Medin Islamović za portal Bišćani.net: Nagradu za najbolji literarni rad posvećujem onima koji traže svoju “obećanu zemlju”

A.Zunic/Biscani.net

Nedavno je naš portal pisao o Medinu Islamoviću, mladiću iz Bosanske Krupe, studentu četvrte godine Pedagoškog fakulteta Univerziteta u Bihaću, odsjek Bosanski jezik sa književnošću i Historija, velikom zaljubljeniku u pisanu riječ, što mu veoma dobro ide od ruke, te njegovom osvojenom prvom mjestu za najbolji literarni rad. U članku ste imali priliku pročitati priču, a ukoliko još uvijek niste, možete to učiniti posjetom stranice Fond Bošnjaci. Medin Islamović je dao intervju i za naš portal, a šta je kazao, pročitajte u nastavku.

Razgovarala: Amila Žunić 

Prije svega, dobar dan i hvala što ste se odazvali mom pozivu. Medin je u žiži interesovanja ovih dana, mogu slobodno tako reći. Vjerujem da Vam je već dosta intervjua, izjava i slično, ali ja smatram da se o ovakim stvarima treba pričati i pisati. Vaša priča je prije nekoliko dana i objavljena na našem portalu, ja sam je, moram reći pročitala i svaka čast! Čestitam Vam, prije svega. Pretpostavljam već, ali bih da od Vas čujem šta je bila inspiracija za pisanje i kako se javila ideja?

Prije svega htio bih Vam se zahvaliti na pozivu. Zaista mi je drago da je moja priča vrijedna Vašeg vremena. Što se tiče medijske pažnje, vjerujte da sam je dobio i previše, iako mi to stvarno nije bilo u prvom planu. Moram reći da mi je čast kada vidim i čujem da se priča čita i da se o njoj raspravlja. Kada govorimo o samoj priči, inspiraciju za nju sam pronašao u stvarnosti kojom smo trenutno okruženi.

Priča je fikcija ili stvarnost?
-Priča je fiktivnog karaktera, ali na realističan način pokušava dočarati dešavanja i natjerati svakog koji je čita da se poistovijeti s protagonistom i zajedno s njim prođe kroz mnoge dogodovštine, u ovom slučaju kroz težak životni put oca i sina, te da u nama probudi osjećaj suosjećanja spram onog što se dešava samim likovima u priči.

Medine, činjenica je da pišete o migrantima, da li smatrate da priča može djelovati na nekoga da promijeni ili dopuni svoje mišljenje, jer valjda je to i neka poruka čitanja ovoga.

-Primarni cilj same priče i jeste upravo taj, da kod širih društvenih  masa probudi samokritiku i empatiju s izbjeglicama.  Ukoliko je priča postigla takav upravo to, onda mogu reći da sam uspio u svom naumu.

Koji je Vaš cilj bio kad ste je počeli pisati, jeste li očekivali nagradu?

-Kao što već rekoh, primarni cilj je da nas natjera na promišljanje. Što se tiče nagrade, stvarno je nisam očekivao, ali moram naglasiti da je moja najveća nagrada u činjenici da su mnogi promijenili svoja mišljenja o izbjeglicama nakon čitanja priče. To je ono čime se stvarno ponosim. Samu nagradu posvećujem upravo njima, onima koji traže svoju „odabranu zemlju.“

Smatrate li da je sam naslov priče istinit?

-Svakom čovjeku njegov dom predstavlja njegovu „odabranu zemlju.“ Imaš dom? Budi sretan i zahvalan na tome! Naš dom je naše najveće bogatstvo.

Za one koji nisu pročitali, ostavit ćemo da to učine, zbog toga nećemo otkrivati dešavanja u priči. Ono što mene zanima jeste kraj – jedan od likova umire, kraj je u jednu ruku sretan, u drugu tužan. Kraj priče je kao i kraj našeg života, vidimo ustvari kako je sve prolazno i da mi samo nestanemo. Da li smatrate da je sva ova prolaznost vrijedna toga da spriječimo, ili pokušamo spriječiti nekoga da pronađe svoju odabranu zemlju?

-Iskren da budem, lično sam se povezao sa likovima iz priče i bilo mi je teško kad sam morao da „ubijem“ jednog od njih. Ono što sam time htio postići jeste da samo pojačam već jake pređašnje emocije koje sam pokušao prenijeti tokom čitave priče. Naravno da smatram da nemamo pravo nekome oduzeti njegovu odabranu zemlju, niti ga imamo pravo spriječiti u potražnji iste.

Nešto za kraj, poruka za sve čitaoce?

Htio bih poručiti nekoliko stvari. Prije svega bih pozvao sve one koji sebe smatraju ljudskim (humanim) bićima, iz svih gradova naše zemlje, da se uključe u rješavanje ove situacije. Grad Bihać je taj koji se najviše žrtvuje, te sam grad i građani zaslužuju najveće pohvale za ono što čine prema tom napaćenom narodu. Bišćani su ti koji su shvatili da svaki čovjek ima pravo na osnovne ljudske potrebe, a da  svako dijete ima pravo na obrazovanje, bez obira na vjeru, rasu ili naciju. Bišćani su ti koji ne dozvoljavaju da bilo ko od njih bude gladan ili žedan. Bišćani su ti koji nastoje uključiti djecu u svakodnevne aktivnosti putem raznih projekata. Bišćani su ti koji su shvatili da dijete nije krivo za novonastalu situaciju. Bišćani su ti koji iz dana u dan pokazuju svoju humanost. Na tome im treba odati svaku počast, te se na njih treba ugledati.  A onima koji ih gledaju drugačije poručujem –  ne osuđuj i ne preziri one koji su napustili svoja ognjišta i lutaju svijetom u potrazi za novim! Ne dozvolimo sami sebi da zbog pojedinaca stvorimo krivu sliku o njima! Oslobodimo se predrasuda i stereotipa o onima koje još nismo ni upoznali!

Medine, hvala Vam na izdvojenom vremenu, hvala na volji da govorite za portal Biscani.net, mnogo uspjeha Vam želimo, uskoro da i knjigu čitamo i naravno, da ostanete tako skromni, a vrijedni. 



0

Zadnje diskusije / FORUM

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...