Zapošljavanje u javnim ustanovama i preduzećima po stranačkim ili porodičnim linijama jedan je od problema koji je u našoj zemlji duboko ukorijenjen, kao i izvlačenje novca iz njih za finansiranje političkih partija, o čemu se rijetki usude govoriti. O ovoj temi je progovorila Mostarka Aldijana Šteta.

Jedan od najsvježijih primjera zabilježen je u Narodnom pozorištu Mostar, gdje je početkom ove godine šefica računovodstva ostala bez posla pod čudnim okolnostima, zbog čega je u rješavanje problema uključeno Kantonalno tužilaštvo.

Aldijana Šteta je odlučila za Klix.ba iznijeti zapanjujuću priču u kojoj tvrdi da je u Narodnom pozorištu Mostar, gdje je osam godina radila na mjestu šefice računovodstva, dobila otkaz jer je odbila platiti račune bez pokrića, među kojima su i oni koji se odnose na finansiranje izborne kampanje SDA, čiji je član direktor tog pozorišta Almir Mujkanović.

Pokazuje nam račun za štampanje plakata, letaka i programske knjižice u iznosu od 3.000 KM, kao jedan od primjera koji je ispostavljen netom poslije izbora u Mostaru.

“Slala sam dopis Vladi HNK i Gradu Mostaru, koji su osnivači Narodnog pozorišta, ali nisam dobila nikakve odgovore. Potom sam otišla do načelnika Odjela društvenih djelatnosti Grada Mostara Bože Ćorića (HDZ), koji je bio zaprepašten onim što je vidio. Kazao je da je to krivično djelo, ali nakon što sam otišla on me nazvao i rekao da sam s direktorom to trebala riješiti uz kafu i dogovoriti da se ti računi plate, jer se to tako radi”, tvrdi Šteta.

Pored svega, kako naglašava, kad je ona dobila otkaz, na njeno mjesto je Mujkanović zaposlio svoju šurjakinju koja je završila ekonomsku školu, koja nikada do tada nije radila, zbog čega je Šteta protiv njega podnijela krivičnu prijavu u Tužilaštvu HNK za zloupotrebu položaja.

“Svjesna sam da se ne mogu izboriti sama u ovoj priči i dokazati malverzacije i koruptivne radnje koje se dešavaju u Narodnom pozorištu pa sam angažovala advokata koji je uzeo slučaj bez oklijevanja”, kaže Šeta.

Ističe kako zna da je pravda spora, ali i da vjeruje kako je dostižna i da će ovaj slučaj na kraju sudskim putem dokazati sve što ona govori.

Pokazujući nam opsežnu dokumentaciju izdvaja i dopis Ministarstva zdravstva, rada i socijalne zaštite HNK, u kojem jasno stoji da je inspekcijska služba utvrdila kako je otkazom koji joj je uručio direktor Mujkanović povrijedio njena radna prava, zbog čega će kantonalni inspektor poduzeti zakonom propisane mjere i izdati prekršajni nalog.

Komentirajući ovaj slučaj, direktor Narodnog pozorišta Mostar Almir Mujkanović za Klix.ba kaže kako je izlazak u javnost bivše šefice računovodstva u toj instituciji osvetnički pohod u kojem ona želi nanijeti štetu njemu lično i Narodnom pozorištu.

“Ona nije htjela da radi. Kad joj je rečeno da nešto plati, ona je odbijala to i jednostavno je počela odlučivati šta će se platiti, a šta neće. Mislila je da može voditi ustanovu umjesto mene i to je kulminiralo otkazom, sad i njenim osvetničkim pohodom. Samo će dobiti tužbu i mislim da se nakon toga neće dobro provesti”, kazao je Mujakanović.

Ističe da je Šteta sve račune koje je smatrala spornim dostavila Gradskoj upravi Mostara i da nakon toga unutrašnja kontrola nije našla ništa sporno te da bi u suprotnom podnio ostavku.

Iz Transparency International upozoravaju da je stranačko zapošljavanje i izvlačenje novca za finansiranje političkih partija iz javnih ustanova i javnih preduzeća duboko ukorijenjen problem koji je mnogo veći nego što se to zna u javnosti.

Srđan Traljić za Klix.ba kaže da je Transparency International kroz monitoring tokom prošle izborne kampanje generalno primijetio brojne slučajeve gdje se novac iz javnih ustanova izvlačio za finansiranje političkih stranaka.

“Imali smo direktne primjere gdje su javna preduzeća i javne ustanove plaćale reklame i bilborde koji su promovisali određene kandidate”, kaže Traljić.

Navodi kako je bilo dosta slučajeva gdje nisu bile isticane političke stranke, ali je bilo toliko loše “upakovano” da se znalo o kojoj je stranci riječ.

“S druge strane, ne možemo ući u trag finansiranju političkih partija, jer iznosi koje su oni pokazali u postizbornim finansijskim izvještajima, ni 50 posto se ne poklapaju u odnosu na ono što smo mi kroz monitoring pratili samo u dva oblika oglašavanja” pojašnjava nam Traljić.

Prema njegovim riječima je ustanovljeno da novac za finansiranje političkih partija najčešće dolazi iz javnih ustanova i preduzeća, tako što se novac izvlači na neki način, jer je evidentno da je račune neko platio, a stranke to nisu prikazale u svojim finansijskim izvještajima.

“Ključnih 15 političkih stranaka je prikazalo troškove izborne kampanje od oko 4,5 miliona KM, a po onom što je Transparency International pratio kroz samo dva oblika oglašavanja koji se odnose na TV oglašavanje i vanjsko oglašavanje, za 1,8 miliona premašuje taj iznos”, pojašnjava nam Traljić. Dodaje kako nisu pratili plakatiranje i reklamni materijal, što znači da je to mnogo više od navedenog iznosa.

“Mi godinama ukazujemo na manjkavost Zakona o finansiranju političkih partija i da one ne prikazuju realno svoje stvarne prihode kojima raspolažu, kao ni svoje troškove, a novac im odnekud dolazi i najčešće je to iz javnih ustanova i javnih preduzeća, dakle izvlači se na razne načine”, ističe naš sagovornik.

Slično je, prema njegovim riječima, i sa stranačkim upošljavanjima, jer kako navodi, pratili su tri mjeseca prije izbora i evidentirali 35 slučajeva stranačkog zapošljavanja kroz masovne konkurse koji su raspisivani u tom periodu.

Traljić ocjenjuje da je problem još veći zbog činjenice da se ljudi najčešće primaju bez konkursa, tako da se to ne može ni pratiti.

Za neke slučajeve su, kako priča naš sagovornik, saznali čak tako što zaposleni stranački aktivisti nisu odoljeli pohvaliti se na društvenim mrežama svojim novim radnim mjestom i zahvaliti strankama, što je zastrašujuće, kao i činjenica da se za svake izbore povećava broj stranačkih zapošljavanja.

Do kada će ovaj problem u našoj zemlji biti pojava koja je široj javnosti dobro poznata i do kada će nadležne službe to nijemo promatrati, teško je govoriti, ali ostaje nam pozivati pravosudni sistem da oživi i čekati promjene za kojima odavno vapi većina građana BiH.

(Klix.ba)