Ono što, međutim, cio proces može dodatno otežati – jeste upravo gomila informacija, za čije je razumijevanje neophodna potkovanost iz oblasti medicine i biologije. Mada među roditeljima ima i biologa i medicinara, svima ostalima će biti potrebna dodatna objašnjenja. S druge strane, što se više informišete, djeluje da se javlja sve više pitanja, a vremena je sve manje, jer se i termin približava. I dok pokušavaju da čitave tomove knjiga o trudnoći umemorišu u najkraćem periodu, među roditeljima se polako rađa anksioznost i panika, te se često pribojavaju da nisu spremni za ovako odgovoran korak. Iako krupne stručne riječi mogu izazvati strah, većinu tih krupnih riječi je moguće objasniti na vrlo jednostavan način.

Početak brige o djetetu je zapravo u onom trenutku kada se za trudnoću sazna, a ne onda kada je dijete već rođeno. Od prvog plusa na testu, zdravlje djeteta zavisi i od odluka roditelja. Baš iz tog razloga roditelji osjećaju ogroman pritisak da se što prije informišu, a što duže čekaju, sve se više javlja anksioznost da sa bebom nešto nije u redu. Kako bi se što prije otklonila anksioznost budućih roditelja, a prevashodno da bi se ustanovilo stanje ploda, danas su nam na raspolaganju različite vrste prenatalnih testova. Testovi mogu biti ivnazivni i neinvazivni, što označava postojanje rizika narušavanja zdravlja majke ili pojave pobačaja.

Šta predstavlja neinvazivni prenatalni test?

Neinvazivni prenatalni test je test koji se vrši dok je plod i dalje u stomaku i to najčešće vrlo rano – već u prvom trimestru. Neinvazivni test znači da ne postoji opasnost od nanošenja štete majci ili plodu, budući da se testiranje vrši na uzorku majčine krvi. Prenatalni test se još naziva i prenatalni skrining i analizira sitne čestice fetalne DNK, koja se nalazi u uzorku majčine krvi. U toku trudnoće, u majčinom krvotoku se nalazi miks njenih ćelija i ćelija placente. Placenta je tkivo koje se nalazi u materici i povezuje fetus sa majčinom cirkulacijom. DNK placente se tako nalazi u majčinom krvotoku, a DNK placente je uglavnom identična sa DNK fetusa. Rana analiza DNK placente, omogućava pravovremeni uvid i mogućnost rane detekcije određenih genetskih abnormalnosti. Budući da se prenatalni test vrši na uzorku majčine krvi, nerođeno dijete neće doživeti stres.

Neinvazivni prenatalni test se najčešće koristi za rano otkrivanje hormonalnih abnormalnosti i aneuplodija. Skrining najčešće otkriva trizomije 21, 18 i 13, te pol bebe, na osnovu prisustva Y hromozoma. Tačnost testa može da varira. Ukoliko prenatalni test otkrije povećan rizik od postojanja abnormalnosti, dalje se sprovodi dijagnostički test, kako bi se dijagnoza potvrdila.

VERACITY je precizan, bezbjedan i brz neinvazivan prenatalni test, koji otkriva hromozomske aneuplodije već u 10. sedmici trudnoće. Test je siguran i za majku i za bebu, a senzitivnost i specifičnost ovog testa potvrđuju i tri kliničke studije validacije.

Kada je pravo vrijeme za prenatalni skrining?

Prenatalni test se još naziva i skrining, što upućuje na činjenicu da ovaj test neće dati konačnu dijagnozu. Prenatalni test će pokazati da li postoji povećan rizik od pojave određenih poremećaja. Da bi se sprovelo testiranje, u majčinom krvotoku mora se nalaziti dovoljno fetalne DNK iz placente. Proporcija DNK koja dolazi iz placente u majčinoj DNK, naziva se fetalna frakcija. Da bi se sproveo prenatalni test, fetalna frakcija mora biti preko 4%, što se najčešće dešava oko desete sedmice trudnoće. Kvalitetni i sofisticirani prenatalni testovi će već u ovom periodu omogućiti precizan skrining. Prenatalno testiranje pre desete sedmice trudnoće neće dati tačne rezultate – može pokazati lažno negativan ili lažno pozitivan rezultat.

Ako prenatalni skrining ne pokazuje povećan rizik od pojave određenih aneuplodija, roditelji konačno mogu odahnuti, a svu dalju pažnju mogu usmjeriti na očuvanje zdravlja djeteta i, naravno, majke. Ukoliko rezultati, naprotiv, ukažu na povećan rizik od pojave abnormalnosti, pristupa se dalje dijagnostičkom testiranju. Tek posle dijagnostičkog testiranja, može sa sigurnošću potvrditi dijagnoza. Na ovaj način se, zahvaljujući prenatalnom testu, izbjegava invazivna procedura, sem u slučajevima kada je neophodna. Ako ne postoji opravdan razlog, majka i dijete nisu izloženi dodatnom riziku.

Na roditeljima je da odluče da li žele da izvrše prenatalno testiranje. To je prva vrlo odgovorna odluka koju donose kao roditelji. Rezultati testiranja mogu poništiti ili opravdati njihova strahovanja, ali i veoma rano otkriti pol bebe. U slučaju da abnormalnosti ipak postoje, rana detekcija može pridonijeti lakšem prilagođavanju situaciji i može uticati na dalji tok donošenja odluka.

Više saznajte na izvornom linku: Srbijanka Stanković – Neinvazivni prenatalni test – Sve što bi trebalo da znate / (lolamagazin.com).
– Ovo je čitanje RSS vijesti.