Hipokratovom zakletvom ljekari se zaklinju da neće činiti nikakvu štetu svojim pacijentima, ali ako uđemo malo dublje u historiju, možemo se uvjeriti da se ovo pravilo nije uvijek slijedilo.

Hipokratovom zakletvom ljekari se zaklinju da neće činiti nikakvu štetu svojim pacijentima, ali ako uđemo malo dublje u historiju, možemo se uvjeriti da se ovo pravilo nije uvijek slijedilo.

Od najranijih dana medicine radoznali ljudi isprobavali su brojne načine kako bi jedni drugima olakšali bol i zdravstvene tegobe. Nažalost, s vremenom je načinjeno puno pogrešaka, a da ljudi nisu bili ni svjesni brutalnih izbora u medicini. Stoga su najokrutniji događaji u nekadašnjoj medicini postala lekcija modernoj medicini kakvu danas imamo.

Donosimo vam neke od najbizarnijih postupaka i lijekova iz duboke historije medicine koji uklučuju varvarske postupke poput lobotomije do jezivih napitaka koji sadrže heroin, prenosi Bored Panda.

Pušenje

U kasnom 19. i ranom 20. stoljeću, kada još nisu bila poznata izrazito štetna dejstva nikotina na ljudski organizam, pušenje ne samo da se praktikovalo u rekreativne svrhe, već je bilo i medicinski tretman. Propisivalo se pri raznim tegobama, a jedna od njih bila je, vjerovali ili ne, astma.

Heroin

U početku je heroin izumljen tokom pokušaja proizvodnje lijeka sličnog morfiju, ali manje jakog i manje ovisnog. Međutim, desilo se sasvim suprotno. Ispostavilo se da je heroin dva puta snažniji od samog morfija. U periodu od 1898. do 1910. godine heroin se propisivao za liječenje kašlja i drugih tegoba, poput nesanice i bolova u leđima. Međutim, kada su sirupi na bazi heroina postali uzrok jedne o najvećih stopa ovisnosti među korisnicima, povučeni su iz tadašnjih apoteka.

Metamfetamin

Metamfetamin je prvi sintetizirao japanski hemičar 1893. godine. Prije nego što su štetni učinci lijeka uzeti u obzir, met se koristio za liječenje različitih bolesti, poput narkolepsije i astme, a također se koristio kao lijek za gubitak težine.

Lobotomija

Početkom 20. stoljeća, kada su metode liječenja mentalnih bolesti bile oskudne, izumljen je invazivni postupak nazvan lobotomija. Uprkos nedostatku dokaza da ovaj postupak, tokom kojeg su razdvajani živčani putevi u mozgu, ima pozitivne učinke u liječenju bolesti, lobotomija je postala široko korištena. Aktivna kampanja za učinkovitost lobotomije i širenje dezinformacija u medijima navela je mnoge da vjeruju da je lobotomija čudesni lijek. Tek nekoliko godina kasnije postupak je prepoznat kao jedan od najsramnijih i najtragičnijih događaja u historiji medicine.

Sjedenje u lešu kita

Još u 19. stoljeću na južnoj obali Australije uveden je “vrhunski novi tretman” za reumatizam – sjedenje u lešu kita. Vjerovalo se da ako osoba ostane unutar mrtvog kita 30 sati, ublažit će bolove u zglobovima do 12 mjeseci. Jasno je da nema naučnih dokaza koji bi podržavali ljekovitu moć u sjedenja u mrtvom kitu, ali čini se kao da su ljudi bili dovoljno očajni da bi zapravo pristupili ovom tretmanu.

Malarioterapija

Početkom 20. stoljeća pacijenti koji su patili od sifilisa liječeni su malarioterapijom. Oni bi bili namjerno zaraženi malarijom kako bi povisli tjelesnu temperaturu. Navodno je visoka groznica bila dovoljna da ubije bakteriju sifilisa osjetljivog na temperaturu. Procjenjuje se da je oko 15 posto onih koji su liječeni malarioterapijom umrlo od malarije.

Vin Mariani tonik

Vin Mariani tonik predstavljen je 1863. godine i reklamiran je kao vino te kao opći lijek koji obećava liječenje bez obzira na tegobe. Tonik je brzo postao senzacija i široko je korišten među mnogim poznatim ljudima tog vremena, uključujući papu i Thomasa Edisona. Međutim, razlog uspjeha Vin Mariani tonika bio je kokain. Piće je sadržavalo oko šest miligrama kokaina po 0.02 litara tekućine pića.

Željezna pluća

Prije ngo što je efikasna vakcina razvijena u pedesetim godinama prošlog stoljeća, epidemija dječije paralize uništila je mnoge živote. Kada je epidemija dosegla vrhunac 1952. godine, u SAD je bilo 57.628 zaraženih. Bila je to jedna od najstrašnijih bolesti 20. stoljeća. U to doba, jedna je najefikasnija metoda izmišljena za spašavanje života bila je jedna od najstrašnijih. Zamislite da ne možete disati i da ste stavljeni u veliki metalni ormarić u obliku sandukas u kojem ste morali da ostanete sedmicama ili čak čitav život. Ovaj postupak dobio je nadimak “željezna pluća” i spasio je hiljade ljudi koji nisu mogli samostalno disati nakon što su im mišići u grudima bili paralizovani zbog poliovirusa.

Radijumski napitak

Iako energetske napitke možemo smatrati novim trendom, oni postoje već skoro cijelo stoljeće. I ako mislite da su u to doba bili puno zdraviji nego sada, varate se. Energetska pića koja su prodavana 1920-ih godina nisu sadržavala ogromne količine kofeina i taurina, već su u sebi sadržavali radijum. Jedan od najzloglasnijih primjera je RadiThor koji je bio jednostavno radijum otopljen u vodi. RadiThor je reklamiran kao “lijek za žive mrtve” i “vječno sunce”.

Ljudsko tijelo

Stotinama godina, sve do 1890-ih, bilo je uobičajeno koristiti ljudsko tijelo kao sastojak u raznim lijekovima. Prilično svi ljudski dijelovi korišteni su u medicini. Na primjer, ljudska jetra bila je propisana onima koji pate od epilepsije. Ali, najčešće su se koristili krv, mast, kosti i meso. Tokom 16. i 17. stoljeća, mnogi ljekari aktivno su propisivali dijelove leševa svojim pacijentima. Jedan od najpopularnijih lijekova u to doba bili su mumificirani ostaci koji su se koristili kao lijek za epilepsiju, modrice i krvarenje.

Ispuštanje krvi

Ispuštanje krvi poznato je kao jedna od najstarijih medicinskih praksi. Postupak je bio uobičajen u srednjovjekovnoj Evropi za liječenje bolesti poput malih boginja, epilepsije i kuge. Međutim, tu se nije završilo. Ispuštanje krvi također je prakticirano tokom 19. stoljeća, a ponekad se koristi i danas. Krajem 19. stoljeća liječenje je diskreditovano kada su ljekari napokon priznali da gubljenje krvi može biti rizično i nema mnogo korisnih zdravstvenih koristi. Ispuštanje krvi stavlja pacijenta u rizik od srčanog zastoja, gubitka previše krvi i može izazvati opasno nizak krvni pritisak, uz mogućnost infekcije i anemije.

Arsen

Arsen je jedan od najstarijih lijekova koji potiče iz drevnih vremena. Međutim, iako su bila poznata toksična svojstva arsena, hemikalija se koristila za liječenje različitih bolesti sve do 20. stoljeća. Arsenovi spojevi bili su sastojci mnogih tableta koji su korišteni za liječenje bolesti poput tripanosomijaze ili bolesti spavanja i sifilisa.

Više saznajte na izvornom linku: Dž. L. – Najbizarnije medicinske prakse u prošlosti: Od lobotomije do heroina protiv kašlja / (klix.ba).
– Ovo je čitanje RSS vijesti.