O tebi…

Biscani.net

Piše: Samra Čataković

Stajala sam pred jeftinom kopijom slike Zvjezdanog neba najdražeg mi Van Goga postavljenom dijagonalno od prozora moje sobe i po ko zna koji put vježbala govor. Vladimire, volim te.

Ne, nije dobro.

Vladimire, ja te volim. Naglašavajući ono “ja” i nastavljajući tako u nedogled. Satima.

Zbog čovjeka kojem je svaka sitnica bila krupna i nesavladiva. Čiji dolazak punih šest mjeseci je sprečavala tek jedna slomljena ruka i kome je razlika u godinama i “Šta će oni ljudi u gradu pored Drine reći”, bili važniji od njega i mene same.

Zbog čovjeka koji nije shvatao da sam sa svoje 23 mogla da razumijem i punim plućima živim i te njegove 42, a koji je ipak tek s jednim “Oprosti…”

Odustao. Posustao. I ostavio sve što je ikad iskreno volio.

Večeras ću umjesto pred slikom, u uskoj haljini stajati ispred tamnih haustora.

Ne da vježbam govor, nego da se kao žena bez morala predam strancu koji će izgledati kao ti, ali kojem moje 23, moja tuga i bol tu noć neće predstavljati nikakvu prepreku da me stvarno voli.





Zadnje diskusije / FORUM

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...