IOM programi imaju za cilj upravljanje neregularnim migracijama, zaustavljanje trgovine ljudima, doprinos nacionalnom razvoju te pomoć vladama u upravljanju migracijskim aktivnostima.

Jedan od takvih programa je i Program potpomognutog dobrovoljnog povratka i reintegracije – Assisted Voluntary Return and Reintegration (AVRR), koji IOM sprovodi još od 1979. godine.

Zainteresirani migranti za dobrovoljni povratak mogu kontaktirati IOM ili relevantne službe u bilo kojem od prihvatnih centara u BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Kosovu . U ovom momentu 250 migranata je zainteresirano za napuštanje Zapadnog Balkana i povratak kući, dok se njih 207 nalazi u Bosni i Hercegovini, odakle se za povratak u zemlju porijekla na dobrovoljan, siguran i dostojanstven način odlučila i petočlana porodica, koja je u privremenom prihvatnom centru Ušivak boravila dva mjeseca.

Nafis (27) i Fatma (26) sa svoje troje djece prije nešto više od godinu krenuli su iz Iraka. Najmlađe dijete tada je bilo staro svega tri mjeseca. Njihov put nije bio nimalo lak. Ušli su u “gejm”, a bili su primorani koristiti se i “smaglerima”. Prvo je engleski izraz koji u ovoj priči znači pokušaj prelaska granice, a drugo su ljudi koji su plaćeni od strane migranta da bi ih doveli od tačke A do tačke B, , tj. krijumčari ljudima.

“Na put smo krenuli avionom iz Iraka do Turske. A potom slijede noćne more, ušli smo u ‘gejm’. Igra koja ima nekoliko nivoa. Naši nivoi su bili izuzetno teški jer idemo s djecom koja sada imaju šest, pet i godinu dana. Tada je najmlađe dijete tek bilo rođeno. Bili smo primorami koristiti se ‘smaglerima’ i pokušavati ilegalno preći morem. Iz Turske dolazimo do ostrva Grčke potom do Albanije, zatim do Kosova, Srbije i na kraju se nalazimo u BiH”, pričaju svoju tešku sudbinu.

U privremenom prihvatnom centru u Hadžićima, govore bilo im je lijepo, imali su hranu, odjeću, bilo im je čisto, djeca su se imala gdje igrati. Ali, vrijeme je za povratak kući, koji se dogodio 30. septembra sa Međunarodnog aerodroma u Sarajevu uz podršku IOM službenika koji su omogućili prijevoz, uredne putne isprave i ostale važne detalje za sigurno putovanje kući.

“Mi smo zahtjev za povratak predali u Srbiji počekom godine, ali nije se desio. Onda su se stvari dodatno zakomplicirale zbog koronavirusa i konačno odlazimo. Prvo ćemo se snaći za smještaj jer smo sve izgubili. Krećemo od nule, trenutno nemamo ništa. Ja sam bio šef restorana i pizza-majstor, a radio sam i kao brico. Sada moramo i posao tražiti”, navodi Nafis.

Materijalno nemaju ništa, ali kažu, imaju ono najvrednije – jedno drugo.

“Sudbina nas je na težak način naučila da cijenimo život. Put s bebom od tri mjeseca je bio horor. Kada smo prvi put pokušali preći morem, plovili smo plastičnim čamcem pet sati. Šlauf koji je beba imala oko sebe počeo je gušiti, a s obzirom da je bio mrak nismo to vidjeli. Stao joj je dah. To je najgora stvar koja se mogla desiti. Mogli smo izgubiti dijete. Kada smo to preživjeli sve ćemo, samo da smo zajedno. Mrak, šume, bosi, gladni… kuda smo sve prolazili ne biste vjerovali. Kada nas policija vidi odakle izlazimo, počnu plakati jer im bude žao i pitaju se kako smo uopće preživjeli. Sve to je iza nas. U Bosni se osjećamo lijepo i najbolje do sada, ali vrijeme je da idemo kući”, pričaju sa suzama u očima prije odlaska u Irak.

Ovoga puta to su bile suze radosnice, jer kažu da u teškim uslovima nisu izgubili ljudskost i dostojanstvo.

“Samo osoba koja izgubi nekoga, to može smatrati gubitkom, a novac, kuća i ostalo to nije gubitak. Dječije rođendane obilježavali smo uz pokoju jabuku ili ako se zadesi čokoladica i evo nas živi smo. Ali uz nove strahove. Suprug se sada boji vode, a ja se bojim mraka”, zaključuje Fatma.

Program potpomognutog dobrovoljnog povratka i reintegracije (Assisted Voluntary Return and Reintegration – AVRR) sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (International Organization for Migration – IOM) u saradnji sa institucijama zemalja Zapadnog Balkana. Migranti su smješteni u prihvatne centre u kojima su im na raspolaganju AVRR savjetnici koji ih svakodnevno informišu o situacijama u njihovim zemljama porijekla, o procedurama potpomognutog dobrovoljnog povratka, reintegracijskoj pomoći koja im može biti pružena nakon povratka u zemlje porijekla, a trenutno i o pandemiji COVID-19.

“Za migrante koji se nalaze izvan privremenih prihvatnih centara na raspolaganju su AVRR mobilni timovi za informisanje koji redovno obilaze lokacije na kojima se migranti okupljaju kako bi im pružili pravovremene i provjerene informacije o već spomenutim temama njihovog interesa. Na ove načine su IOM-ovi AVRR uposlenici u regiji informisali ukupno 64.716 migranta, dok u BiH broj informisanih migranata od početka AVRR programa do sada iznosi 31.463. Većina informisanih migranata su odrasli muškarci koji putuju sami (regija – 60.428, BiH – 28.578). Informacije o programu Potpomognutog dobrovoljnog povratka i reintegracije, kao i svi detalji o registraciji za povratak su migrantima dostupne na njihovim maternjim jezicima (arapski, farsi, urdu, paštu i hindi), a nalaze se u brošurama koje su im na raspolaganju svakodnevno”, izjavio je Peter Van der Auweraert, šef IOM misije u BiH i sub-regionalni koordinator za Zapadni Balkan.

Izvor: klix.ba

NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
  • Ukoliko neki drugi medij želi preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor portal Biscani.net, dužan je navesti portal Biscani.net kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na foto i video materijale kojima je autor portal Biscani.net, ili fotografije koje su portalu date na korištenje.
  • U skladu sa Članom 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH napominjemo: Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.