Miris pečenice stigne i do dijaspore

Nadaleko poznato visočko suho meso, a posebno pečenica, uskoro bi trebalo postati i oficijelni brend s oznakom geografskog porijekla. Dio tajni pripreme i kvaliteta ove mesne delicije otkrio nam je Edin Babić iz naselja Arnautovići, gdje je sušenje mesa dugogodišnja tradicija.

– U mojoj familiji ja sam peta generacija koja se bavi proizvodnjom, a treća koja isključivo živi od prodaje suhog mesa. Ono do čega držimo jeste da je meso friško zaklano i da je s naših prostora – kazuje Babić.

Sam proces proizvodnje na tradicionalni način itekako je zanimljiv, ali i dugotrajan.

– Nakon pripreme, vrši se usoljavanje mesa isključivo tuzlanskom soli i tako stoji 15 do 20 dana, da bi sve bakterije bile uništene, a meso je u toj „salamuri“ dobilo i svojevrsnu dezinfekciju. Nakon te prve faze, slijedi faza dimljenja i konzerviranja, kojom dobivamo ukus i boju, a to se odvija dimljenjem na bukovom ili grabovom drvetu od 7 do 10 dana, ovisno o vanjskoj temperaturi, s tim da taj proces zimi traje i do 15 dana. Nakon dimljenja slijedi faza „ležanja“, koja također traje 7 do 10 dana, a u tom periodu meso nadođe i sazrije te dobije svoj specifičan ukus – otkriva Babić.

U svom porodičnom obrtu proizvodi pečenicu, sudžuk, kaurmu. Mušterije su iz cijele Bosne i Hercegovine, dijaspore, ali i stranci, kojih je u Visokom iz godine u godinu sve više. A u čemu leži tajna uspjeha?

– U svemu. Od početka do kraja procesa važno je da se ništa ne propusti, ali glavno je da volite ovaj posao – ističe Babić, koji nam je rekao da je u proizvodnju uključena kompletna porodica te da ovaj zanat ima svoju budućnost.

Povremeno zaposli i dva do tri radnika.