Užasna smrt 26-godišnjeg Cazinjanina Namika Sedića, kojeg je 11. januara u cazinskom naselju Klisa automatskom puškom izrešetao njegov vršnjak i prijatelj Emir Horozović ranivši pri tome Asima Topića, dobila je epilog nedavnom presudom Kantonalnog suda u Bihaću prema kojoj je Horozović ubistvo i pokušaj ubistva počinio u stanju neuračunljivosti.
Automatska puška
Otac ubijenog mladića Mehmed Sedić šokiran je presudom prema kojoj će ubica, nakon krvavog obračunavanja s njegovim sinom i vlasnikom pekare Asimom Topićem u kojoj su radili i ubica i ubijeni, biti smješten u duševnu bolnicu svega šest mjeseci.
Sedićeva zbunjenost i ogorčenost tim su veće što ubicu svog sina vidi kako šeta po gradu.
Horozović je 11. januara oko 6.30 sati rafal iz automatske puške „crvena zastava“ M70AB2 kalibra 7,62 milimetra ispalio u Renault Kangoo te je suvozaču Namiku Sediću nanio višestruke povrede grudnog koša i trbuha kojima je ovaj podlegao sat kasnije, dok je vozač Asim Topić prošao s lakšom ozljedom grudnog koša.
Horozović i ubijeni Sedić: Bili dobri prijatelji
Mehmeda Sedića, kako nam je kazao, zbunjuje mnogo stvari iz presude sudije Vojislava Pušca, koja je napisana na osam stranica, ali i rada nadležnog tužioca Adnana Kapića, koji je zastupao državu.
– Nevjerovatno je da tužilac u optužnici predlaže da bude utvrđeno da je optuženi počinio sva krivična djela u stanju neuračunljivosti!? Ovo ili je nestručno, ili krajnje neozbiljno, ili pristrasno. Valjda je neuračunljivost trebala dokazivati odbrana kao svoj argument, a ne da se tužilac maltene postavlja u dvostruku ulogu – da zastupa optužnicu i brani optuženoga – mišljenja je Sedić.
Sporno vještačenje
Također, Sedić tvrdi da je presedan u sudsko-psihijatrijskom i psihološkom vještačenju da nigdje ne piše tačna dijagnoza psihičke bolesti ubice, nego samo da boluje od duševne bolesti psihotičnog karaktera iz šizofrenog spektra duševnih bolesti.
Faksimil obrazloženja presude
– Moje ubijeno dijete i ubica bili su dobri prijatelji od djetinjstva. Ne znam jesu li ikada bili u svađi. Dogodilo se što se dogodilo, moje dijete je pod zemljom i želio sam samo pravično suđenje, a ne farsu – kaže ogorčeni otac te dodaje kako mu izgleda nevjerovatno da gleda ubicu svog sina kako šeta po Cazinu kao potpuno normalan građanin.
Pita se je li Emir Horozović bio neuračunljiv samo kada je rafale ispalio u njegovog Namika te kakva je to poruka građanima.
Sudeći prema presudi, izvjesno je da se Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona (USK) neće žaliti.
Mišljenje struke
Pravni eksperti mišljenja su da bi u normalnim državama s normalnim pravosuđem osoba koja je u neuračunljivom stanju počinila ovakvo krivično djelo bila odmah smještena u psihijatrijsku ustanovu zatvorenog tipa najmanje pet, deset ili više godina, čak bi se i doživotno liječila u takvim ustanovama.
/avaz.ba
