Kleptanu stigla njegova draga: Orahovičani je čekali danima

Bijele rode su ptice selice, koje zimu provedu u hiljadama dalekim mjestima Afrike, a u rano proljeće se vraćaju u svoja staništa. Svako na svoje mjesto, svoj odžak, svoj krov. Pogriješiti neće. Dolijeću da izvedu mlade, dvoje, troje malih rodića. Obično to rade u blizini rijeka, možvara i bara, gdje imaju hrane.

Petnaest godina, par roda dolijeće na kuću Karića, Ševke i Remze u Orahovici Donjoj, selu koje broji šest hiljada stanovnika i nalazi se uz desnu obali rijeke Spreče u Sprečkom polju. Iako su na krovu sagrađena tri odžaka, rode, uvijek slijeću na jedan isti, pa Karići grijanje moraju iskuljučiti u rano proljeće, kako dim ne bi rodama naškodio.

Obično prvi s prvim danima marta dolijeće mužjak. Svoj dolazak najavi klepetanjem velikih krila, pa su ga Orahovičani nazvali klepetan. Tako je bilo i ovog proljeća. S obzirom da je odžak bio zauzet, iz koga je kuljao dim, klepetan je gnijezdo počeo savijati na obliženjem elektro-stubu. Vlasnici kuće su brzo reagirali i vatru ugasili, pa se klepetan vratio na svoje staro gnijezdo.

Svaki dan, od jutra do večeri je vrijedno savijao gnijezdo. Ženka je zakasnila blizu deset dana, pa su se Orahovičani često zagledali u gnijezdo i zabrinuli se, često govoreći da ova korona nije i rodi naškodila, pa je nema kod svog klepetana. Ali, jutros su je ugledali u gnijezdu. Bilo je uživanje gledati ljubav para bijelih roda, koji ovdje izlegu svoje potomke, pa se krajem avgusta nekuda odsele. Niko ne zna kuda.

Tada porodici Karić, ostane puno posla iza roda. Moraju mlazom vode oprati pola krova, gnijezdo uklonuti na drugi kraj krova za iduću godinu. Prije nego što polete rode, roditelji i njihovi mladi, koji su se naučili letjeti, dva dana, klepeću krilima, kružeći okolo kuće, najavljujući svoj odlazak.

Za razliku od Posavine, Semberije, Lijevče Polja, gnijezdo bijelih roda na kući u Orahovici Donjoj kod Gračanice, jedino je, u široj okolini.