Prohladnog i maglovitog jutra pred kraj mjeseca oktobra Nassier Mohammadi u čamcu pretražuje obale rijeke Une nedaleko od migrantskog centra “Sedra”. Traži nestalog brata Aziza, koji je posljednji put viđen 9. oktobra, kada je krenuo preko mosta na rijeci Uni u naselju Srbljani.

Svjedoci su Nassieru rekli kako su čuli vrisak i zvuk kao da je nešto palo u rijeku, pa su potrčali prema mostu. Bilo je 20 sati i već je pao mrak, tako da nisu ništa uspjeli vidjeti. Te noći je Aziz posljednji put viđen. Čim je saznao što se dogodilo, Nassier je iz Njemačke došao u BiH u nadi da će pronaći brata.

“Cijeli dan sam proveo u čamcu na vodi i tražio nizvodno do narednog grada. Našao sam na jednom mjestu jaknu i kazali su mi da takve dijeli IOM [Međunarodna organizacija za migracije] migrantima na ovom području, i to je sve”, kaže Nassier i objašnjava kako su mu lokalni stanovnici rekli da bi tijelo moglo biti na jednoj lokaciji gdje se nalazi vir jer su tu i ranije pronalazili utopljenike.

“Ali nema nikoga iz službi, policije, nema ronilaca, spasilaca, nema nikoga da pomogne u potrazi”, govori tužno i razočarano Nassier i dodaje kako je dvije sedmice sam tragao za nestalim bratom bez pomoći bosanskohercegovačkih institucija.

Tokom dana iznajmi čamac i pretražuje rijeku, a predvečer razgovara s ljudima, u nadi da će dobiti neku informaciju. Iz Gorske službe spašavanja (GSS) u Bihaću su Balkanskoj istraživačkoj mreži Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kazali da su pretražili teren krajem oktobra, ali da potraga nije bila uspješna.

Aziz i Nassier nisu se vidjeli pet godina. Zajedno su odrasli u Afganistanu. S roditeljima su, zbog sukoba, talibana i nesigurnosti, napustili rodnu zemlju. Nassier kaže da su jedan period živjeli u Iranu, odakle je on prije pet godina krenuo na put i stigao u Njemačku, gdje je dobio je status izbjeglice i gdje radi.

Nekoliko godina poslije, na put prema Njemačkoj i prema bratu krenuo je i Aziz. On je preko Turske, Grčke i Crne Gore stigao u Bosnu i Hercegovinu.

Nassieru posebno teško pada što nema nikakvu podršku i pomoć i govori kako stiče dojam da ljudski životi ne vrijede isto.

“Nikakvu pomoć u potrazi nisam dobio. Nema policije, spasilaca, nikoga. Niko se nije sjetio da bar pogleda kamere sa obližnje benzinske stanice, kako bi tako pokušao utvrditi sudbinu mog brata. Da li je i on ljudsko biće?”, pita se Nasssier dok stoji na mostu na rijeci Uni, gledajući u njen tok koji se na tom dijelu sužava i ulazi u kanjon.

Kaže kako je potraga rizična jer bi i sam mogao nastradati u nabujaloj rijeci ili bi mu policija mogla oduzeti dokumente pa ga protjerati pošto na svoju ruku pretražuje teren.

Svjestan je da mu je brat vjerovatno stradao, ali kaže kako ne može naći mir sve dok ne pronađe tijelo.

“Roditelji ne znaju šta se desilo, krijem istinu od njih i oni misle da je Aziz i dalje živ. Nemam snage da im bilo što kažem, bar dok ne saznam šta se desilo ili dok ga ne pronađem”, dodaje Nassier.

U BiH i Sarajevo je, kako kaže, stigao avionom iz Njemačke, a potom je autobusom doputovao u Bihać. Njegovu potragu dodatno komplikuje epidemija koronavirusa. Granice bi svakog momenta mogle biti zatvorene, što bi otežalo njegov povratak u Njemačku, a tako bi ugrozio radni odnos i bila bi upitna njegova egzistencija. Moli novinare da ga obavještavaju ako bilo šta saznaju o sudbini njegovog brata.

Policija u Bihaću je BIRN-u BiH kazala da je obaviještena o događaju, razgovarali su sa svjedokom i obavijestili su dežurnog tužitelja.

Ale Šiljdedić, glasnogovornik Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona (MUP USK), kaže kako je izvršen uviđaj, kao i pretraga terena u blizini samog mosta, ali i korita i obale rijeke Une u blizini hotela “Sedra”, “gdje se navodni događaj i dogodio”.

“Do danas policija USK-a nema dodatnih saznanja o ovom događaju, odnosno podataka da li se radi o nesretnom slučaju ili krivičnom djelu, ali ni potvrde da se sami događaj i dogodio s obzirom da još uvijek nije pronađeno tijelo nepoznatog lica”, navodi Šiljdedić.

Od prvih dolazaka izbjeglica i migranata na ovo područje, policija USK-a je provjeravala ukupno 38 smrti migranata, a koje se odnose na nesretne slučajeve, prirodne smrti ili krivična djela, kažu iz policije. Broj smrtnih slučajeva je vjerovatno i veći jer neke smrti migranata policiji nisu bile sumnjive pa ih nije ni istraživala.

Iz Gorske službe spašavanja Bihać navode kako su sasvim slučajno saznali o događaju 23. oktobra, kada je vodostaj bio veoma velik i kako su nakon nekoliko dana napravili pregled korita Une u jednom dijelu.

Oni su od 2018. godine imali nekoliko akcija spašavanja migranata. Većinom se radilo o potragama pošto bi migranti zalutali. Bilo je potraga i spašavanja u zimskim uslovima, po velikom snijegu, kao, naprimjer, izvlačenja iz jama u koje su migranti upali dok su se kretali područjem Plješevice, kažu iz Gorske službe.

Azizov slučaj nije prvi takav u BiH. Početkom oktobra 2020. dvojica migranata su tragično stradala kada ih je udario voz u naselju Poljavnice na zapadu BiH. Obojica su sahranjena ispred džamije u Prekosanju. Za jednog je utvrđen identitet, a drugi je pokopan kao NN lice. U nekim je slučajevima neizvjesno da li će porodice nastradalih ikada saznati sudbinu mladića koji su krenuli od svoje kuće u potrazi za boljim životom.

Iz Međunarodne organizacije za migracije (IOM BiH) navode kako su čuli za slučaj, ali da o njemu nemaju zvaničnih saznanja.

“Nažalost, izgleda da se ne vodi evidencija o nestalim osobama tokom tranzitiranja kroz BiH. Bilježe se smrtni slučajevi, ali ne i ovako pojedinačni nestanci”, kaže Edita Selimbegović iz IOM-a BiH.

U 2020. godini Služba za poslove sa strancima je zaprimila i proslijedila obavijesti o smrti za 21 stranog državljanina, od kojih je 12 državljana Pakistana, šest državljana Maroka, jedan državljanin Iraka, jedan državljanin Egipta i jedan državljanin Afganistana.

Služba za poslove sa strancima, prema svojim nadležnostima, u slučaju smrti stranca pokreće samo postupak utvrđivanja identiteta za stranca. Da bi se izvršila repatrijacija preminulog lica, matična zemlja mora potvrditi identitet i državljanstvo lica.

Sve ove procedure traju izuzetno dugo, pa se u nekim slučajevima, kada je neizvjesno skorije utvrđivanje identiteta i preuzimanje tijela, tijelo ukopa. Nakon utvrđivanja identiteta izvrši se ekshumacija tijela, radi preuzimanja od porodice i prebacivanja tijela u matičnu zemlju.

Organizaciju pripreme dokumentacije za prebacivanje tijela u matičnu zemlju vrše ovlaštena pogrebna preduzeća, koje angažuje ambasada ili porodica, navode iz Službe za poslove sa strancima.

Tokom 2020. godine na području Mediterana registrovano je stradanje 728 izbjeglica i migranata koji su pokušavali doći do Evrope. U posljednjih šest godina zabilježeno je preko 17.000 smrtnih slučajeva.

Bosna i Hercegovina je od 2018. godine postala sastavnim dijelom rute kojom izbjeglice i migranti iz Azije i Afrike nastoje doći do nekih od zemalja Evropske unije. Zbog ratova, sukoba, nasilja i neimaštine primorani su napuštati svoje domove. Na tom putu susreću se sa brojnim izazovima, preprekama, nedostatkom adekvatne pomoći i nasiljem.

Zbog sve zatvorenijih granica EU i loših uslova u kojima borave u BiH, ljudi u pokretu su prisiljeni da često koriste nepristupačne terene i upuštaju se rizične pokrete na svom putu. Prelaze preko planina i nabujalih rijeka, kroz minska polja, spavaju u šumi, a često su na meti kriminalaca i krijumčara.

Dio njih putovanje prema boljem životu nikada i ne završi.

Nassier je taj dugi put bio uspješno prošao. Sada je ponovo na mjestu takozvane migrantske rute i ne zna koliko dugo će ostati tu.

“Noćima ne spavam i pokušavam saznati šta se desilo mome bratu”, kaže on.

Autor: Ajdin Kamber / Detektor.ba

NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
  • Ukoliko neki drugi medij želi preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor portal Biscani.net, dužan je navesti portal Biscani.net kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na foto i video materijale kojima je autor portal Biscani.net, ili fotografije koje su portalu date na korištenje.
  • U skladu sa Članom 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH napominjemo: Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.