Ljubomora = ljubav?

A.Žunić / Biscani.net

Piše: Asmira Kajtazović

Koliko puta sam čula, i dalje slušam, da što si više ljubomoran, više ti je stalo, više voliš. Meni, iskreno, to nikad nije imalo smisla i često sam se pitala da li je sa mnom sve uredu, jer, kako, da su svi na jednu stranu, a ja na drugu. I koliko god da sam pokušavala naći odgovor, nisam uspijevala, ali sam znala da i pored svih njih se i dalje držim svoje strane i da jedino tu osjećam mir. A gdje je mir, tu je i sreća. Gdje je mir tu sam ja.

Evo, upravo shvatih da, kao i sve drugo u životu, ni moje ime nije slučajno, jer sadrži tu divnu riječ. Sve se, zaista, dešava s razlogom. Pokušavala sam ponekad, priznajem, da uđem u njihove realnosti, ne bih li bila ‘normalnija’. Međutim, brzo sam se vraćala k sebi, jer tamo, kod njih, nije bilo tišine, već neizdrživa buka u glavi. Hiljade pitanja i deset puta više odgovora: gdje je, s kim je, šta radi, vara li me; tamo je, s njom je, vara me; šta ću, kako ću, dokad ću; to ću, ovako ću; dotad ću; a možda nije tako, možda je ovako, ili ipak je, ma je sigurno, tako je, nema šta drugo biti, a šta ako nije? … Eksplozija u razvoju. I takvi prolaze kroz dan, takvi utanjaju u san, takvi se bude, takvi liježu. Takvi ulaze u odnose u kojima nema kisika ili za obje ili za jednu stranu, pa se, i pored toga što nam je kisik neophodan za život, uče živjeti bez njega i tako se guše danima, mjesecima, godinama… Nekima i život prođe bez da prodišu ikad više, ali oni to, nažalost, ni ne primijete. Ima i onih koji primijete, ali zažmire, jer navika, jer narod, jer reći će neko nešto, jer…drugi su vlasnici mog života.

I to je, pored svega, najžalosnije.
Donedavno nisam znala objasniti razlog neljubomorisanja iako nije ništa kompleksno, ali, eto, nisu se rečenice bile posložile onako kako sada jesu. Ali sam znala da svaki odnos koji bih započela, sam započinjala s odlukom da toj drugoj osobi vjerujem, jer ne pada mi na pamet razbijati glavu oko toga da li je i s kim je, jer uopće ne mora značiti da jest, a ako i jest, svakako ne mogu to spriječiti. I tako bih mirna spavala i mirna se budila. Sada sam već složila nekoliko rečenica u glavi baš o tome, a složila sam ih tako jer sam krenula od sebe. Objašnjenje glasi nekako ovako:

Znači, ako ja volim sebe, ako je ta ljubav baš ona iskrena i zdrava, šta ja želim sebi?
Želim li ja izlaske s prijateljima, s osobama s kojima se smijem i s kojima se lijepo zabavljam i osjećam? Odgovor je da želim. Želim li ja da me neko ometa u tome dok se osjećam tako dobro, da me ispitiva, da provjerava svaku minutu kako i šta, da me guši? Odgovor je da NE želim. Želim li da mi se ne ostvare snovi i da odustanem od željenog i želim li da mi neko želi to? NE želim. Želim li da izgubim sebe? Da se uklapam u okvire koji su mi tijesni? Da se mijenjam i prilagođavam nekom drugom i želim li da mi neko to želi? NE želim!

I za svaku ostalu situaciju postavim sebi pitanje krenuvši od sebe i odgovor je sasvim jasan. S vremenom shvatite šta je ustvari to što vi sebi želite ili ne želite, i da to nema nikakve veze s drugima. Sve je u vama.
Ako iz ovog objašnjenja uvidimo da ne želimo sebi one stvari i situacije koje nas guše, sabotiraju, koje nam ne daju da rastemo i oduzimaju nam slobodu, zašto to želimo nekom drugom? Zar stvarno možemo reći da volimo nekog ako ga sprječavamo da ostvari snove, ako mu branimo da želi i mašta, ako mu oduzimamo ono što ga raduje, ako jednostavno ne dopuštamo nekome da raste ili želimo da raste po našim nekim mjerilima? Ako želimo da taj neko prestane biti taj neko i postane naša marioneta? Zapitajte se želite li to sebi.

I pored svega ovog nađe se ono ALI.
Sve ja to razumijem, ALI…
Znaš, u pravu si ti, ALI…
Pa vidi vjerujem ja njemu/njoj, ALI…
Ali…
Ali.
Ali!

Ali, ne postoji ALI! Osim tog na početku izjave, jer velika je razlika u “ali, volim te” i “volim te, ali…”, drugo uvijek nosi smiješne izgovore kao objašnjenje, kao razlog kako će oni ili neće zbog nečeg nešto. Čiste gluposti. Jer, kad shvatite da niko nikog ne posjeduje, da ni za koga nismo vezani pupčanom vrpcom, čak ni s majkom poslije rođenja, bude vam lakše. Kad prihvatite da onaj ko želi biti s vama i samo s vama će biti bez obzira da li se čitav svijet urotio protiv toga ili bio na njegovoj strani, bez obzira dijelili vas kilometri ili milimetri. Da onaj ko vas neće prevariti vas neće prevariti bio on sam sa sobom ili u haremu. Ali, i da onaj ko vas hoće prevariti će vas prevariti i da ga lancima okujete i zaključate u podrum, jer misli i osjećaje ne možete okovati, niti zaključti. I to neće imati apsolutno nikakve veze s vama.

Do vas je jedino da li ćete se zadovoljiti s tim da nekog imate samo fizički, vezanog i zaključanog u podrumu, dok ništa njegovo, ono što pripada nekim većim dimenzijama, ne pripada vama ili ćete dati toj osobi slobodu i svjedočiti apsolutnom susretu dvaju duša kroz dva tijela.
Na vama je, zaista. 😊



0

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...