U Berićima, pod Kurtinom Gredom (Republika Srpska) sama živi Mioljka Kaurin. Kilometirma u okololini nema nikoga.

Češće joj dođu medvjedi nego ljudi, zato je Mioljka stavila katance na vrata i zakovala prozore.

Kaže da od samoće nema većeg čemera. Jedne noći, pod prozorom joj je zaspao medvjed.

– Hrče on kao čovjek, a ja upalim svetla. On skoči i “poleti” ka planini. Ovde je bilo cura i momaka, svaka kuća je imala po sina i po tri kćeri. Joj, kukala Mioljka, niko mi nije došao 20 godina, a svakoga primam kao roditelja – kaže Mioljka kroz suze i dodaje da je to naučila od roditelja.

Kaže, najviše se sjeća djetinjstva i vremena kad je čuvala ovce i to je tješi. Kaže, tad je imala i koleginicu.

Na konstataciju voditelja da je tad bilo lakše, Mioljka gleda u TV ekipu i kaže:

– Kako ne bi bilo lakše, je li i tebi lakše ići sa tim društvom ili ići sam? Mogla sam i pričati, sad ne mogu pričati sa ćoškovima.

(RTRS=

Više saznajte na izvornom linku: – MIOLJKA ŽIVI SAMA U JEDNOM SELU U RS, niko nije bio kod nje 20 godina, a onda je jedne noći čula HRKANJE! ZAPREPASTILA SE KAD JE NJEGA UGLEDALA! / (novi.ba).
– Ovo je čitanje RSS vijesti.