Ostavljen je kao beba na obali Drine, a danas traga za majkom

avaz.ba

“Avaz” je još prije nekoliko godina pisao o potresnoj Draganovoj priči o tome kako je saznao da je usvojen i kako je krenuo u potragu za svojom biološkom majkom. Nesebičnu pomoć u tome tada mu je pružila, a pruža je i sada, njegova tadašnja djevojka, a danas supruga Tanja.

 Čuvana tajna

Draganov život počeo je prije više od 30 godina, kad su ga 14. jula 1988. na obali Drine, u blizini hidrocentrale Perućac, ispod mjesta Nogačevići pronašli ribari. Oni su tog toplog julskog dana u blizini mjesta gdje su pecali, uočili ženu, koja je nakratko izašla iz automobila boje truhle višnje, brzo se vratila u njega i odvezla prema Skelanima.

Tek su poslije vidjeli da je žena na obali ostavila mušku bebu, za koju su pretpostavili da je tek rođena! Ribari koji su, vjerovatno, spasili život novorođenčetu, odnijeli su ga u Srebrenicu i predali nadležnim službama. Bebu, koja je u međuvremenu dobila ime Dragan, naknadno su usvojili Dragojla i Veselin Jakovljević iz Srbije.

Bili su puni ljubavi prema usvojenom sinu, koji do 20. godine nije ni slutio da je usvojen i da ti dragi ljudi nisu njegovi biološki roditelji. Tajnu su čuvali pune dvije decenije, a onda je, kako je za “Dnevni avaz” ispričao Dragan, koji danas živi u Njemačkoj, istina izašla navidjelo.

– Kad sam imao 20 godina, prijatelj mi je rekao da sam usvojen. Srušio se sav moj svijet. Nisam mogao vjerovati da nisam dijete svojih roditelja. Pomiješanih emocija, zbunjen, začuđen, otišao sam kod majke i pitao je da li je to istina – govori Dragan.

 Nema papira 

Tada je saznao sve o početku svog života i od tada traga za istinom. Otišao je u Matični ured u Srebrenici, iz kojeg je dobio rodni list u kojem je upisano da se zove Dragan Jovanović. Piše još i datum rođenja, a Nogačevići kao mjesto rođenja.

– Piše da su roditelji nepoznati. U Centru za socijalni rad u Srebrenici rekli su mi da sam dobio prezime zbog forme. Pokušao sam dobiti i informacije u Bajinoj Bašti i u Užicu, ali uzalud, niko ne zna ni ko sam ni čiji sam i svi tvrde da nemaju nikakvih papira o meni – govori Dragan.

Iako su već javno pozivali sve one koji bi bilo šta mogli znati o Draganovom porijeklu i nisu dobili nikakav novi trag, Dragan i Tanja nadaju se da postoji neko ko se sjeća događaja koji za njega ima životni značaj i da će možda ovog puta njihova potraga biti uspješna te da će saznati ko je njegova majka.

– Mogu razumjeti da kriju tu ženu, znam da nije lako da kaže: “Evo, ja sam to”, ali volio bih upoznati ženu koja me je rodila, da znam ko sam i šta sam bez obzira na nacionalnost. Možda bismo s vremenom i mogli uspostaviti neki normalan kontakt, to mi je velika želja – poručio je Dragan biološkoj majci.

 Važno i zbog kćerke 

Tanja Jakovljević, Draganova supruga, kaže da je za njih važno da saznaju Draganovo porijeklo i zbog njihove kćerke.

– Srce me boli zbog toga što Dragan ne može doći do istine. Važno je da saznamo ko su njegovi preci i zbog naše kćerkice. Šta ako se u budućnosti, kad poraste, zaljubi u nekoga iz očeve porodice, a da i ne znaju da su familija – kaže Tanja.

Tanja i Dragan kažu i da su pokušali saznati više informacija u Centru za socijalni rad Srebrenica.
– Ali, oni, nažalost, ne žele govoriti o ovom slučaju i samo ponavljaju da “ostavimo tu priču i da nema ništa od papira”. Mi smo, međutim, saznali da postoje podaci za svu djecu koja su data na usvajanje u novembru 1988. godine, samo za Dragana ne. Baš je Draganov dosje izgorio – govore Tanja i Dragan te dodaju da smatraju da u Centru nešto kriju te još jednom pozivaju sve ljude iz Skelana i Osata da im pomognu.



0

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...