“Nisam mužu rekla da kći nije njegova. Otac joj je naš kum

Znam da ova ispovijest nije opravdanje za ono što sam napravila, i ne može biti, ali tako se dogodilo.

U početku je naša veza bila zaista lijepa i ugodna. Moj suprug i ja smo znali provoditi sate i sate pričajući o svemu. Jedva sam čekala doći kući samo da ga vidim. Nakon dvije godine smo se vjenčali i tada se sve počelo mijenjati.

On je postao nekako čangrizav, sve više je kritizirao ono što radim, svaki moj potez, sve manje ga je bilo briga što me muči, kako se osjećam… Život s njim otišao je u sasvim drugom smjeru od onoga u prve dvije godine naše veze.

S vremenom je naš vjenčani kum postao jedina osoba s kojom sam mogla normalno razgovarati. Majka mi je davno preminula, otac je previše površan da bi išta razumio, a sestra je bila zauzeta svojim životom i svojim problemima. Prijateljicama nisam željela ništa govoriti jer nisam bila raspoložena za njihove savjete tipa: “Ostavi ga, što će ti to u životu”.

I tako sam sve više vremena provodila s našim kumom. Bilo nam je lijepo dok smo bili zajedno. Pričali smo o svemu i svačemu, smijali se. Kako je vrijeme prolazilo, počeli smo se nalaziti sve češće. Pronalazili smo izgovore da se vidimo.

Jednog popodneva otišli smo …

OSTATAK ISPOVIJEST ČITAJTE NA SLJEDEĆOJ STRANICI —->>> 

Više saznajte na izvornom linku: – “Nisam mužu rekla da kći nije njegova..” / (novi.ba).
– Ovo je čitanje RSS vijesti.