Samo su oči jahačice bile vidljive iza crnog vela navučenog preko njenog lica. Sa lukom u lijevoj ruci i strijelom u desnoj, navodila je svog konja pravo ka meti, brzo nanišanila i opalila. Strijela je pogodila ravno u cilj uz glasan „pop“.

Jahačica, Idhanur, koja poput mnogih Indonežana koristi samo jedno ime, je 31-ogodišnja nastavnica u Islamskoj školi na Istočnoj Javi i kaže da ispaljivanje strijela dok jaše i nosi ovaj veo, nikab, poboljšava njene izglede da ode u raj.

Idhanur je dio sve brojnijeg mirnog pokreta muslimanki koje vjeruju da će im praktikovanje islamskih aktivnosti poput nošenja nikaba i sportova u kojima je uživao i Prorok Muhamed donijeti Božje nagrade.

Mnoge takođe kažu i da im je to vid zaštite od radoznalih pogleda i seksualnog zlostavljanja u zemlji u kojoj je to prilično česta pojava.

Idhanur predaje u Islamskom internatu Al Fatah u Temboru i ima odgovor za sve Indonežane koji je plaše da je ovaj način konzervativnog islamskog oblačenja zabrinjavajući korak ka ekstremizmu i marginalizaciji žena:

„To što nosimo nikab ne znači da smo postale neke slabe muslimanske ženice“, kaže Idhanur nakon što je sjahala. „Možemo postati jake muslimanske žene tako što vježbamo streličarstvo i jahanje.“

Indonezija, demokratija sa najbrojnijim muslimanskim stanovništvom na svijetu, je zvanično sekularna država i već dugo je poznata po toleranciji. Ali u posljednje 22 godine od svrgavanja diktatora Suharta, sve više se okreću ka konzervativnom islamu.

Konzervativne hodže, kao što je potpredsjednik Ma’ruf Amin, stiču sve značajniju ulogu u javnom životu. Lokalne vlasti su uvele više od 600 mjera sa elementima islamskog zakona šerijata, uključujući i zahtjev da žene nose hidžab kako bi pokrile kosu.

Mali broj muslimana je prigrlio ekstremistička stanovišta a neki su izvršili i smrtonosna bombardovanja. Jedan bombaš samoubica je bila i žena, što je kod mnogih Indonežana izazvalo nepovjerenje prema ženama koje nose nikab – još konzervatiivniji veo koji se nosi preko lica i ima samo prorez za oči.

Zabrinutost da će se nikab dovoditi u vezu sa terorizmom je navela indonezijskog ministra vjerskih poslova, Fachrula Razija, koji je i bivši general vojske, da predloži zabranu nošenja nikaba u državnim institucijama.

Razija se plaši da ekstremističke ideje privlače neke zaposlenike vlade i vidi nikab kao znak radikalizacije. Njegov prijedlog zabrane tek treba da se usvoji. Napominjemo da je 2018. godine univerzitet iz Centralne Jave uveo zabranu nošenja nikaba koja je trajala samo sedmicu dana prije nego što su protivnici naveli univerzitet da povuče svoju odluku.

Međutim, Sidney Jones, jedna od najvećih stručnjaka za terorizam u Jugozapadnoj Aziji, kaže da je važno razlikovati radikalne islamiste koji predstavljaju opasnost od poboraca konzerativnog islama koji se zalažu za tradicionalni islamski stil života.

„Zbog načina na koji se oblače često ih se brka sa ekstremistima“, kaže Jonesova, direktorica Instituta za političku analizu konflikta iz Džakarte. „Zapravo, oni se u potpunosti protive nasilju. To je sjajan primjer pokreta u kome način oblačenja može stvarati u potpunosti pogrešnu sliku.“

Za razliku od dominantno muške škole Al Fatah u kojoj je nikab obavezan i za djevojčice koje imaju tek 5 godina, hiljade urbanih, srednjovječnih žena je samostalno donijelo tu odluku.

Predvodnica je Indadari Mindrayanti, modna dizajnerka koja je i osnovala Nikab ekipu prije četiri godine kako bi promovisala nošenje vela. Grupa sada broji gotovo 6 000 članova, a proširila se širom Indonezije kao i na Maleziju i Tajvan.

„Zaista želimo da odemo u raj, stoga podnosimo ovu žrtvu“, objašanjava Indadari na događaju konjaništva i sterličastva kog je Nikab ekipa organizovala u blizini Džakarte. „Dio te žrtve jeste da ne pokazujemo svoju ljepotu već se pokrivano na islamski način“.

Mnogi su pratioci pokreta poznatog pod nazivom Hijrah koji promoviše lični napredak putem usvajanja tradicionalnog islamskog stila života.

Ovaj mirni pokret ponovorođenih je nazvan Hijrah po egzodusu Proroka Muhameda u Medinu u sedmom vijeku, a na društvenim mrežama ga promovišu brojni popularni glumci, glumice i druge poznate ličnosti koje pišu o pridruživanju grupama za izučavanje Kurana i praktikovanju religioznosti u svakodnevnom životu.

Indadari dizajnira liniju modnih nikaba i druge islamske odjeće za žene, a često je tu upečatljivi porub sa tačkicama.

Ona kaže da kada se susretne s ljudima koji je se plaše, ona taj srah kontrira tako što se ponaša upečatljivo prijateljski.

„Na početku se moja porodica plašila za mene. Govorili su mi da će ljudi misliti da sam teroristkinja i da sam pripadnica neke sekte. Ali što više vrijeme odmiče to i oni više razumiju. Objašnjavam im i da su sve Prorokove žene nosile nikab.“

Grad Temboro se nalazi na nekih 530km istočno od Džakarte, a škola Al Fatag sa svojih osam kampusa i 25 000 učenika od prvog razreda osnovne škole do fakulteta dominira gradom. Po završetku nastave ulice preplavi na hiljade ljudi – i muškaraca i žena – u tradicionalnoj islamskoj odjeći. Temboro se često naziva indonezijskom Medinom, po gradu u Saudijskoj Arabiji u kome se nalazi i Muhamedova grobnica. Jedna od školskih džamija je izgrađena po ugledu na poznatu džamiju sa zelenom kupolom iz Medine, a grad se zatvara pet puta dnevno u vrijeme molitve.

„Ovdje sprovodimo islam u svakodnevnom životu“, kaže Ainul Hadi, doktor koji je u Temboro doselio 1996. godine i svjedočio porastu uticaja islama. „Ljudi ovdje zaista mogu da vide atmosferu Medine.“

Vrhunac akademskog postignuća u Al Fatahu jeste učenje Kurana napamet. Najuspješniji učenici postanu učitelji i otvaraju sopstvene škole.

Iako škola ne praktikuje savremenu odjeću i vakcine, ipak čine određene ustupke modernom životu: neke žene preko nikaba nose naočale te obuvaju patike. Takođe i muškarci i žene koriste mobilne telefone i voze motore.

Međutim, 25-ogodišnja Aisyah Tajudin smatra da ni nikab nije dovoljan. Ona takođe nosi i crne rukavice i crni zar preko očiju kako bi u potpunosti pokrila svaki djelić svog tijela. Kaže da izloženost muškarcima u javnosti može izazvati neželjenu pažnju muškaraca i da joj je neugodno da su joj čak i oči otkrivene.

„Ovako se osjećam slobodnije“, kaže Aisyah.

Aisyah nije jedina koja ovako misli. Mnoge mlade žene u AL Fatahu nose zar preko očiju, što ih ne sprječava da skoče na svoje motore i voze se okolo.

U osnovnoj školi za djevojčice Al Fatah, učenice počinju nositi nikab kada napune 5 godina.

Idhanur, strijelkinja i jahačica, je došla u Al Fatah kada je imala 13 godina i tada je počela nositi nikad. O tada nije prestala.

„Kada sam ja došla rijetko se mogla vidjeti žena ili djevojčica sa nikabom, ali sada nas ima mnogo.“

Više saznajte na izvornom linku: Saša Leper – „Nikab ekipa“ žele da se žene posmatraju drugačije / (lolamagazin.com).
– Ovo je čitanje RSS vijesti.