* U još jednom vikendu bez nogometa prisjećamo se onog najboljeg što nam je pružio. U kratkom serijalu donosimo vam tekstove o najnapetijim i najluđim završnicama nacionalnih prvenstava. Preokrete i nevjerojatne priče pamtimo i danas kao nezaboravni dio nogometne povijesti.

NOGOMET je nekad imao svoju NBA ligu. Bila je to Serie A krajem devedesetih i početkom nultih. Doba najveće nogometne romantike dovodilo je najbolje igrače i cijelog svijeta na Apeninski poluotok, pa su tako i klubovi iz donjeg doma tablice imali barem nekoliko nogometnih ikona. 

Jedna od najnezaboravnijih ekipa tog razdoblja je bila Lazijeva generacija iz sezone 1999./00. Sergio Cragnotti bio je na čelu kluba i odlučio je potrošiti lovu da napravi momčad koja će razbiti duopol na tronu prvaka Italije na kojem su se izmjenjivali Milan i Juventus. Jako, jako puno love. 

Rimski Dream Team 

Lazio je i prije te sezone bio opasno jaka momčad. Dapače, sezonu ranije završio je s tek jednim bodom iza Milana koji je postao prvak i to tako da su remijem protiv Fiorentine u zadnjem kolu ispustili titulu. Obranom su dominirali Couto, Nesta, Pancaro i Mihajlović, u vezi su motori bili Almeida, Nedved i Stanković, dok trener Sven-Goran Eriksson nije mogao promašiti u odabiru navale jer je na raspolaganju imao Mancinija, Vierija, Inzaghija, Bokšića, Salasa i Conceicaoa. Momčad je bila fantastična, ali joj je nedostajao završni dodir. 

Tog ljeta on je stigao u vidu dva Argentinca. Jedan je bio ratnik Diego Simeone, moćni veznjak koji je poslužio kao čip u razmjeni s Interom koji je kupio Vierija za tada nevjerojatnih 50 milijuna eura. Uz njega, Lazio je doveo i glavnog arhitekta nove momčadi, “Malu Vješticu” Juana Sebastiana Verona, argentinsko čudo od igrača i jednog od najplemenitijih veznjaka svoje generacije. Svi sastojci za lov na naslov bili su tu, ali cilj je bio jako daleko.

Preokret protiv smrtnog neprijatelja usmjerio prvenstvo

Lazio je od početka vodio mrtvu trku s Juventusom za naslov prvaka. Već na početku sezone vidjelo se da će širina kadra biti možda i najvažniji faktor, a te sezone nitko nije imao više kvalitete od Lazija.  Ali baš se u veljači i ožujku činilo da će im duboki kadar donijeti probleme. Lazio je pobijedio tek dvaput u šest kola, a Erikssonove rotacije nisu uspjele zadovoljiti nikoga. Igrače jer nisu dovoljno igrali, a navijače jer je zaostatak za Juventusom postao ogromnih devet bodova. U možda najgorem trenutku, stigao je gradski derbi protiv Rome. “Pobjeda ili smrt” bila je naslovnica La Gazzette koja je jasno naglasila kako se Lazio oprašta od titule u slučaju da ne pobijedi.

Već u 2. minuti Montella je šokirao nebesko-plave, ali su golovi Nedveda i Verona donijeli preokret, i to ne samo te utakmice već čitavog prvenstva. Serijom dobrih partija i pobjeda Lazio se vratio iz mrtvih i ušao u utrku za Juventusom. U posljednje kolo prvenstva, Juventus je ušao s dva boda prednosti. 

Juventus je imao suce. Lazio je imao cijelu Italiju

Računica je bila jasna – ako torinska momčad pobijedi u Perugii, sigurno je prvak. U slučaju da remiziraju, a Lazio očekivano svlada Regginu, igrat će se majstorica. Ako Lazio ne pobijedi, Juventus je prvak bez obzira na to kako završi njegova utakmica. Lazio je titulu čekao 26 godina, ali nije igrao samo za sebe. Bio je to simbolički rat između sjevera i juga Italije, u kojoj je bogati sjever još od Maradoninog Napolija odnio sve pobjede. 

Juventus se još jednom optuživalo za ogromnu protekciju kod sudaca, a situacija je eskalirala u pretposljednjem kolu. Na njoj je sudac De Santis brutalno oštetio Parmu protiv Juventusa u Torinu tako što joj najprije nije svirao penal, a onda poništio čisti pogodak Crespa. Juventus je u toj utakmici slavio s 1:0, ali je izgubio sve nogometne neutralce i pritom se opasno igrao s mitom o sportskoj pravdi koja prije ili kasnije presudi onom tko ju prekrši. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Uzalud su Torinezi ukazivali na greške koje su se radile u Lazijevu korist. Navijači Lazija su na utakmicu zadnjeg kola simbolično donijeli crni lijes na svoju tribinu. U slučaju da Juventus postane prvak, smatrali su, ta utakmica bit će ujedno i smrt talijanskog nogometa. Pozornica za predstavu kakvu može pružiti samo nogomet mogla je početi.

Penali u Rimu i rat u Perugii na čelu s luđakom

Lazio je protiv Reggine očekivano dominirao, ali su Mancini, Simeone i Salas bili neprecizni.  Onda je u 33. minuti suđen penal za domaćine kojeg je iskoristio Inzaghi. Pet minuta kasnije, novi jedanaesterac. Ovog puta precizan je bio Veron. Lazio na poluvremenu ima 2:0 i barem malo mira što se tiče svoje utakmice.
Juventus je u isto vrijeme započeo svoj dvoboj.

Momčad predvođena Zidaneom, Conteom. Del Pierom i poznatijim bratom Inzaghijem istračala je na stadion Renato Curi u Perugii. Točno 24 godine ranije, Juventus je izgubio prvenstvo upravo porazom u Perugii, a strijelac je bio Renato curi. Iako se Perugia do par kola prije toga borila za opstanak, momčad koja je imala  Materazzija, Rapaića, Aleničeva i Amorusa bila je sve samo ne lagan plijen. 

Predsjednik domaće momčadi bio je Luciano Gaucci, rođeni Rimljanin. Osim nogometa bavio se i konjskim utrkama, a njegove afere u tom svijetu Perugia je platila tako da joj je nekoliko godina prije zabranjen ulazak u prvu ligu. Dvije godine kasnije, postat će globalno poznat po tome što je iz kluba najurio Koreanca Ahn-Jung Hwana jer je golom na Svjetskom prvenstvu izbacio Talijane s njega. On je Laziju obećao kako će izboriti remi koji će im omogućiti majstoricu. 

Prvo poluvrijeme obilježila je teška nervoza zbog koje je sudac Pierluigi Collina morao svako malo vaditi kartone iz svog džepa. Malo šansi i jako puno nervoze donijele su 0:0 na poluvremenu. 

Prekid utakmice u Rimu i odlazak velikog Mancinija

Utakmica Lazija i Reggine u drugom dijelu bila je definitivno odlučena golom Simeonea u 59. minuti, ali to nije bilo ni izbliza najveće uzbuđenje u tih 45 minuta koje je počelo s pola sata zakašnjenja.  

Najprije je u 75. minuti iz igre izašao Mancini, kojem je to bila posljednja utakmica kao profesionalnom nogometašu. Laziju je dao četiri godine svoje briljantne karijere, a stadion je to prepoznao i nagradio ga ogromnim ovacijama. Jedan od najboljih talijanskih igrača imao je tek jedan naslov, onaj koji je osvojio sa Sampdorijom. Trebao mu je još jedan naslov da okruni karijeru na pravi način. 

Lazijevi navijači uskoro su počeli previše slaviti. Njih preko sto utrčalo je na travnjak kako bi poskidali dresove svojim idolima. Za njih, Lazio je bio moralni prvak. Prekid nije bio nasilan, ali su Lazijevi igrači morali otići po novu garnituru opreme kako bi se nastavio susret. Sudac je uskoro odsvirao kraj, ali Lazio i dalje nije znao tko je prvak. Deset dugih minuta Lazijevi navijači čekali su kako bi saznali rezultat u Perugii.

Prolom oblaka i Juventusov Thuram odlučili su prvenstvo

Naime, prije početka drugog dijela u Perugii je počela padati najjača kiša te godine. Travnjak je bio u potpunosti natopljen, a uvjeti za igru neregularni. Collina je pričekao s početkom drugog dijela čak pola sata, a onda je ipak odlučio izvesti momčadi na travnjak. Pritisak zadnjeg kola definitivno je odigrao važnu ulogu u ovoj odluci. Prolom oblaka tog popodneva u Perugii u Italiji će ostati poznat kao “kiša koja je očistila dušu talijanskog nogometa”. 

Igrala se 49. minuta susreta kada je dosuđen slobodan udarac za Perugiu s lijeve strane. Rapaić je ubacio loptu, a Juventusova obrana nije uspjela otkloniti opasnost. Lopta je stigla do Alessandra Calorija, braniča koji je u 20 godina i preko 500 utakmica u karijeri dao tek 15 golova. Opalio je iz voleja, a Van der Sar je samo nemoćno promatrao kako ona odsjeda u mreži. Ono što je Lilian Thuram bio za Hrvatsku 1998., to je Calori bio za Juventus dvije godine kasnije. 

Do kraja susreta Juventus je bacio sve karte u napad, ali momčad mladog trenera Carla Ancelottija nije uspjela stići do remija. Domaćin je odbio sve Juventusove napade, a s posljednjim sučevim zviždukom navijači su utrčali u teren. To je bio jasan znak koliko je Italija čekala Juventusov pad.

Točno 39 minuta nakon što je završila utakmica na Olimpicu, Lazio je saznao da je osvojio drugi naslov u svojoj povijesti.

Lazio je rasprodao ekipu, ali ovu titulu ne bi mijenjao ni za što

Lazio će već naredne sezone na tronu prvaka Italije zamijeniti Roma. Godine suludih odšteta za transfere i visokih ugovora tjerale su Lazio na rasprodaju čitave šampionske momčadi, što ih je narednih godina gurnulo u drugi plan a na duge staze i u ozbiljne financijske teškoće. 

Lazio otad nije bio prvak Italije, ali vjerojatno ne postoji njihov navijač koji bi mijenjao pet titula za kišu u Perugii, Calorijev volej i simbolično dobiven rat protiv mrskog i moćnog suparnika. 

Božo Sušec je u legendarnoj Petici najbolje opisao što je taj dan značio za Lazijeve navijače. Kažu da Rim nije toliko gorio još od cara Nerona.

Više saznajte na izvornom linku: – Najluđi završetak talijanske lige u povijesti: Rim nije tako gorio još od cara Nerona / (index.hr).
– Ovo je čitanje RSS vijesti.

NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
  • Ukoliko neki drugi medij želi preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor portal Biscani.net, dužan je navesti portal Biscani.net kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na foto i video materijale kojima je autor portal Biscani.net, ili fotografije koje su portalu date na korištenje.
  • U skladu sa Članom 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH napominjemo: Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.