Migranti se žale na to da im od Evropljana ne stižu novci s kojima žele stići na Zapad, dok naša zemlja ni sama ne zna koliko je dugogodišnja kriza košta.

Migrant Čaraf Jasir je na društvenoj grupi Pomoć izbjeglicama u BiH postavio pitanje odgovornima u našoj zemlji gdje je novac namijenjen migrantima, popraćeno ovom grafikom i snimcima bijedničkih uslova u migrantskim skvotovima u Krajini.

Dok se državne vlasti i IOM redovno oglašavaju o utrošcima sredstava iz EU fondova, još niko zapravo nema transparentne računice koliko jedan migrant košta EU dok je u BiH, a koliko košta samu Bosnu i Hercegovinu.

IPA fondovi

Krajišnik Jasmin Emrić je postavio ovo pitanje nedavno i u Predstavničkom domu Parlamenta BiH.
– Za osam mjeseci utrošeno je 17 miliona eura. Po migrantu je trošen 341 euro dnevno. Bilo bi korisno i nije mi jasno zašto ministar Cikotić (Selmo, ministar sigurnosti, op. a) nije dao koliko se plaća zakup za Miral, Sedru, za Biru. Šta je istina, treba da se zna u vezi s trošenjem sredstava. To su IPA sredstva koja su se trebala trošiti za ukupni kvalitet života u BiH, a trošimo ih na migrante, kazao je Emrić.

Migranti nemaju interes ostati među bosanskim muslimanima, jer ovdje nemaju udobnost i uređenost Evrope

Troškovi izdržavanja migranata očigledno rastu, na početku migrantske krize i prvog talasa tadašnji ministar finansija u vladi Slovenije Dušan Mramor proračunao je da jedan migrant dnevno košta 40 eura i to u uređenijim državama od naše, međutim niko i nigdje se ne bavi cijenom koju građani plaćaju prilagođavajući se životu u promijenjenim okolnostima kao što je to sada slučaj u Hadžićima, Bihaću, Velikoj Kladuši, na Ilidži. Policija USK-a zbog migranata ima ogromne, a ne i izračunate ili ukalkulisane troškove, također i zdravstvene ustanove.

Međutim, jedino je hrana za migrante transparentna. Tako naprimjer u Srbiji, prema riječima Ivana Miškovića iz Komesarijata za izbjeglice, jedan migrant dnevno košta 8 eura tu zemlju, što uključuje samo hranu i smještaj u kampu. Obezbjeđenje, volontere i druge usluge plaćaju mreže međunarodnih organizacija. U Bosanskoj krajini na migrante troše gotovo koliko i u Srbiji.
– Ovo što mi dijelimo kao kantonalni Crveni križ jesu doručak, lanč-paket, suha večera, što je otprilike deset maraka po migrantu dnevno. Zavisi sve od situacije, ali trenutno imamo oko 700 migranata koje hranimo, oko 130 ujutro na doručku i 670 na sehuru. To je samo Lipa, ovima ostalima u Željezeri i na drugim ilegalnim mjestima mi ne nosimo hranu, jer to je zabranjeno kantonalnim odlukama, ispričao nam je Husen Kličić, predsjednik Crvenog križa Unsko-sanskog kantona.
Vlada i operativna grupa USK-a već četiri godine nose se s ovim problemom. Ugostili su migrante, ali na način da vrše i tihi push-back, što ostavlja migrante nezadovoljnim.

Moderne ideje

Nezadovoljni su i brojni građani koji sve otvorenije vjeruju u “People Replacement Theory” zbog koje je nedavno izbio skandal sa Takerom Karlsonom na Fox Newsu.
Migranti ne mare za strahove domicilnog stanovništva, nego žele postati dio novog svijeta koji podržavaju organizacije zemalja i centri moći koji trebaju slati novac. Jasiru s početka teksta odgovorio je njegov zemljak Walid Mogtaa riječima da je trebao pitati zvaničnike u matičnoj zemlji zašto mu nisu pružili mogućnost za dostojan život kod kuće. Međutim, uslijedio je odgovor od Hajlija Hichama, koji ističe da oni ne bježe od siromaštva, nego da bi bili dio energije awoke pokreta, da bi stekli znanje, moderne ideje i svu udobnost Zapada. Bosna im ne stoji na putu da to ostvare, jer standard uređenih zemalja nije uspjela osigurati ni za svoje građane.

(oslobođenje)