MAŠTA DA ĆE JEDNOM IĆI NA MORE: Bane (14) deset godina nema struju, ali vrijedno uči, odrastao prije vremena! (FOTO)

Branislav Čelebić iz Novih Kozaraca kod Kikinde, sa pomiješanim osjećanjima očekuje 1. septembar i polazak u Tehničku školu.

Branislav Čelebić iz Novih Kozaraca kod Kikinde, sa pomiješanim osjećanjima očekuje 1. septembar i polazak u Tehničku školu. Ovo ljeto, kao i mnoga prethodna, Branislav je proveo u rodnom selu, radeći po tuđim imanjima, kad mu se ukaže prilika.

Prije vremena odrastao tinejdžer, ponosno pokazuje besplatnu đačku kartu kikindskog “Autoprevoza”, ističući da bi mu bez nje odlazak u školu bio nezamisliv:

– Okle roditeljima para da me školuju i plaćaju put do Kikinde. Majka Desanka trenutno se u bolničkoj postelji bori protiv opake bolesti, a ćaća Branko već godinama ne radi. Zbog neimaštine je srednja škola za moje starije sestre i brata ostala nedosanjan san. Prvi sam u porodici koji će završiti srednju školu. Opredijelio sam se za varioca. Oni su, koliko čujem, traženi. Brzo će, nadam se, proletjeti tri godine, pa da onda nađem posao i pomognem najmilijima- odlučno će Branislav.

Budućeg varioca ne nervira puno što će u školu u bušnim patikama. Stidno objašnjava da su mu i “ radne i paradne”:

– Navikao sam se na pohabanu odjeću i obuću, da mi je stomak više prazan nego pun, ali ne i na mrak. Već deset godina godina živimo bez struje. Nije baš lako učiti kraj sveće. Valjda neće tako biti zauvijek. A, ponekad, dok titraji svijeće obasjavaju kuhinjski sto za kojim radim domaći, maštam da sam na nekom lijepom mjestu. Teško mi je da zamislim da sam na moru, jer tamo nikada nisam bio. Maštam da imam veliku radionicu sa hiljadu svetala, da radim, imam svoje šegrte koji vare…A, možda će jednog dana stvarno tako biti, pa da i ja odem na more-govori Branislav.

Dok sluša sina, Branko ćutke guta knedle. Nije mu lako. Otkako je 2009. godine ostao bez posla, nema stalan izvor prihoda:

-Moja osmočlana porodica živi od socijalne pomoći. Koji dinar zaradim, nadničeći po selu. Bez struje smo deset godina, ne znam šta će biti sa bolesnom ženom. Jedinu radost nam je donio Branislav. Jako bi nas obradovalo da izuči zanat, postane kvalitetan varilac. Ne moram da brinem da li će izrasti u dobrog čovjeka. To je već postao-kaže Branko.

– Poznata mi je muka porodice Čelebić i da su dugo bez struje. Mi ih pomažemo u osnovnim životnim namirnicama. Iako problem sa električnom energijom nije u nadležnosti Crvenog krsta, pokušaćemo da utičemo na nadležne da im pomognu. Čelebići kažu da nemaju dugovanja za struju, ali ni novac da bi se ponovo priključili na mrežu. Njima bi svaka pomoć značila. Neophodno je da im se vrati ljudsko dostojanstvo- kaže za Kurir Aranka Felbab, sekretarka kikindskog Crvenog krsta.

Svi koji su u mogućnosti da pomognu mogu da se jave na broj sestre dječaka, Anice Čelebić na broj 062 1950059.





Zadnje diskusije / FORUM

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...