Federacija plus donosi priču o tome kako izgleda pogled sa 1.225 metara nadmorske visine, na kojoj se nalazi Planinarski dom Runolist iz Bihaća. Plješevica iznad bihaćke doline – s brojnim pješačkim i biciklističkim stazama te prirodnim izvorima – mami rekreativce i zaljubljenike u prirodu.
https://facebook.com/portalbiscani/videos/1363119247089545/
https://facebook.com/portalbiscani/videos/1363121577089312/
O tome da i mlađi talenti postoje u gradu na Uni, ali i Bosni i Hercegovini govori i primjer iz Bihaća. Naime, na Bosepo takmičenju – Internacionalna olimpijada, nedavno održanom u Nairobiju u Keniji, u konkurenciji 36 zemalja s 217 učesnika, takmičari iz Bosne i Hercegovine, odnosno Bihaća Nedim Korčić i Adnan Alijagić, učenici trećeg razreda Unsko-sanskog koledža, osvojili su drugo mjesto, odnosno srebrenu medalju, što je veliki uspjeh, ali i dokaz da mlađi imaju perspektivu.
Zanimljiv projekat
Na ovom međunarodnom takmičenju pored oblasti okoliša, energije, inžinjerstva i IT, ove godine uvedene su i dvije nove kategorije kratki film i umjetnost.
Na ovom takmičenju Bišćani su se predstavili zanimljivim projektom inovacijom koji je predstavljen na Golden Climate, u kojem im je pomagala profesorica hemije Aldijana Ikeljić, koja im je ujedno bila i mentor na takmičenju.
Naši učesnici pravili su beton koji se sam obnavlja uz pomoć bakterije Bacillus pasteurli. Kako ističu naši predstavnici, bakteriju su uzgajali na Biotehničkom fakultetu, sam uzgoj je trajao mjesec, a pronašli su je u mulju kanalizacionih sistema. Pored bakterije u beton su miješali i hemikalije koje služe kao hrana bakterija. Nakon što dođe u doticaj sa vodom, bakterija se aktivira i počinje se hraniti hemikalijama koje u sebi sadrže kalcij te ih pretvara u krečnjak koji popunjava pukotine. U ovom projektu učesnici su se suočili s dva problema. Prvi jeste rješavanje pukotina na već postojećim građevinama, a drugi se odnosi na izgradnju budućih građevina.
Za već postojeće strukture inovatori su napravili suspenziju bakterija i vode koju planiraju poprskati na mjesto pukotine. A u budućnosti predlažu izgradnju struktura sa samoobnavljajućim betonom. Beton radi na način da pri pucanju voda ne može doći do betonske armature te se prevenira oksidacija željeza i sprečava urušavanje objekta koje može da ugrozi ljudske živote.
Značaj sigurnosti
“Značaj se ogleda u ekonomičnosti, sigurnosti i zaštiti ljudske sredine. Nadamo se da smo ostavili trag za buduća istraživanja civilnog inžinjerstva Golden Climate”, ističu slavljenici iz BiH. Olimpijada u Keniji je internacionalna olimpijada koja se održava već sedmi put, a Bišćani će sudjelovati i na Enviromental Desing takmičenju, u kategoriji koja se veže za zaštitu okoliša i očekuju zlatnu medalju.
Bihać je jedan od gradova iz kojih je najviše mladih napustilo BiH. Iz razgovora sa mladim Bišćanima saznajemo sa kojim problemima se suočavaju i zašto odlaze.
Prvi posao kao „kvaka 22“
Jedan od najvećih problema sa kojima se mladi susreću jeste nalaženje prvog posla. Da biste dobili posao potrebno vam je radno iskustvo, a da biste stekli radno iskustvo, potreban vam je posao. Tako se mladi se po završetku škole nalaze u situaciji za koju nemaju rješenje.
A.K. je tek nakon 106. prijave dobila prvi posao. „Ja sam slala gdje god sam stigla i ne znam kako nisam odustala. Bilo je slučajeva gdje su mi rekla da posao nisam dobila jer sam suviše ambiciozna. Tu moju ambiciju su gledali samo sa negativne strane, nisu mi pružili priliku da pokažem šta mogu i koliko bih cijenila to radno mjesto. Bilo je situacija gdje su mi rekli da smatraju da žena ne može raditi takve poslove ili mi se dešavalo da mi kažu da je to zbog toga što sam aktivna u nevladinom sektoru, gdje se zalažem za zaštitu ljudskih prava. Bilo je raznih objašnjenja, do stvari za koje čovjek nikad ne bi pomislio da ti mogu uzeti za zlo.“
Drugi problem koji njen sugrađanin E.Č. navodi jeste potcjenjivanje mladih i njihovog znanja. „Poslodavci su uglavnom stariji ljudi koji su odrasli u nekom sasvim drugom sistemu i onda su oni ubijeđeni u one priče „u naše vrijeme to nije bilo tako“. Meni je nezamislivo da je obrazovanje bilo bolje u prošlosti. Moji roditelji i njihova generacija su se obrazovali u školama u kojima ste imali tri-četiri razreda u istoj prostoriji, koja je prokišnjavala i tehnički nije bila opremljena, a danas je nezamislivo da je škola bez kompjutera, da prokišnjava…ali oni nama uporno govore da je nekad bilo bolje, da se u njihovo vrijeme više učilo.“
Sličnog mišljenja je i A.K. O razlozima odlaska mladih iz Bihaća, ona kaže: „Mladi su uvidjeli da ih negdje drugo čeka bolje sutra, ne samo u materijalnom smislu. Taj osjećaj da te neko cijeni, da uvažava tvoje vrijeme, tvoje znanje, tvoje ambicije, tvoje sposobnosti, jednostavno su zbog toga odlučili da odu. Rijetko ćete ovdje naći slučaj gdje će vas neko zaposliti i dopustiti vam da pokažete sve što znate, da se razvijate i da učite, da napredujete. Valjda je to taj strah da učenik postane bolji od učitelja.“
Novac nije glavni razlog odlaska
Razlog za odlazak nije uvijek novac, ono što prevagne često je osjećaj sigurnosti. Iz BiH ne odlaze samo mladi, odlaze i cijele porodice. Čak i judi koji imaju stalna zaposlenja i rekli bi, sređen život.
„Ja sam sada u situaciji gdje mi se polako budi želja da osnujem porodicu, a strah me je ovdje imati djecu. Nemam nikakvu predstavu kako bi to moglo izgledati, obzirom da smo muž i ja podstanari i imamo još hrpu drugih problema. Kada razmišljam o osnivanju porodice, ja svoju budućnost vidim vani, ne vidim je ovdje. Taj strah i potreba da zaštitim svoju obitelj, tjera me van.“, kaže A.K.
„Tamo kad odem u penziju ne moram se brinuti. Kad dobiješ djecu, ne moraš brinuti za njihovu budućnost, ovdje moraš. Imam želju da zasnujem porodicu, razmišljam o tome, ali ne znam kako. Ovdje ne znam hoće li moje dijete uopšte imati mogućnost da radi, jer ne znamo kakva će situacija sutra biti“, dodaje ona.
Jedino posao u javnom sektoru pruža sigurnost
Što se tiče sigurnosti posla, mladi smatraju da im posao u javnom sektoru pruža veću sigurnost.
„Moj muž i ja smo u banci tražili stambeni kredit, ali nismo ga mogli dobiti zato što smo oboje zaposleni u privatnom sektoru i nema šanse da ga dobijemo. Neko ko je zaposlen u državnom sektoru može ga bez problema dobiti, to je jedna od prednosti državnog sektora“, kaže A.K..
I kada su uslovi rada u pitanju, mladi nemaju lijepo mišljenje o privatnom sektoru.
„Kod privatnika, u većini situacija, on vas isplaćuje kad želi, morate raditi i kada ste bolesni i kada imate drugih problema. Kada dođete na radno mjesto, morate odbaciti sve ono što ste vi , sve vaše probleme, sve vaše snove i živjeti i ostvarivati tuđe snove“, kaže A.K..
Sličnog je mišljenja i E.Č. „Za firmu se gine, a ljudi rade za plate koje su daleko ispod prosjeka. Kad plate kasne, ne smiješ ni pitati, jer se bojiš da ako dobiješ otkaz. nećeš moći ništa naći. Ovako barem imaš neku nadu da će se situacija popraviti.“
„Privatnici puno igraju na tu kartu straha. Ja nisam čula da neko kaže ’ma ne brini se, možeš dati otkaz, možeš tražiti svoja prava. ima bolje’, nego na direktan i indirektan način vam ukazuju na to da vi niste bitni i da ne možete ništa bez njih“, mišljenja je A.K.
Mladi snose dio krivice
Veliki broj mladih ljudi u BiH živi sa roditeljima u životnoj dobi kada njihovi vršnjaci u zapadnim zemljama uveliko žive samostalno.
„Ima i do nas mladih ljudi, svi mi nekako mislimo da će to sve samo da se riješi. Mama i tata će biti tu, oni će mi pomoći…puno se oslanjamo na njih. Danas imate masu mladih ljudi koji nisu ni pokušali nigdje raditi, još uvijek traže novac od mame i tate, još uvijek žive sa roditeljima, nisu ni okusili kako je to živjeti sam. Danas bi svi da imaju kamione, avione, ali treba krenuti od malih stvari, malim koracima možemo postići nešto više, a mladi su nestrpljivi, žele sve odmah.“, kaže Dž.C.
Ovo se definitivno ne odnosi na A.K., koja trenutno radi četiri posla i pored toga studira. „Radila bih i peti, ali nemam ideje. Sve je stvar volje. Ako nešto stvarno voliš, ako živiš za taj viši cilj, sve je moguće. Ne želim biti ničiji rob, graditi ničije snove, želim samo priliku za sebe, želim da iskusim život, da provedem vrijeme sa porodicom, prijateljima, sa svim ljudima koji su mi bitni u životu, a ovdje nam situacija to baš ne pruža. Ja se sa svojim prijateljima vidim jednom-dva puta mjesečno. Sve i da imam vremena, ja nemam s kim popiti kafu, jer su ljudi otišli .“
Cijeli život nas odgajaju u strahu
Iako su mladi dijelom odgovorni za prevladavajuće mišljenje da su pasivni i nezainteresovani, zasigurno nisu jedini krivci za takvu situaciju.
„Većina mladih želi samo raditi za platu, jer im je to sigurnije nego da pokušaju nešto svoje, a ja mislim da je to sve iz straha, jer nas cijeli život odgajaju u strahu, ’ne smiješ ovo, ne smiješ ono’. Daju ti jednu putnja kojom moraš ići i cijeli život ti govore, ako malo skreneš s puta, ’izgubićeš se, nema ti povratka’“, kaže A.K.
„U većini slučajeva to kreće od same porodice. Kod kuće vas uče da treba bilo šta raditi. To u suštini nije ispravno, jer mladi ljudi po nekoj logici treba da rade poslove gdje mogu da uče. Mi smo u najboljim godinama kada možemo učiti i razvijati neke svoje vještine i sposobnosti. Ako sada provedete 5-10 godina radeći u nekoj firmi samo da biste imali posao i primate platu od 500-600 maraka to je kao u redu, ali niste ništa naučili, niti imate na osnovu čega napredovati, niti nakon toga možeš nešto sam pokrenuti. Postoji neko opšte mišljenje kako mladi neće da rade, kako su neaktivni, ali kako to da neko mlad ode iz BiH u Njemačku i tamo uspije za dvije-tri godine naučiti jezik i završiti neku školu za njegovatelje, i za te tri godine ostvari više nego što su ovdje za čitav život? Znači da mladi imaju volje, samo im treba dati priliku i malo slobode, jer mi smo svi puno fleksibilniji i nismo opterećeni nekim problemima kao stariji. To bi trebalo da bude naša prednost, koju malo ko primijeti“, kaže E.Č.
Tračak nade još uvijek postoji
Dž.C. je ipak mišljenja da se u BiH može naći posao i ne razmišlja o odlasku. „Ne očekujem da ću odmah početi raditi u struci, ali kroz neko vrijeme da. Moji roditelji su privatnici i ja se nadam da ću i ja jednog dana pokrenuti nešto svoje. Studiram građevinu, a planiram magistrirati arhitekturu, jer mislim da je to odličan spoj. Vidim svoju budućnost ovdje i definitivno sam protiv odlaska vani. Meni je ovdje najljepše i ovdje vidim svoju budućnost. Isto kao i vani, i ovdje se mora raditi da bi čovjek nešto ostvario. Ako se ima želje i volje, može se. Ako damo sami sebi slobode u radu, vjerujem da se može.“
U želji da mijenja stvari, E.Č. se kandidovao na prošlim lokalnim izborima. „Htio sam samom sebi da dokažem da mladi ljudi mogu uspjeti. Mislim da bi svima nama bilo bolje da je više mladih ljudi u vlasti. Od sedam-osam ljudi koji su se zajedno sa mnom kandidovali, prošlo je samo jedno. To nam šalje poruku da nama mladima nije mjesto tu, na pozicijama gdje se donose odluke. Mladi vjerovatno ne bi dozvolili da se dešava ovo što se dešava. Drugo, u mlade ljude nemaju povjerenja, nemaju vjere u nas, što je po mom mišljenju sasvim pogrešno. Ovu državu već trideset godina vode jedni te isti ljudi, ista generacija ljudi koji su nas i doveli u haos, ali i dalje ljudi vjeruju u njih, ne znam iz kojih razloga. Svi pričaju protiv tih ljudi, ali kad su izbori, opet svi biraju te ljude. Moja namjera je bila da dokažem i sebi i drugim mladim ljudima da se može, ali potrebno je mnogo više truda, mnogo više upornosti nego nekim starijim generacijama.“
Obilježavanje Dana rijeke Une pod motom “Una – rijeka cijelog svijeta” od sutra pa do 20. maja bit će obilježeno na više lokacija i ustanova na području grada Bihaća i Nacionalnog parka “Una”, a uključivat će aktivnosti s ciljem zaštite, upoznavanja i promocije ljepota rijeke Une, zabave i rekreacije.
U okviru manifestacije bit će održane različite ekološke aktivnosti djece javnih i privatnih dječijih vrtića iz Bihaća, a uključivat će, između ostalog, likovno, literarno i kulturno-umjetničko stvaralaštvo djece sa obala Une, u suradnji s Kulturnim centrom i Javnom ustanovom Pedagoški zavod Unsko-sanskog kantona te koncert igara i pjesama “Uni za rođendan”.
Centralna manifestacija povodom “Dana rijeke Une” bit će održana 17. maja, kada će Javno preduzeće (JP) Nacionalni park “Una”, u suradnji sa Društvom za stvaranje kulture čuvanja i zaštite rijeke Une “Unski smaragdi”, organizirati svečanost.
Za kraj obilježavanja rođendana rijeke Une predviđena je pješačka šetnja do Planinarskog doma “Plješevica” i već tradicionalna Biciklijada “Stazama rijeke Une”.
Nakon obilaska vodopada i odmora, biciklisti će se zaputiti prema Japodskim otocima na lokalitetu Račić, gdje će biti upriličeno i zatvaranje manifestacije, najavljeno je iz JP Nacionalni park “Una”.
Nogometaši Sloge iz Simin Hana slavili su sigurnu pobjedu nad Jedinstvom iz Bihaća sa visokih 5:1, te tako došli na treću poziciju sa 44 osvojena boda, samo četiri manje od lidera Bosne iz Visokog.
Meč ipak nije krenuo najbolje za domaće, s obzirom da je nakon velike greške Hamzabegovića Miloš Galin doveo goste u vodstvo. Igrao se 18. minut susreta. Domaći se vraćaju u 34. minuti kada Isanović nakon kornera trese mrežu Jedinstva, a gosti su tražili faul nad golmanom.
U narednom napadu sudija Varupa dodjeluje drugi žuti karton za Miloša Galina, te gosti ostaju sa deset igrača. Kada se očekivao odlazak na odmor, Igor Radovanović nakon ubačaja sa desne strane dovodi svoj tim u vodstvo.
Gosti su opet protestovali, smatrajući da se napadač Sloge nalazio u nedozvoljenoj poziciji. Samo što je počelo drugo poluvrijeme Sloga je riješila pitanje pobjednika. Najprije je Ibrahimović u 51. minuti pogodio za 3:1, a samo pet minuta kasnije Radovanović nakon ubačaja Šinika pogađa za 4:1. U 66. minuti 5:1.
Ponovo ubačaja Šinika, a na pravom mjestu je Mirel Ibrahimović za veliko slavlje domaćih navijača. Do kraja se rezultat nije mijenjao, te je ostalo 5:1 za domaće.
Fatka Kulenović izabran je za predsjednika Gradskog odobra SDP Bihać. Glasanje je završilo u 19:00 sati, a pravo glasa imao je 1391 član SDP-a. Glasanje se je vršilo po principu jedan član jedan glas.
Kandidati za predsjednika, pored Fatke Kulenović, bili su Nedžad Mešić i Kenedi Mešanović.
Među 180 takmičara iz cijelog svijeta, Azra Dedić, članica judo kluba Una iz Bihaća, u italijanskoj Raveni osvojila je srebrenu medalju u A kategoriji takmičenja u G-judu za osobe s posebnim potrebama.
Pobjedama nad predstavnicom Slovenije, koja je osvajačica medalje na Svjetskim igrama iz Los Anđelesa i talijanske predstavnice, koja je reprezentativka Italije, Azra je došla do finala i još jednom pokazala da je čeka sjajna sportska karijera.
U finalnoj borbi izgubila je od predstavnice Rusije.
Adnan Nezirov iz Bihaća našao se u duelu sa Sande Miteovim iz Štrumice , a rezultat glasanja žirija bio je 7-2.
Andan je izveo prvu pjesmu od Enesa Begovića “Od života uzmi sve”, dok je njegova druga pjesma bila “Ti nisi bila to” od Šerifa Konjevića.
– Ti Adnane brate zakivaš. Stabilan si , imaš energiju, imaš sve, samo ti fali jedna dobra pjesma i ti će biti velika zvijezda – rekla je Jelena.
– U prvoj pjesmi si od publike dobio aplauz što znači da si bio dobar jer se narod ne može prevariti. Čestitam ti na prolazu u četvrti krug – istakao je Bosanac.
– Odličan si bio, vidi se želja, znanje, trud. Sašio si ovu drugu , sjajan si stvarno – dodala je Marija.
– Adnan je vanserijeski pjevač, malo je ovakvih na našoj estradi – prokomentarisao je Tajanstveni.
https://www.youtube.com/watch?v=HoNTvC6P9GE
Nacionalni park Una i BBK Daj krug Bihać sa Japodskim otocima po četvrti put 20. maja organizuju biciklijadu povodom obilježavanja Dana rijeke Une.
Okupljanje učesnika održat će se 20.05.2015. subota od 08:00 – 09:00 sati na Gradskom trgu u Bihaću.
U blizini gradskog trga bit će parkirano vozilo logistike i pratnje, gdje će učesnici biciklijade moći odložiti svoju opremu koju nose sa sobom. Vozilo logistike prati biciklijadu do Štrbačkog buka, gdje će biti organizirana okrepa za sve učesnike.
Tokom kretanja biciklijade od Bihaća prema Gorjevcu – Dubovsko predviđena je okrepa i odmor biciklista na parking prostoru (skretanje za Kulen Vakuf). Nakon kraće stanke uz okrepu i grupisanja biciklista, put nastavljamo ka ulazu 3 Nacionalnog parka – Ćelije.
Predviđeni dolazak biciklista na Štrbački Buk planiran je oko 12:00 te ručak u 13:00 sati za sve učesnike biciklijade “Stazama rijeke Une”.
Na Štrbačkom buku organizatori su predvidjeli i edukativni sadržaj sa uposlenicima Nacionalnog parka Una, ali i Udruženjem žena “Kulen Vakuf” koje će biti zaduženo za organizaciju keteringa sa tradicionalnim i autohtonim bosanskim jelima.
Nakon kratkog obraćanja te razgledavanja i fotografisanja, biciklisti nastavljaju put preko Gorjevca do Japodskih otoka u naselju Račić , gdje će biti upriličeno druženje uz ručak i muziku uživo.
Biciklijada je obezbjeđena sa 6 pilota te se ne preporučuje napuštanje grupe.
Svi biciklisti su obavezni imati zaštitnu kacigu te ponijeti sa sobom rezervnu gumu ili pribor za krpanje.
Mlađi od 15 godina ne mogu sudjelovati na biciklijadi bez pismenog odobrenja roditelja-staratelja, koje se može potpisati na dan biciklijade prilikom podjele službenih akreditacija učesnika.
Učestvovanje na biciklijadi je:
Ukoliko niste izvršili prijavu učinite to putem ovog linka.
A kako je bilo ne trećoj biciklijadi stazama rijeke Une prisjetite se u nastavku:
Političari i javne ličnosti u Bosni i Hercegovini potrudili su se da dobro “udome” članove svojih porodica i bliske prijatelje. Dok djeca većine građana BiH, bez obzira na kvalifikacije i rezultate, mogu samo sanjati o poslovima u javnom sektoru i preduzećima, potomci ljudi iz vlasti nemaju takve probleme.
Mnogo je takvih primjera u BiH o kojima je javnost upoznata, a koliko ih je još neotkrivenih, ne možemo ni slutiti.
Jedan od ljudi koji je dobro iskoristio svoj položaj u politici je i Sead Jusić, zamjenik ministra odbrane BiH, kadar Saveza za bolju budućnost.
Svaki otac želi najbolje za svoju djecu, pa tako i Jusić, i tu nema ništa sporno. Međutim, malo je vjerovatno da sva djeca iz jedne porodice uspiju dobiti poslove kakve imaju Jusićeva, tačnije četvero njih. Peto, najmlađe, još se školuje.
Prema podacima do kojih je došao Faktor, Jusićeva kćerka Lejla zaposlena je u Uredu za zakonodavstvo Federacije BiH. Druga kćerka, Alma Jusić-Demirović radi u Unsko-sanskim šumama, a ni njen suprug Damir nije ostao “kratkih rukava”. Zet zamjenika ministra odbrane radi u Pošti Bihać.
Treća kćerka Amela zaposlena je u Kantonalnoj službi PIO/MIO Bihać, a sin Sabid u Gimnaziji Cazin. Najmlađi od petero djece, sin Fatih, studira. Međutim, imajući u vidu da je otac Jusić uspio osigurati odlične poslove za njegove starije sestre i brata, i Fatiha sigurno očekuje svijetla budućnost, a malo je vjerovatno da će to biti u privatnom sektoru.
No, nisu Jusićeva ni prva ni posljednja djeca visokih državnih funkcionera koja su zaposlena u državnom sektoru. Kćerka Fadila Novalić, federalnog premijera, radila je u Finansijsko-informatičkoj agenciji ali je napustila taj posao nakon što su u javnosti objavljene informacije o njenom radnom mjestu. Kćerka Fadila Novalića je ujedno i jedino dijete nekog političara koje je otišlo iz državne službe nakon pritiska javnosti. Ni djeca Dragana Čovića, člana Predsjedništva BiH, nisu zapostavljena.
Kako su ranije pisali mediji, kćerka lidera HDZ-a BiH Danijela Čović-Primorac zaposlena je u Centralnoj banci, zet Davorin Primorac direktor je Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi (BHANSA), a njegov brat Ivica Primorac rukovodilac je sektora finansija u istoj agenciji. Druga Čovićeva kćerka Sanja Čović-Krezić radi kao rukovodilac jednog sektora u Zavodu za zapošljavanje HNK, dok je njen suprug Marijo Krezić zaposlenik Elektroprivrede HZHB.
I Čovićeva stranačka koleginica Jelka Miličević, ministrica finansija FBiH, osigurala je budućnost svoje djece. Kćerka Sanja Đolo radi u Agenciji za vodno područje Jadranskog mora, a zet Dario Đolo u Agenciji za bankarstvo.
I kćerke Bože Ljubića, predsjednika Glavnog vijeća HNS-a i biovšeg državnog ministra, udomile su se pod državnim kišobranom. Kćerka Lucija je iz Ministarstva vanjskih poslova u Sarajevu prvo “pobjegla” u Strazbur, u Misiju BiH pri Vijeću Evrope, zatim u Misiju BiH pri NATO-u i Misiju BiH pri EU u Briselu, ponovo u Strazbur, a sada je u Ženevi, u Misiju BiH pri UN-u. Druga kćerka Spomenka je, slučajno ili ne, za vrijeme očevog rukovođenja Ministarstvom prometa i komunikacija BiH zaposlena u Regulatornoj agenciji za komunikacije (RAK).
Slična situacija je i u drugom bh. entitetu, sa iznimkom djece predsjednika RS-a Milorada Dodika koja su se okrenula privatnom biznisu uz kredite Investiciono-razvojne banke RS-a. Većina ostalih ministara i visokih zvaničnika kćerke i sinove zbrinula je u institucije i agencije.
Brojni mediji u BiH pisali su o tome da je sin premijerke RS-a Željke Cvijanović, Filip, zaposlen u Elektroprenosu BiH, te da tamo rade i kćerka i zet ministra finansija RS Zorana Tegeltije. Pošta Srpske poslodavac je Bojanu Đokiću, sinu Petra Đokića, ministra industrije, energetike i rudarstva RS, dok je Ana Radmanović Ilić, kćerka funkcioniera SNSD-a i delegata u državnom Parlamentu Nebojše Radmanovića, zaposlena u Ministarstvu uprave i lokalne samouprave RS.
Sin Radmanovićeve stranačke koleginice Dušanke Majkić, zastupnice u Parlamentu BiH, Dejan, pomoćnik je direktora Poreske uprave RS. Ni posao Sanide Hajlovac, kćerke zastupnika SDA u istom parlamentu Šemsudina Mehmedovića, nije za odbaciti. Ona je zaposlena u Agenciji za bankarstvo FBiH, a njen suprug u Upravi za indirektno oporezivanje (UIO) BiH.
Supružnike i ostalu bližu i dalju rodbinu nismo spominjali, jer bi spisak bio prevelik. Možda je neko od pobrojanih i zaslužio biti na poziciji na kojoj jeste, ali svima je sigurno barem malo pomogla činjenica da su sinovi i kćeri baš ovih roditelja. Ovdje, naravno, nije kraj spiska. Radi se tek o nekolicini primjera.
