Djelo “Mona Lisa” talijanskog slikara Leonarda da Vincija, jedno je od najčešće reproduciranih i reinterpretiranih kroz historiju, ali nikada na način kako je to učinio japanski umjetnik Keita Sagaki.

Djelo “Mona Lisa” talijanskog slikara Leonarda da Vincija, jedno je od najčešće reproduciranih i reinterpretiranih kroz historiju, ali nikada na način kako je to učinio japanski umjetnik Keita Sagaki.

Iz daljine, Sagakijeva replika izgleda kao crtež u tehnici tuša i pera.

Međutim, pažljiviji pogled izbliza otkriva da je kompozicija sastavljena od stotina malenih likova iz crtića. Tako se crtež psa nalazi na mjestu Mona Lisinog obraza, dok se nasmijana mačka proteže duž njenog nosa. Skica planeta Saturn, recimo, lebdi po površini Mona Lisinog čela.

Neki od korištenih likova mogu djelovati poznato poklonicima japanske anime i mange. I dok su svi crteži ovog umjetnika originalni u tehničkom smislu, Sagaki priznaje da je njegov rad u velikoj mjeri inspirisan umjetnicima i kolektivima poput Osamu Tezuke, Fuji Fujika i studija Ghibli.

Spoj nespojivog

“Mona Lisa” nije jedina slika nekog od starih majstora koju je Sagaki reproducirao služeći se likovima inspiriranim mangom. Sagaki je prije ovoga već kreirao vlastitu verziju Leonardove “Posljednje večere”, Botticellijevog “Rođenja Venere” i Hokusaijevog “Velikog vala kod Kanagawe”.

Sagaki je reproduciranje poznatih djela u svom prepoznatljivom stilu započeo 2004. godine, vidjevši ga kao zanimljiv način da poveže umjetnost zapadnjačke civilizacije s manga i anime likovima koje je volio kao dijete.

“Djela zapadnjačke umjetnosti i japanska umjetnost sadrže u sebi mnogo proturječnih koncepata. I dok zapadna umjetnost nudi dubinu, moje figure su ravne. Čak i u mnogim slikama koje spadaju u japansku klasiku, perspektiva nije mnogo korištena”, objašnjava Sagaki.

Neobična fuzija remek-djela zapadne umjetnosti i japanske pop kulture donijela je Sagakiju slavu i brojne obožavatelje širom svijeta, a njegova umjetnost prikazuje se na izložbama sve do Njemačke i Portugala.

Trenutno, umjetnik priprema izložbu u Hong Kongu, koja će biti otvorena tijekom ožujka u galeriji Fabrik. Za tu priliku, Sagaki će prikazati seriju reprodukcija baroknih djela među kojima su i replike Caravaggiovog “Dječaka s košarom voća”, Vermeerove “Djevojke koja čita pismo na otvorenom prozoru” i Rembrandtove “Žene koja se kupa”.

Kustos izložbe Jason Sveinn vjeruje da naklonost prema Sagakijevim crtežima dijelom leži u načinu na koji on tretira mangu i anime kao ozbiljne umjetničke forme.

“Sagaki je zapravo sanjao o tome da bude manga umjetnik, izrađujući crteže kao dječak u svom bloku. A onda je došao na ideju da bi mogao pokušati učiniti nešto s tim, iskoristiti ovu tehniku za radove koji bi mogli dospjeti u muzeje”, rekao je Sveinn u izjavi za CNN.

Samo jedna greška može uništiti čitav rad

Način rada ovog japanskog umjetnika podrazumijeva da on prethodno ne radi skice i nacrte svojih djela već umjesto toga, crta direktno na papiru koristeći tuš. Crteži se razlikuju u dimenzijama, od onih u veličini A4 papira pa do radova širine čitava 3 metra.

Budući da samo jedna greška može uništiti čitav rad, Sagaki ovome posvećuje veliku pažnju radeći ponekad na jednom djelu i godinu dana.

On je primjer pravog japanskog umjetnika. Pod tim mislim da je spreman osamiti se u svom studiju i tamo tiho i strpljivo crtati uz nevjerojatnu fokusiranost”, kaže Sveinn.

Ovakav pristup umjetnosti dijelom je inspiriran i zanimanjem za budizam, otkriva Sagaki. Kao jednu od najranijih uspomena iz djetinjstva, umjetnik pamti posjet centru za meditaciju Toga Meiso no Sato u japanskoj prefekturi Toyama gdje je bilo izloženo nekoliko mandala – budističkih slika bogatog kolorita koje predstavljaju kozmos. Kao i Sagakijeva djela, mandale su sastavljene od sitnih pojedinačnih dijelova koji u kombinaciji kreiraju ukupnu sliku.

“Moj stil ima mnogo sličnosti s mandalom”, objašnjava Sagaki. “I u jednom i u drugom slučaju riječ je o slikanju s veoma mnogo detalja. A za mene, crtanje kao kreativni proces predstavlja neku vrstu meditacije, što je upravo i način kako mandala nastaje”, dodaje on.

S druge strane, Sagakijeva inspiracija je duboko povezana sa zapadnjačkom slikarskom tradicijom. Pri donošenju odluke koje remek-djelo će reproducirati, umjetnik se služi striktno postavljenim kriterijima, od kojih je najvažniji taj da djelo bude čuveno i lako prepoznatljivo.

“Slika koju gotovo svatko prepoznaje, u stanju je izazvati željeni efekt dvostrukosti, gdje pri gledanju iz daljine djeluje kao obična reprodukcija, dok pri pogledu izbliza otkriva detalje anime”, pojašnjava Sagaki.

Umjetnik također bira slike koje odražavaju jak kontrast, te je tako u situaciji da postavlja gustoću svojih anime likova. Međutim, usprkos očiglednoj vjerodostojnosti njegovih reprodukcija, Sagaki priznaje da najčešće radi replike starih majstora bez da ih prethodno proučava.

“Tek za polovinu mojih reprodukcija sam prethodno gledao originale. Ali nakon što završim s radom, želim ih vidjeti. Želim vidjeti Mona Lisu”, zaključuje Sagaki.

Više saznajte na izvornom linku: DP – Ovo su poznata umjetnička djela u kojima se kriju neobični likovi / (klix.ba).
– Ovo je čitanje RSS vijesti.