Trinaest igrača, stručni stožer, izaslanstvo Saveza i zaposlenici istog, jedan sudac, nekolicina novinara, možda i pokoji navijač. Što, pak, i ne bismo garantirali, osim onih domaćih koje smo na tribinama vidjeli s kockastim obilježjima. To su, koliko smo na prvu uspjeli pobrojati, manje-više trenutno Hrvati u Gwangjuu uključeni, svatko na svoj način, u vaterpolski turnir Svjetskog prvenstva u vodenim sportovima.

Nismo zaboravili, naravno, ni onu dvojicu iz Australije, Elvisa Fatovića i njegovog pomoćnika Deana Kontića zaduženog za kondicijsku pripremu Australaca, ali u šestom najvećem gradu Južne Koreje smještenom u njenom jugoistočnom dijelu ima još jedan. On, pak, kao igrač predstavlja njemačku reprezentaciju. Oni koji malo pozornije prate ovaj sport, znaju da je to već neko vrijeme Mateo Ćuk (29), Zagrepčanin koji je vaterpolski ponikao na Šalati, u Medveščaku.

Ovaj stasiti centar debitirao je za Njemačku na Europskom prvenstvu u Beogradu 2016. godine. Iako su otada prošle već dobre tri i pol godine, ovo mu je tek drugo veliko natjecanje. Objasnit ćemo zašto makar je vrlo jednostavno. Njemačke gotovo da nije bilo na vaterpolskoj mapi. Nije se, naime, plasirala na prošle Olimpijske igre u Rio de Janeiru, kao ni na prošli SP u Budimpešti, dok na lanjskom EP-u u Barceloni Ćuk nije igrao. 

Cilj ispunjen

Stoga jedna od najvećih europskih i svjetskih gospodarskih sila sada slavi i svaki plasman na najveća natjecanja premda su Nijemci ne baš tako davno bili i prava vaterpolska perjanica. U osamdesetim godinama osvojili su dva europska zlata, a prije gotovo cijelog stoljeća (1928.) bili su olimpijski prvaci.

Realnost i sadašnjost kažu da su s prolaskom u četvrtfinale ovdje u Gwangjuu svoj cilj ispunili. Za više od toga trenutno ne vrijede niti su kvalitetom sposobni.

– Točno, ulazak među najboljih osam bio je glavni – potvrdit će nam Ćuk iz prve ruke.

Nije da želimo umanjiti to ostvarenje, ali prste su imale i – kuglice. One koje su još početkom travnja ‘plesale’ u zagrebačkom Westinu i smjestile ih u skupinu s jednim izrazitim favoritom (Italija) te dva protivnika po mjeri (Brazil i Japan). Onda, kao da i to nije bilo dovoljno, njihova skupina D križala se s onom C gdje su se, oni kojima ovdje nije ni mjesto, Novi Zeland i JAR, borili za treću poziciju, pa jedino što drugoplasirana Njemačka nije smjela napraviti uoči osmine finala i dvoboja s Južnoafrikancima, jest – zakasniti na utakmicu.

– Skupina je, naravno, pomogla, ali nije bilo toliko jednostavno. S Japanom smo izvukli remi (gol četiri sekunde prije kraja za 9-9, nap. a.). No odradili smo jako dobru utakmicu s Italijom i pokazali da možemo parirati ekipama iz gornjeg doma.

Sam vrh tog gornjeg doma, i službeno kao svjetski prvak, a i po prikazanom dosad, jest Hrvatska. Njoj se baš i ne može prijetiti u utorak (8:30)? Uostalom, prije samo tri tjedna u prijateljskom dvoboju na splitskom Zvončacu Ćuk i prijatelji ‘popili’ su 22 komada.

– Da, Hrvatska je nešto drugo, ali, hajde, bilo je to u pripremama, poslije nekoliko zajedničkih treninga u Šibeniku i Splitu. Nadam se da ćemo sad odigrati najbolju utakmicu na turniru, što duže parirati i učiniti utakmicu zanimljivom. Važno nam je to i za nastavak turnira jer nismo često na SP-u, ali nema pritisika.

Lijepo je čuti da se hrabrite i ne otpisujete sebe prije nego dvoboj završi, ali imate i apsolutan respekt s hrvatske strane. Hrvati vas ne misle podcijeniti, pogotovo nakon tog dobrog nastupa s Talijanima protiv kojih ste i vodili u posljednjoj četvrtini, međutim, to opet ne mora biti nužno dobra vijest za vas jer nastave li Tuckovi bivati onako ozbiljni i letjeti bazenom sve 32 minute, ne piše vam se, hmm… Dobro.

– Mi se sad, zapravo, borimo i za kult reprezentacije koja se još oporavlja od smjene generacije jer ona s Politzeom i drugima igrala je veću ulogu. No moram reći da smo mi i na FINA kupu pokazali da možemo pobijedivši Mađare u skupini, koji su kasnije i osvojili turnir, a ispali tek nakon peteraca u polufinalu od Australije. Imamo potencijala, stvara se jedna dobra cjelina i mislim da bismo mogli na Olimpijske igre.

Hrvat, Crnogorac i Nizozemac

Nijemci su žarko htjeli to domaćinstvo prošlorujanskog FINA kupa u Berlinu jer regularnim putem danas se vjerojatno ne bi u selu za natjecatelje družili s ostalima. Izborili su, eto, plasman i, konačno, s ulaskom u četvrtfinale napravili izvrstan rezultat. Za koji su, uz Ćuka između ostalog, zaslužna i još dva naturalizirana igrača. Ljevoruki Crnogorac Marin Restović te novopridošli Nizozemac Luuk Gielen kojeg pamtimo iz Partizana.

– Restović se priključio zajedno sa mnom. Nedostajao je ljevak, a bilo smo godinama u Spandauu gdje igra i Gielen već tri godine. U Savezu jednostavno pokušavaju uklopiti one koji su zanimljivi, koji se po discpilini i mentalitetu mogu spojiti s pravim Nijemcima.

Ćuk se, rekosmo već, premijerno i službeno pojavio među njima prije tri i pol godine i ovo mu neće biti prvi put da igra na ‘krivoj’ strani. Dodatno se privikao u Splitu, ali kako je bilo prvi put?

– To je jedan drugačiji osjećaj, pogotovo kod himni. Nije lagano, ali čovjek se navikne s vremenom. Naravno, prvi je put baš čudno jer su obitelj i prijatelji u Hrvatskoj, emocije su zbrkane na početku, ali kad krene utakmica, to se sve zaboravlja i 100 sam posto profesionalac. Takav je ispao moj sportski put.

Koji ga je u Njemačku, točnije u Berlin, doveo prije sedam godina. Toliko je već vjeran Spandauu.

– Jako sam zadovoljan, uvjeti su sjajni, počevši od Kluba pa do kvalitete života. Berlin je sjajan, Klub stabilan, nema financijskih problema, podrška je tu. Konstantno se nadograđujemo, trenutno brojimo osam stranaca, prošle smo godine igrali i na završnom turniru Lige prvaka, ove vratili titulu domaćeg prvaka. Zna se koliki je budžet na početku i prema tome se gradi momčad.

Spandauova je momčad poput njemačke reprezentativne također nekad bila prava sila. Također se radi o osamdesetim godinama kada je osvojila sva četiri europska naslova. Posljednjih joj se godina pridružio Hannover koji svako ljeto sve više osnažuje ekipu. Ovo mu je ljeto pristupio Petar Muslim.

– Hannover je pomogao i nama, to je dobra stvar i za njemačku reprezentaciju jer dosta je igrača bilo razasuto po manjim klubovima. Sada je većina kod nas ili u Hannoveru koji financira čovjek čija je firma među 40-50 najboljih u Njemačkoj. Investira svoj privatan kapital, a, evo, u Hannoveru se sada igrala i završnica Lige prvaka. Nije ni mala stvar za njemački vaterpolo imati dva kluba u Ligi prvaka i koji više kao prije nisu prolaznici, već se svi moraju namučiti protiv njih.

Generacija Sukna i Krapića

Mučio se i Ćuk s ozljedama dosta proteklih godina, jesu li s te strane stigli bolji dani?

– Sada je dobro, imao sam problema s ramenom i nisam igrao jedan dio ove sezone. Ovdje smo stigli s tri centra kako bi se smanjio napor za mene i moja ramena. Funkcionira dobro zasad.

Neki su možda i zaboravili ili jednostavno nisu upoznati, ali Mateo je generacija (1990.) Sandra Sukna, Ivana Krapića… Ona koja je prije deset godina na Kreti postala europski prvak do 20 godina. I nakon toga nikada nije dobio poziv za seniorsku vrstu, stoga i razumijemo odluku o promjeni sportskog državljanstva. No je li bilo ikakvog kontakta kada je, ne tako davno, nakon iznenadne suspenzije Nikše Dobude Hrvatska upala u, ispalo je srećom samo privremene, probleme na centarskoj poziciji?

– Bio jesam tada u nekim kombinacijama, ali imao sam ugovor s klubom i već odigrane neke utakmice za Njemačku, pa nije bilo realno.

Samo da pojasnimo, nije baš tako ni jednostavno u vaterpolu promijeniti reprezentaciju jer, makar je moguće i kad već netko nastupa za nečiju seniorsku vrstu, poželi li, mora pauzirati pune dvije godine od posljednjeg službenog nastupa. Gori li u Mateu želja da ikad više zaigra za Hrvatsku koja trenutno ima najbolji centarski par na svijetu i nekoliko sjajnih mladih centara koji dolaze? 

– Hrvatska je dobro pokrivena, teško da će se tu što promijeniti u budućnosti, a i ja nisam sve mlađi.

Istina. Onda neka mu je sa srećom i dalje kao hrvatskom Nijemcu. Osim, dakako, u utorak.

Zanimljiva se situacija u njemačkim redovima odvija s kapetanom i ponajboljim igračem, štoviše i izbornikovim sinom, Markom Stammom. Naime, do javnosti je došla informacija da je za njega ovaj turnir završen već nakon prvog kola. Mislilo se da mu je stradala Ahilova tetiva da bi se on uredno pojavio u bazenu u drugom kolu protiv Brazila i utrpao pet golova. Dobro, onda, što je istina oko njegove ozljede?

– U prvom nastupu protiv Japana u jednom mu je duelu gležanj ostao u dosta lošem položaju, mislili smo i mi da su mu otišli ligamenti, ali splasnula je oteklina. Šepa i dalje, ali uz pomoć fizioterapeuta može igrati, nadamo se da će tako ostati.

Vaš preglednik ne omogućava pregled ovog sadržaja.

Izvor: Davor Kovačević / 24sata.hr