Za manje od tri mjeseca, četiri će godine od početka migrantske krize kakvu Evropska unija nije doživjela od svoga nastanka.

“Odgovornost je na hrvatskim vlastima da osiguraju pristup legalnim postupcima azila svim migrantima koji izraze želju za podnošenje takvog zahtjeva u skladu s pravilima EU“, najnoviji je stav Evropske komisije.

Za manje od tri mjeseca, četiri će godine od početka migrantske krize kakvu Evropska unija nije doživjela od svoga nastanka.

Od septembra 2015. svijet je ušao u najnovije Novo doba. Pokreti stanovništva po mnogo čemu podsjećaju na 30-te godine prošlog stoljeća. Kao i između dva najkrvavija svjetska rata u historiji, stotine miliona ljudi je u pokretu u svim pravcima.

Prema podacima Ujedinjenih naroda (UN), u svijetu danas živi oko 260 miliona legalnih migranata odnosno osoba koje su napustile matične zemlje i zakonito žive u drugim državama. Svaki deseti migrant (oko 26 miliona) je u statusu izbjeglice ili azilanta. Nezakonitih migranata je znatno više.

Isti se procesi zadnjih godina odvijaju i u našem regionu. Stotine hiljada građanki i građana novonastalih država na ruševinama bivše Jugoslavije već se iselilo ili pakuje kofere ka zemljama zapadne Evrope ili preko Okeana. U kontrasmjeru, hiljade očajnika iz Pakistana, Irana, Sirije, Afganistana, Alžira, Iraka, Libije…tumaraju putevima spasa ili ponora kroz balkanske vrleti u namjeri da se domognu praga umišljene slobode, ili u nuždi, da ostanu na Balkanu kao zamjena za one koje su životna neizvjesnost, egzistencijalni progon, nesloboda i druge slične nedaće natjerali na emigriranje sa njihovih ognjišta.

Cijeli svijet je uzbunjen. Kao mravinjak uoči kijameta!

EU zabrinuta migrantskim sukobima u BiH
Neizvjesnost, loši uslovi smještaja, nestrpljivost, apatija, indolentnost državnih vlasti u Sarajevu, strah od konačnog ishoda njihove migrantske avanture…kulminirali su početkom juna u vidu klanskih međumigrantskih sukoba u Zapadnoj Bosni gdje je, od početka migracijske krize u BiH, i najveća koncentracija arapskih migranata.

U sopstvenoj nemoći prema vlastima, a istodobo zaraženi virusima vjersko-plemenskih, sektaških i socijalnih sukoba u matičnim zemljama, unervoženi migranti su se počeli svetiti jedni drugima, ubijajući se i ranjavajući međusobno palijama, noževima i ko zna čime još, a istodobno unoseći strah u kosti zapostavljenog stanovništva Cazinske Krajine. Tek kada su obračuni između pakistanskih hordi očajnika i alžirskih sapatnika eksplodirali do prvih ljudskih žrtava, loše vijesti iz Bihaća i Velike Kladuše su dospjele i do Brisela.

Na pitanje upućeno zvaničnim predstavnicima EU odmah nakon najnovije pobune u „Miralu“ da li se institucije EU osjećaju suodgovornim za trenutno stanje u migrantskim centrima u BiH, za njihov ponižavajući socijalni status i tvrdokornost susjedne Hrvatske u „čuvanju svojih i evropskih granica“, zvanični predstavnik Evropske komisije je za Al Jazzera Balkans odgovorio da su „Komisija i njena Direkcija za migracije duboko zabrinuti zbog najnovijih izvještaja sa terena“.

Dodao je da takve događaje shvataju vrlo ozbiljno i da Komisija „vrlo oštro osuđuje bilo kakav oblik nasilja ili zlostavljanja s bilo čije strane…Svaku vrstu nasilnog ponašanja prema migrantima ili unutar migrantske populacije, kategorički odbacujemo i smatramo ga neprihvatljivim“.

EU i Hrvatska suodgovorne za agoniju u Krajini
Nakon insistiranja na pitanju o posrednoj ili direktnoj odgovornosti EU i Hrvatske za migrantski revolt i očajništvo onih koji ne žele ostati u BiH, te za neizvjesnost i agoniju izazvanu hermetizacijom vanjske granice Evropske unije prema BiH i Srbi, isti zvaničnik je rekao da su službe Komisije „u intenzivnim kontaktima s hrvatskim vlastima u vezi s uskraćivanjem mogućnosti da državljani zemalja koje nisu članice EU podnesu zahtjev za azil u prvoj članici Unije na čije su tlo migranti nastupili“, izjavio je za AJB zvanični predstavnik evropskog Povjerenstva za migracije i unutarnje poslove na čijem je čelu grčki predstavnik u Evropskoj komisiji, karijerni diplomata i iskusni konzervativni političar Dimitris Avramopoulos.

Uz napomenu da se od Hrvatske zahtijeva provedba zakonodavstva Unije o migracijama i azilu općenito a ne samo u slučaju migranata koji su trenutnu na teritoriji BiH, isti zvaničnik je pojasnio da je „odgovornost na hrvatskim vlastima da u skladu s principima humanosti i zajedničke evropske solidarnosti “osiguraju pristup legalnim postupcima azila svim migrantima koji izraze želju za podnošenje takvog zahtjeva u skladu s pravilima EU“.

Komisija očekuje, rekao je isti predstavnik Komisije, da će Hrvatska „ovoga puta reagirati brže i pravednije“, te da će Komisija sa svoje strane pažljivije pratiti situaciju na terenu.

Dvoličnost Evropske unije
Dok su autoru ovog članka na kašičicu dostavljane informacije o ovoj temi s uobičajenim frazeološkim dvosmislenostima, prva ‘violina’ Evropske komisije, Jean-Claude Juncker, boravio je u Dubrovniku i Zagrebu. Tokom dvodnevne posjete koju su hrvatski mediji netačno opisivali „prvom posjetom na ovako visokom novu“ (zaboravljajući da je u novembru 2000. u Zagrebu održan EU-Balkan samit) Juncker se oduševljavao „efikasnošću hratske vlade u realizaciji projekata koji se većinski sufinansiraju iz razvojnih i strukturnih fondova EU“ među kojima je i toliko s bh. strane osporavani Pelješki inat-most, na jugu zemlje.

Pohvalio je Hrvatsku i za provedene reforme u oblasti učvrščivanja vanjske granice sa susjednim nečlanicama EU (BiH i Srbijom), te monetarne i fiskalne reforme koje ohrabruju njegov Kabinet da do karaja mandata, najkasnije koncem oktobra, jednoglasno usvoji pozitivno mišljenje o hrvatskom pristupanju Schengenskom sporazumu o slobodnom kretanju ljudi, roba, usluga i kapitala, te o ulasku u Monetarnu uniju (EMU) čime će se i Hrvatska konačno odreći toliko voljene nacionalne valute (kuna) u korist globalno etabliranog i pragmatičnijeg eura.

Tim povodom predsjednik odlazeće Evropske komisije je podsjetio da je Hrvatskoj samo za „utvrđivanje vanjske granice Unije u ovom dijelu Evrope iz zajedničkih fondova u Briselu, do kraja prošle godine, odobreno više od 240 miliona eura.“ O migrantskim mukama se ni ovoga puta nije govorilo.

Podrška Hrvatskoj i iz Vijeća Evrope
Podršku na prvi pogled zagonetnom hrvatskom odnosu prema migracijama daje i Vijeće Evrope (VE) sa sjedištem u Strazburu.

Kroz nedavni izvještaj posebnog izaslanika za migracije i izbjeglice, Tomaša Bočeka, iz najstarije „evropske kuće demokratije“ je ocijenjeno da su „operacije upravljanja hrvatskom granicom usklađene s odredbama o ljudskim pravima, te da ne sprječavaju identifikaciju ljudi koji traže međunarodnu zaštitu”.

Doduše, Boček predlaže da se u Hrvatskoj po što kraćem postupku osnuju „mehanizmi koji bi provjeravali slučajeve maltretiranja migranata na granici“, te podržava inicijativu po kojoj bi hrvatske vlasti u ovoj godini trebale otvoriti još najmanje dva nova centra za prijem migranata u kojima bi privremeno bila zbrinuta prvenstveno djeca bez roditelja i malodobnici“. U izvještaju VE Hrvatska i BiH se podstiču na izgradnju „više alternativnih prihvatilišta za migrante kako bi se rasteretili postojeći privremeni centri“. U izvještaju se također navodi da je u BiH prošle godine registrirano 24.000 migranata što je 20 puta više nego u prethodnoj godini, „a trenutno se u toj zemlji nalazi između 4 i 5 hiljada od kojih svi žele preko Hrvatske u druge zemlje zapadne Evrope“, navodi se u izvještaju VE ne spominjući konkretno ulogu hrvatskih vlasti u tom transferu.

Da li su, možda, upravo zato tu gdje jesu hiljade migranata koji već četvrtu godinu na granci između BiH i Hrvatske troše svoje živote u očaju? Da li se uistinu radi o prešutnom dogovoru između Evropske komisije i hrvatske vlade po kojem ovakva kategorija, ne emancipiranih i konfliktnih iseljenika kakvima se neki od njih, vidimo, ovih dana i predstavljaju, nije dobrodošla u Evropsku uniju? Da li je Hrvatska tako tvrda i istrajna samo zbog sebe? Te, da li to znači da „konfliktni emigranti“ treba da ostanu u konfliktnim zemljama kao što je BiH, da bi bile još konfliktnije?

EU i Hrvatska neće više višak problema
Prema slovu zvanične politike EU globalna mobilnost ljudi osim problema, sa sobom donosi i mogućnosti, kvalitete, prednosti i izazove.

Svi evropski akti o migracijama, iako su u stalnoj evoluciji, zasnovani su na uvjerenju da se samo uravnoteženom, sveobuhvatnom i zajedničkom migracijskom politikom zasnovanoj na jednakosti, solidarnosti i odgovornosti, historijska prilika može iskoristiti za dobrobit Unije uz istodobno rješavanje historijskih izazova na globalnoj sceni. Svjetski talas migracija se u Briselu smatra „izazovom“, a „legalne“ i „usmjerene migracije“ doživljavaju se „historijskom prilikom za evropski ekonomski rast i uspješnost evropskog projekta“.

Cilj zvanične evropske politike je „uspostavljanje okvira za legalnu migraciju uzimajući u obzir i sve aspekte integracije doseljenika u društva domaćina“.

Mjere EU o zakonitom useljavanju obuhvataju uslove ulaska i boravka samo za određene kategorije imigranata kao što su visokokvalificirani radnici koji podliježu evropskoj „Direktivi o plavoj karti“, vrhunski studenti, istraživači, naučni radnici, članovi razdvojenih porodica i dugoročni samofinansirajući rezidenti. A ni jednoj od ovih kategorija, sudeći po najnovijim manifestacijama njihovog kućnog odgoja, ne pripadaju trenutni očajnici sa bosansko-hrvatske granice u zapadnoj Bosni. Evo dokaza: u prošloj godini Hrvatska je registrirala preko 7.500 migranata, ali samo 352 tražitelja azila je zadržala za sebe.

Arapi na Balkan, Balkanci na Zapad
Ako nikome nije do viška problema pogotvo kada se na to može utjecati, postavlja se razborito pitanje kako onda Hrvatska i Evropska unija misle pomoći Bosni i Hercegovini, zemlji sa toliko klimavim trojstvom državne vlasti? U kojoj zakonodavna, izvršna i sudska karika, izgleda, ni čule nikada nisu za neovisnost od politike, a pogotovo za principe kompleksnog sistema međusobne koordinacije i neizostavne uzajamne kontrole zakonitosti.

Vidi se to i po najnovijim podacima državnog ministarstva sigurnosti po kojima je kroz porozne granice na jugoistoku zemlje samo u zadnjoj sedmici marta u zemlju ušlo 482 ilegalna imigranta. Bezbrižno su stigli do samog središta vlasti i „samoorganizirano“ se prijavili državnoj Službi za poslove sa strancima. Od 459-oro onih koji su pri registraciji izrazili namjeru za podnošenje zahtjeva za azil, stvarno je to učinilo tek petoro! Od početka januara do kraja marta u BiH je ušlo čak 3.805 nezakonitih migranata, a omjer između tražilaca azila i onih kojima je BiH tek usputna stanica, identičan je kao u prethodnom primjeru.

Vanrednih 13 miliona eura Evropske komisije za gašenje požara usred najnovije migrantske krize u BiH je zato isto što i kapljica vode u okeanu. Vodostaj neće porasti.

Migrantska kriza bi se morala, konačno, rješavati na svom izvoru. U zemljama iseljavanja. Zar je potrebno tragati za boljim primjerom od zapadnog Balkana. Nismo, dakle, gladna Afrika. Ne tuku nas granate. Diktatori formalno nisu na vlasti. Imamo struje dovoljno i vode u izobilju. Većina jeste siromašna ali nije gladna. Pa ipak očajnici odlaze, odlaze, odlaze. Tjeraju ih režimi nepravde i nejednakosti, a Evropska unija šuti i trlja ruke jer joj dolaze bolji i od najboljih Arapa.

Izvor: Al Jazeera