U Hrvatsku pokušavaju ući na gotovo bilo kojem dijelu granice. Ako ne uspiju kraj Bihaća i Kladuše, odu južnije prema Donjem Lapcu. Neki pogibaju, dok drugi ostaju zarobljeni.

Sunce, hladan vjetar, rijetki oblaci te polja puna ovaca i termovizijskih kamera. Dobrodošli na granicu Hrvatske i BiH.

Dolaskom lijepog proljetnog vremena bez minusa na termometrima pokrenuli su se i migranti koji sad već nekoliko godina pokušavaju prijeći Lijepu Našu na putu za zapad Evrope. Zimu su uglavnom proveli u centrima u Bihaću ili improviziranim naseljima Velike Kladuše, gdje ih je oko 8300. Fokus na taj problem ilegalnih migracija pao je dolaskom pandemije korona virusa i brojnih jakih potresa, no nikako nije nestao.

Migranti? Nema ih baš. Dugo ih nismo vidjeli. Mirno je nekako, pričali su nam ljudi putem od Karlovca prema Maljevcu. Pomalo u čudu, otkud opet interes za njih, nastavljali su s poslovima u dvorištima i na livadama.

Lijep sunčani dan izvukao ih je iz malobrojnih nastanjenih kuća. Na manje od 10 kilometara od granice ne brinu da bi im stranci, kao prije nekog vremena, upadali u kuće u potrazi za čvrstim skloništem, hranom i vodom. Kažu, granična policija redovito patrolira, znaju ih gotovo sve po imenu, a međugranični promet gotovo u potpunosti je zamro.
Gužvu na prijelazu Maljevac odavno nisu vidjeli pa malo i uživaju u toj tišini. No na poljima, u šumama i potocima uz granicu sve je samo ne mirno. Nešto blaža zima pogodovala im je za “game”, igru prelaska granice i bježanja policiji, koja će s proljećem postati sve intenzivnija. Svjesni su tog i policajci koji su pojačali svoje patrole. Sve su osim nevidljivi što obeshrabruje nove pokušaje krijumčara.

Stalni pritisak na granicu

Nikad nema mira uz granicu. Obilaze malo ovaj dio kako ljudi rade vani, no prelaze i dalje u grupama. Najmanje ih je četiri do pet i odmah kreću prema šumi – pričaju nam mještani Pašina Potoka u općini Cetingrad. Vode i djecu, no policajci reagiraju izrazito brzo.
Dođu tu do ceste pa mašu papirima, dokumentima, ni ne znamo što trebaju. Kažu žele azil pa čekaju policajce. Ne petljamo se – kaže nam mještanin Joso. Nije ih teško uočiti na izoranim poljima i održavanim pašnjacima. Tako smo, dok smo vozili glavnom cestom među mjestima, i mi primijetili grupicu ljudi koja je pokušavala na divlje u Lijepu Našu. No policajci su već bili u blizini pa nisu uspjeli prijeći. Mirno, bez bježanja, napada ili moljenja, sami su se vratili nazad prema Kladuši.
Prolaze oni tu, briga ih što su tu kuće. Ljudi se boje jer ih ima svakakvih. Oni mirniji traže vode, hljeba, ali većinom samo odu čim dalje od granice – kažu mještani. Znaju da ti ljudi više ionako nemaju što izgubiti.
Ne žele ostati u Hrvatskoj, a i znaju da ih više ni druge europske zemlje neće baš primiti. Prošlo je ono vrijeme kad ih je sve Njemačka rado primala kao radnu snagu, no oni svejedno ne mare. Oni idu pa idu. Kažu, snaći će se nekako – kaže nam pak Ivica iz Maljevca. S naše strane je sve uređeno, dok ni kilometar dalje, na strani BiH, ostali su nerješivo pitanje.

Divlji kampovi

Zapeli ljudi u očaju stvaraju i probleme, bune se, a nitko ih ne želi. Početkom ožujka su policija Unsko-sanskog kantona i Služba za poslove sa strancima zatvorili divlje kampove na području Velike Kladuše, piše 24sata.hr.

Skupili su 115 ljudi, odnosno 35 porodica, među kojima je bilo više od 50 djece. Smjestili su ih u kamp Borići u Bihaću, no pitanje je koliko će dugo ondje uopće ostati.

Kako se saznaje, u Hrvatsku pokušavaju ući na gotovo bilo kojem dijelu granice. Ako ne uspiju kraj Bihaća i Kladuše, odu južnije prema Donjem Lapcu. Neki pogibaju, dok drugi ostaju zarobljeni, kao što je to nedavno bio slučaj u šumi nedaleko od Saborskog.

Ondje je grupa od 10-ak migranata upala u minsko polje. Jedan je nagazio na eksplozivno sredstvo koje ga je ubilo i ranilo još nekoliko njih. Uz pomoć helikoptera pronašla ih je specijalna policija te su se, uz pomoć pirotehničara, probili do njih i izvukli ih na sigurno.

Drugi dio njih ide sjeverno kroz nenastanjene dijelove nedaleko od mjesta Bosanska Bojna. Ondje pak žele prijeći u Hrvatsku pa preko Topuskog i Gline krenuti prema Sloveniji. Prošle jeseni česta ruta bila im je preko Mračina do Jarčeg Polja u Karlovačkoj županiji.

Ondje im je izazov prijeći rijeku Dobru koja zna biti divlja pa traže pogodne mostove. Na tom području traže stare i napuštene kuće kako bi prenoćili, a potom nastavili za Deželu. Policijskim patrolama ondje puno pomažu mještani svojim dojavama te ih potom ili vraćaju u BiH ili obrađuju zahtjeve za azilom.

Slabo dolaze iz Turske

Prema pisanju ureda UNHCR-a, visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice, do kraja 2020. na području BiH bilo je 8391 izbjeglica ili ekonomski migrant. Najviše ljudi ondje je stiglo iz Pakistana, a potom slijede Afganistanci, Iračani i Sirijci.

Brojka im u posljednje vrijeme nije rasla s obzirom na to da su granice europskih zemalja zatvorene gotovo godinu dana, usporedno s proglašavanjem pandemije korona virusa. Višestruko se smanjio promet ljudi i roba pa tako i prilika da iz Turske i Grčke uopće pokušaju proći dalje.

Prema istim podacima, u Makedoniji je svega 88 migranata, a njih 136 nalazi se u Crnoj Gori. U Albaniji ih je 162, što je također smanjilo pritisak na hrvatsku granicu. Ipak, u Srbiji se nalazi 8081 izbjeglica i migrant koji nikako ne žele ostati u toj zemlji.

S obzirom na to da je Mađarska odavno postavila žicu na granici, put preko Hrvatske ostao im je kao druga teža opcija za prolazak. Prema izvještajima srbijanske carine, redovito koriste kamione, trgaju carinske pečate i ukrcavaju se u teretne prostore.

Tako je bilo i u noći na ponedjeljak, kad je vozač kamiona iz Srbije najvjerovatnije zaspao u vožnji pa je na autocesti kraj Okučana prešao na travnjak. Polomio je nekoliko stupova i u zanošenju se okrenuo s poluprikolicom na bok. U njoj su bila 24 migranta bez dokumenata te su poginula njih četiri. Čim se vozač oporavi, policajci će ga ispitati zbog sumnje da je krijumčario ljude.

Slovenski policajci su u veljači pak spriječili tragediju kad su iz hladnjače izvukli 13 migranata koji su se gušili. Uspjeli su prijeći granični prijelaz Bregana te su se na Obrežju odlučili predati kako bi si spasili živote.

Izvor: Hayat