O insanu, nisi bez razloga došao na ovaj svijet. Okreni se oko sebe i pogledaj u ljepotu, pogledaj travu koja ti priča priče o zelenilu, pogledaj more koje zbori o čistoći, podigni svoj pogled prema nebu, pa zar ne vidiš da sklada najveće stihove o sjaju, vedrini, bjelini i mraku. O čovječe, ne žuri, ne žuri kvariti svoju sreću na ovom svijetu. Uspori, pravi sitne korake, jer poznato je već godinama da sitnice čine život i da ta ista sitnica može čovjeka učiniti sretnim. Samo imaj dušu, imaj dušu po cijelom tijelu i imaj dušu u svojim očima. Jer duša gleda ono što ti nekad ne bi, ona traži ono iz čega može nešto korisno vidjeti i naučiti, ona ide sasvim polahko i nikad ne odustaje tako lahko. Danas kad nas zadesi neko iskušenje mi klonemo tijelom. Možemo uhvatiti sami sebe kako govorimo : „Ja ovo ne mogu.“ Zar tako lahko trebamo pustati da drugi odlučuju umjesto nas? Naime, kad kažemo da nešto ne možemo, otvaramo vrata ljudima da uđu u naš najintimniji dio života i donose odluke umjesto nas. Tad slušamo tuđi glas, a ne svoj. A kasnije kad se mi probudimo iz tog stanja, shvatit ćemo da se nalazimo u poziciji u kojoj ne želimo biti i koja se kosi sa našim stavovima. Naime, kad tvoja duša želi drugoj duši dobro, ona bježi od zla. Tad možeš očekivati da i kad dođe do nekih problema, ona neće odustati, jer se navikla boriti s iskušenjima na koja nailazi. A zar to nije najteža borba u nama? Borba dobra i zla se odvija svakodnevno. Borba u kojoj iz dana u dan dobro pobjeđuje zlo mi osjećamo mir, a kad zlo pobjeđuje dobro, u nama se uznemiri svaki dio tijela.

Jednostavno je, dobro nam otvara nove ulice s brojnim prilikama, a zlo nas vodi u slijepu ulicu. Znaj, da tvoje postojanje ima svrhu, a jedan od ciljeva je da dobro bude na tronu. Pogledaj oko sebe i uživaj u blagodatima.

Piše: Dženita Bajrić