smo na bušotinama oko Južne Amerike. U Argentini sam kupio stan, tamo živio i nisam se mislio vraćati. Sve do rata. Domovina zove, vratili smo se obojica. Bio sam komandant 7. Hadžihamidove brigade, dok je moj brat bio u 105. brigadi. Poginuo je. Ja sam više od 20 puta ranjavan – priča nam Alajbegović.

Nakon rata vratio se mornarskom poslu.

– Opet sam se vratio na isti posao. U istu firmu. Putovalo se, radilo. Mi Bosanci jedni smo od najboljih mornara – navodi Alajbegović.

Kako kaže, u morskim vodama Nigerije kompanija za koju radi ima dvije bušotine.

– Bio sam zadužen za dizalice i neke druge mašine. Pirati su došli čamcima i zauzeli brod. Čim su se popeli, zapucali su da unesu strah. Zaista sam svašta u ratu prošao, a i na brodovima, tako da mene to i nije posebno prepalo. Znam kako to sve ide. Jedan je pokušao opljačkati nas, članove posada. Kada mi je prilazio, oteo sam mu sat s ruke i rekao mu: „Vidiš da mogu i ja tebe opljačkati! Nisam ti ja meta.“ I pustili su me – kaže Alajbegović.

Nakon što su se pirati popeli na brod, kaže, počeli su ploviti.

– Bez ikakve navigacije, a nalazili smo se na otvorenom moru, odvukli su nas do kopna, zavukli brod u rijeku Niger, duboku u džunglu. Iskrcali su nas i napravili kamp usred džungle. Kasnije su nas nekoliko puta premještali. Prilično su nas pazili, jer smo im mi garant za novac koji će tražiti od gazde. Mi smo, naprimjer, dobivali flaširanu vodu, dok su oni pili iz močvara. Hranu smo dijelili. Nije je bilo puno, pa sam smršavio 15 kilograma – navodi Alajbegović.

Ističe da je znao da će gazda kompanije platiti otkupninu, samo je bilo pitanje vremena.

– Najopasnije je kada se u sve to umiješate vi mediji i vlasti. Brod je bio pod švicarskom zastavom i, naravno, vlada je sugerirala gazdi da ne smije plaćati. On je to onda morao krišom. Drugog dana u kamp nam je stigao vođa pirata. Kazao nam je da će kontaktirati gazdu, a ako ovaj odbije da pregovara, jednog od nas će ubiti. I u očima sam mu vidio da će to i uraditi. Radio je to već – priča Alajbegović.

Rizik posla

Ipak, gazda je pristao. Pregovori su trajali mjesec.

– Nakon toga, u kamp je stigao njihov agent, koji je kazao da su pare stigle. Ne znam koliko je to novca, vjerovatno nekoliko miliona. Stavili su nas u čamac, izvukli iz džungle i pustili nas da plovimo dalje prema punktu gdje je vojska. Odatle smo upućeni na aerodrom i onda svako svojoj kući – navodi Alajbegović.

Na kraju dodaje da su svi članovi posade živi i zdravi, da nikome ništa nije falilo.

– To je rizik posla. Rečeno nam je tako, svi znamo u šta se upuštamo. To je taj život koji smo izabrali – zaključuje ovaj mornar.

Imam dvoje-troje djece, ovo što znam

Alajbegović nam priča da se kasno oženio.

– Mora nešto ostati. Imam ja dvoje-troje djece, koliko znam, s koliko sam njih u kontaktu, po svijetu. Imam ovdje sina. Stan u Argentini sam prodao, kupio u Sarajevu ovu zemlju i napravio kuću – kaže Alajbegović.

Sve političara na dan u džunglu

– Sve bih ja ove naše političare na jedan dan poslao u džunglu. Da navečer čuju malo zvukove zvijeri, da ih strah uhvati. Za dan bi se oni sve dogovorili i riješili probleme u ovoj državi. Vjerujte mi, to je pravi način – kazao je Alajbegović.



0

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...