Konkretnih rezultata nema, ali to se na berlinskom samitu zapadnobalkanskih lidera sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel i francuskim predsjednikom Emanuelom Macronom, prema mišljenju stručnjaka za Balkan, nije ni očekivalo.

Da će na skupu biti otvorena samo diskusija, a ne donošenje odluka, da samit nije zamena za Berlinski proces niti za pristupne pregovore, već je na samom početku rekla predsjednica njemačke vlade Angela Merkel, na čiju inicijativu je samit i organizovan, prenosi RSE.

Dogodilo se, ipak, da su dvije najsnažnije članice EU – Nemačka i Francuska – preuzele vođstvo u medijaciji dijaloga Prištine i Beograda od sadašnje Evropske komisije i njene posrednice, visoke predstavnice Unije Federike Mogerini, kojoj mnogi iz Njemačke, ali i iz regiona Zapadnog Balkana, prebacuju da je ne samo tolerisala, već i podsticala ideju pregovora o promjeni granica.

„Mislim da je u vezi sa samitom u Berlinu najvažnije to da je uopšte održan, da je održan u zajedničkoj organizaciji Njemačke i Francuske i da je Evropska komisija, tj. dosadašnji glavna pregovaračica, gospođa (Federika) Mogerini (šefica EU za spoljnu politiku i bezbednost) manje-više bila samo gošća koja je sjedila u drugom redu.“

Ovim riječima se, u najkraćem, na berlinski samit lidera Zapadnog Balkana sa nemačkom kancelarkom Angelom Merkel i francuskim predsednikom Emanuelom Makronom, osvrće Bodo Weber, viši saradnik Savjeta za politiku demokratizacije iz Berlina.

„Glavna poruka i glavna vijest ovog samita je da Njemačka i Francuska, kao dvije najveće članice EU preuzimaju vođstvo u jednom kontekstu u kojem je glavna posrednica (Federika Mogerini, prim.aut) te pregovore u roku od dvije godine te pregovore odvela u ćorsokak.

Smisao samita, koji je prema mojoj procjeni i postignut, jeste da se ide ka jednoj vrsti restartovanja i resetovanja dijaloga, na čemu je i bio naglasak njemačke kancelarke, ali to resetovanje neće se desiti preko noći – ni na ovom samitu, a vjerovatno ni u julu u Parizu. To znači da ti pregovori u jednom mnogo ozbiljnijem formatu neće na neki formalan način početi, kao što vjerovatno neće doći ni do ukidanja taksi (Prištine na robu iz Srbije) u tako kratkom roku. To će se vjerovatno desiti tek kada ode ova ekipa evropske komisije, znači – od jeseni“, kaže Weber za RSE.

Weber za RSE kaže da su razlike mogle da se primjete, ali da je predsjednik Makron tek u Berlinu imao priliku da vidi kakve tenzije u regionu proizvodi ideja o mijenjanju granica i da je tek u procesu učenja.

„Jeste, bile su vidljive te razlike između Pariza i Berlina, koje su bile poznate i ranije, razlike oko pitanja razmjene teritorija, odnosno, vraćanja tog opasnog koncepta etno-teritorijalizacije. Ja bih rekao da se to dogodilo u procesu u kome se predsjednik Makron po prvi put ozbiljno uključio u te pregovore i u kome je on još uvijek u procesu učenja.

To se jasno vidjelo kroz njegovu drugu izjavu, koja nije bila u sudaru sa kancelarkom Merkel, kad je rekao da rješenje Kosova i Srbije ne smije imati negativne regionalne reperkusije.

Zapravo je, koliko čujem, ovaj skup bio prilika da se gospodin Makron suoči sa regionalnim tenzijama koje je proizvela ta ideja o razmjeni teritorija, koje su se mogle osjetiti u prepucavanjima između predsedavajućeg Savjeta ministara Bosne i Hercegovine Denisa Zvizdića (koji se na berlinskom samitu usprotivio crtanju novih granica) i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića“, podsjeća Bodo Weber.