Pobjeda protiv Crystal Palacea ih je doveo u poziciju kada vjerovatno moraju da pobijede četiri od sedam preostalih utakmica. Pošto je samo Tottenham pokazao interes da im bude konkurencija, narednih nekoliko sedmica sezone tenzije bi se mogle smanjiti.

Činjenica da Alan Pardew nije baš bio na strani Claudio Ranierija i njegovog tima ovog vikenda nimalo ne umanjuje njihovo dostignuće. Pardew je istakao da Leicester zaslužuje ogromno priznanje za ovu sezonu, ali da su se “zvijezde poklopile” za Lisice s “vrlo malo povreda” i “sreće u nekoliko teških utakmica“. Također je spomenuo brojne penale koje su imali ove sezone, prije nego je uporedio njihovu sreću s Palaceovom nesrećom.

leicester-city

Obična reakcija je suprostavljanje svakom ko pokuša umanjiti Leicesterove uspjehe, i zaključak da menadžer na Padrewovom mjestu samo daje opravdanja zašto tim poput Palacea, koji je bio u mnogo boljem položaju  na početku sezone, nije mogao da igra poput Leicestera. Ipak, uprkos Pardewovim komentarima punim zavisti, ima tu i istine.

Leicester je bez sumnje sretan ove sezone. Nisu imali povreda: osam njihovih igrača je propustilo dvije ili jednu utakmicu. Nagrađeni su s duplo više penala od bilo kojeg drugog tima u ligi.

Nekolicina je mogla predvidjeti da će utvrđene sile i pobjednici proteklih 20 titula prvaka (Manchester Unite, Manchester City, Chelsea i Arsenal) biti tako beskorisni. Utakmice su im se popriječile na putu i sada imaju samo jedno takmičenje na koje se trebaju koncentrisati.

leicester-navijaci

Pripisivati uspjeh sreći u sportu je veoma rizično, jer šta je sreća? Šut koji ide van okvira gola? Sudijska odluka u vašu korist? Imati briljantnog igrača koji vuče cijeli tim? Spremnost ili disciplina?

Sve se ovo može pripisati sreći, ali se isto tako odnose na spremnost i dobru igru. Leicesterova spremnost bi se mogla pripisati Ranierijevoj odanosti. Možda su imali mnogo penala, ali su ih oni pretvorili u golove. Šta je uspjeh u sportu ako nije jednostavno biti bolji od onog s kim se takmičite?

Pored svega ovoga, iako Leicesterovo potencijalno osvajanje titule jasno nije puka sreća, šta je loše u tome što su sretni?

Većina timova su sretni na ovaj ili onaj način, te je većina uspijeha došla s elementom sreće. Manchester City je bio sretan što je Liverpool pao 2013. godine. Brojni remiji Arsenala u njihovoj nepobjedivoj 2003/04. sezoni su uključivali sreću. U finalu Lige prvaka 1999. godine, Bayern Minhen je dva puta pogodio prečku, prije nego su Ole Gunnar Solskjaer i Teddy Sheringham postigli golove.

leicester

Malo je timova (ako ih uopšte ima) koji su nešto osvojili u fudbalu bez neke vrste onoga što se smatra srećom, ali to se rijetko spominje. Razlika za Leicester je to što neki pokušavaju naći našto čime bi mogli da objasne ovu nevjerovatnu sezonu; razlog da su “veoma dobri” je previše nevjerovatan, ali je ipak moguće biti dobar i sretan u isto vrijeme.

“Ono što mi radimo je kao pica”, rekao je Ranieri u oktobru. “Da bi bila dobra, morate imati prave sastojke. Prvi sastojak je timski duh. Drugi je da igrači uživaju u treninzima; znaju da moraju mnogo raditi, ali ipak uživaju u tome. I također, malo sreće je važno. Morate mnogo raditi, morate sve uraditi kako treba, ali poput soli, malo sreće je dobro.

leicester-city-fans

Mnogo je razloga zašto Leicester ima veliku šansu za osvajanje titule. Jedan ot tih razloga je i sreća, ali nema ništa loše u tome.