Ugledni bosanskohercegovački književnik i Počasni građanin Bihaća, akademik Abdulah Sidran te prof.dr. Esad Bajtal, sociolog, psiholog, filozof te politički analitičar boravit će 17.05.2017.godine u Bihaću u sklopu obilježavanja Dana Gimnazije i Dana rijeke Une.

Akademik Sidran i prof. dr. Bajtal će kao gosti bihaćke gimnazije prisustovati svečanoj akademiji, a u okviru svoje posjete će u Gradskoj galeriji Bihać održati književno večer i druženje s građanima.

I ove godine Udruženje logoraša grada Bihaća okupljanjem na lokalitetima bivših logora Vojske RS-a u bihaćkim naseljima Račić i Ripač, obilježilo je Dan logoraša BiH. Obilježavanju dana logoraša, kao datuma koji označava jedan od strašnih zločina nad nedužnim civilima bošnjačke i hrtvatske nacionalnosti, ove godine pored predstavnika gradske uprave Bihaća i Vlade USK-a, prisustvovao je veliki broj učenika osnovnih škola iz nekoliko bihaćkih mjesnih zajednica.

Time se, prema riječima Mirsada Balića, predsjednika Udruženja logoraša grada Bihaća, želi poslati poruka mladim generacijama da se zločini i patnje logoraša nikada ne smiju zaboraviti, već se, dodaje Balić, o njima trebaju pisati knjige i snimati dokumentarni filmovi kao trajno naslijeđe istine i pravde.
Ističući da u BiH i danas ima mjesta koja nisu na adekvatan način označena kao logori i stratišta brojnih Bošnjaka i Hrvata, Jasmin Musić, Savjetnik premijera USK-a, istakao je da se danas šalje jedna odlučna poruka da se logoraši i njihovo stradanje moraju adekvatno kroz institulizaciju i zakonske propise zaštiti i osigurati status u društvu kakav i zaslužuju.

„Mi danas, nažalost, obilježavamo jedno neljudsko ponašanje fašističke i dobro naoružane agresorske vojske prema 210 zarobljenih civila Ljutočke doline. Teško je shvatiti zlo i neljudskost onih koji su imali snage da naprave jedan takav zločin prema ljudima koji nisu predstavljali nikakavu opasnost, koji nisu ni za šta krivi osim što su druge vjere i nacije. Stoga je veoma važno obilježavati ovakve tužne događaje, dok istovremeno ovakvi događaji su sramotni za one koji su ga počinili, one koji ga negiraju, prikrivaju i odbijaju pronaći i procesuirati zločince“- kazao je Davor Župa, predsjedavajući GV Bihać.

Na obilježavanju Dana logoraša , preživjeli logoraši prisjetili su se zločina nad civilnim stanovništvom grada Bihaća, a posebno mještana Ljutočke doline koji su tokom agresije na BiH u logorima Račić i Ripač bili izloženi neljudskoj torturi, mučenjima i ubistvima. Kada je 1992. napadnuta Ljutočka dolina od strane srpske agresorske vojske zarobljeno je 210 muškaraca, žena i djece. Svi punoljetni muškarci su odvedeni u logore od Drvara do Prijedora. Jedan od tih logora nalazi se u Ripču iz kojeg razmjenjeno 70 ljudi, a njih 84 je zvjerski ubijeno i bačeno u jame Bezdana i Tihotina.

Udruženje logoraša grada Bihaća raspisalo je i javni konkurs za najbolji likovn i iliterarni rad na temu stradanja logoraša. Tako je za najbolji likovni rad nagrađena Dinela Jakupović iz OŠ Kamenica, dugo mjesto osvojila je Asmira Rahmanović iz OŠ Kamenica, a treće Ajla Bašanović iz OŠ Gata. Za najbolji literarni rad nagrađena je Adna Burzić iz OŠ Kulen Vakuf-Orašac, drugoplasirana je Adna Rekić iz OŠ Gata, dok je treće mjesto osvojila Nermina Alivuk iz OŠ Kulen Vakuf-Orašac.

Bh. reprezentativac Džanan Musa jučer je proslavio i 18. rođendan te je danas potpisao prvi profesionalni ugovor vezavši se uz KK Cedevitu na tri godine.
– Izuzetno sam sretan i zadovoljan ovim potpisom, nadam se da će se saradnja i dalje nastaviti na način kako je bilo i do sada – rekao je Džanan Musa.

– Napredovao sam u posljednje dvije godine u klubu i dobio priliku da pokažem sve što znam. Treba puno raditi da se stasa i sljedeće mjesece posvetit ću treningu kako bi se što bolje pripremio za novu sezonu u KK Cedeviti – dodao je bh. košarkaš.

Sportski direktor Cedevite Matej Mamić je ponosan jer se Musa vezao za KK Cedevitu unatoč ozbiljnim ponudama velikih klubova na njegov osamnaesti rođendan.

– Sigurno je veliki uspjeh kluba kada potpišemo jednog našeg mladog talentiranog igrača, a to je svakako Džanan, naša budućnost. Mi smo od početka vjerovali da će tako i biti bez obzira što je Džanan razmišljao o ostanku u klubu. Drago mi je da je ova priča završila njegovim potpisom ugovora i držim da je priča između njega i KK Cedevite sada tek krenula.

Džanan Musa je mladić pun samopouzdanja koji kaže da će iz Cedevite u NBA.

– I mi vjerujemo u to jer je on neosporan talent. Kvalitetan je igrač i jednim upornim radom vjerujem da može ostvariti NBA san. S njim se puno radilo u klubu, a on je već dokazao i sa reprezentacijom i sa klubom da je riječ o dobrom igraču pred kojim je svijetla budućnost i naravno da svi moramo napraviti sve da se to i ostvari – rekaop je Mamić.

Musa je u Cedevitu stigao u decembru 2016. iz Košarkaškog kluba Koš.

Čudna su dešavanja oko aerodroma u Bihaću od samog početka. Na prvi mah svima se činilo kao vic, drugi mah je bila predizborna priča, a danas je to gradska firma koja gomila dugovanja i tereti budžet Grada Bihaća.

Krenimo redom, spektakularan projekat je najavljen od strane bivše vlasti, koju su noćas u Dnevniku kantonalne televizije trenutni kreatori vlasti u Gradu Bihaću optužili da “nisu znali kako aplicirati prema Vladi FBiH, resornom ministarstvu.”

Tako u istoj emisiji Elvin Karabegović, predsjednik Skupštine JP Aerodrom Bihać kazao kako smo navodno bez 2 miliona KM prošle godine ostali zbog spornog projekta koji je navdno “skinut” sa interneta.

Međutim, iako trenutna vlast jednim dijelom optužuje bivšu za nesposobnost i nestručnost, noćas u emisiji “Dnevnik plus” gostovao gradonačelnik Grada Bihaća Fazlić Šuhret i baš na temu aerodroma u Bihaću.

Mnogo je bitnih činjenica noćas izrečeno, a građani u silnom uzbuđenju od saznanja o operativna 2 mil. od strane Vlade FBiH nisu čuli. Tako je gradonačelnik Fazlić kazao kako nije baš velika šansa da aerodrom izgradi država, misleći na lokalnu, kantonalnu i federalnu vlast. Očekuje investitore, strane, koji će investirati u aerodrom čija vrijednost je još nepoznata. Zašto je nepoznata? Činjenica je da ne postoji projekat izgradnje, tako da su pusta nagađanja 24, 26, 30 miliona KM.

Ono što je portal USN.ba pisao prije godinu dana, a pokazat će se na koncu veoma bitnim je lokacija, koja je na samoj obali rijeke Une, i po svemu sudeći zbog raznih otpadnih materija koje svaki aerodrom nosi sa sobom, jedna od studija koja bi trebala biti urađena je studija uticaja na okoliš koja kao ni za Regionalnu deponiju neće biti pozitivna, iako se možemo prisjetiti Odluka Gradskog vijeća, ali i Skupštine USK o određivanju lokacije za deponiju.

Mnoge su poveznice između Regionalne deponije i JP Aerodroma u Bihaću, od onih da postoje samo nazivi preduzeća, upravljačke strukture i potrošen novac, do onih da je činjenica da se ti projekti nikad neće završiti (saga oko deponije traje 15 godina op.a., oko aerodorma od 2015. godine). Tako je i sa JP Aerodrom Bihać, gradonačelnik je jasno potvrdio noćas da je dug Grada Bihaća prema JP Aerodrom Bihać preko 60.000 KM, dok istovremeno radnici “deponije” nisu primili platu preko 8 mjeseci.

Osvrnut ćemo se i na politiku političke opcije kojoj pripada gradonačelnik Fazlić Šuhret, zasad samo na dvije stavke :

• • borba za rijeku Unu – aerodrom na obali Une?
  • transparentnost i “nepolitički” izbor kadrova i direktora – novi direktor JP Aerdoroma? (sutra, 10. maja, se navršava 6 mjeseci od primopredaje dužnosti gradonačelnika, redakcija portala USN.ba je u pripremi analize učinka i rezultata poduzetih mjera i rada gradonačelnika).

Naime, kada je riječ o novom direktoru, ni Gradsko vijeće nije znalo do noćas. Na pitanje urednika koje smo postavili nekolicini vijećnika (i pozicija i opozicija): ” Ko je direktor JP Aerodrom Bihać?” dobili smo odgovor sa imenom i prezimenom bivšeg direktora Beganović Amira. Tu informaciju je noćas negirao gradonačelnik Fazlić, koji je obznanio da je novi direktor uposlen na tu poziciju po novom konceptu, dobio je menadžerski ugovor, govori nekoliko jezika, doktor je pravnih nauka i sve to radi za 500 KM. Novi direktor je Elvedin Sedić, a u prilogu možete da vidite sliku i da prosudite da li su njegove kompetencije igrale ključnu ulogu u izboru direktora ili nešto drugo?

Elvedin Sedić, direktor JP Aerodrom Bihać

Na kraju priče, Vlada FBiH je usvojila Odluku po kojoj je tačno rasporedila 2 miliona KM, način trošenja. Po načinu funkcioniranja budžeta i Zakona o budžetima, da li je direktoru koji posao obavlja usputno dovoljno da do kraja ove budžetske godine utroši sredstva? Odgovore na ta pitanja ćemo dobiti uskoro.

U Travniku su danas odrzani 19. susreti Zlatnih ljiljanja FBiH. Nosioci ratnog priznja Zlatni ljiljan okupili su se na polaganju cvijeća na spomen-obilježje braniteljima poginulim u odbrambeno-oslobodilackom ratu.

Sa veteranima cvijeće su položili i odali počast šehidima član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, potpredsjednica FBiH Melika Mahmutbegović, te delegacije Vlade FBiH, Parlamenta FBiH i nekoliko kantona. Sa nosiocima Zlatnog ljiljana iz Krajine u Travnik su dosli i predstavnici Vlade Unsko-sanskog kantona na celu sa premijerom Huseinom Rosicem. Mr. Rosic, savjetnik Salih Dedic i ministar za pitanja boraca Dzevad Malkoc odali su pocast poginulim herojima i prisustvovali svecanoj akademiji, organizovanoj u Travniku povodom Dana zlatnih ljiljana.

Stanovnici Zapadnohercegovačkog i Livanjskog kantona te Republike Srpske zakonski mogu imati neograničen broj legalno prijavljenih pištolja, revolvera i pušaka.

Oni u zakonima o oružju i municiji, za razliku od drugih kantona, ne predviđaju koji je najveći broj komada oružja za ličnu zaštitu ili za lov.

Dvanaest različitih zakona

Posjedovanje i korištenje legalnog naoružanja regulirano je kantonalnim zakonima u Federaciji BiH, od kojih se neki nisu mijenjali duže od 15 godina, te entitetskim zakonom u RS-u. U FBiH je zakon kojim bi se pokušalo usuglasiti deset različitih kantonalnih zakona prošao Zastupnički dom, ali je zapeo u Domu naroda Parlamenta FBiH i upitno je hoće li biti i donesen zbog protivljenja “prijenosu nadležnosti” s nivoa kantona.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova FBiH, koje je predlagač zakona, u obrazloženju su to odbacili i naveli da se radi samo o tome da oružani listovi važe za cijelu FBiH, bez obzira koji kantonalni MUP ih je izdao. Današnji zakoni su u nekim dijelovima potpuno neujednačeni.

Tako u Tuzlanskom kantonu fizička osoba može imati najviše jedan pištolj, jedan revolver, pet komada lovačkog oružja za koje su mu izdane isprave o oružju i pet komada sportskog oružja za aktivne članove sportskih streljačkih organizacija. Ukupno 12 komada.

U Sarajevskom kantonu fizička osoba može imati najviše jedan pištolj i jedan revolver za koje mu je izdat oružni list, izuzev članova streljačkih organizacija. Nije precizirano koliko neki lovac može imati lovačkih pušaka.

Prema nedavno usvojenim izmjenama zakona, u Hercegovačko-neretvanskom kantonu je sad moguće posjedovati 12 komada naoružanja, odnosno pet pištolja i sedam lovačkih pušaka. Vlasti tvrde da je time zakon u potpunosti usklađen sa zakonima koji vrijede u zemljama članicama Evropske unije.

Prije toga, situacija je bila kao u Zapadnohercegovačkom i Livanjskom kantonu u kojima, uz RS, nikome nije bilo zakonski zabranjeno imati teoretski neograničen broj pištolja i lovačkih pušaka.

U ostalim kantonima situacija je manje-više slična. U Unsko-sanskom kantonu fizička osoba može imati “najviše dva komada vatrenog oružja za ličnu zaštitu koji ne mogu biti iste vrste i kalibra”. Limit na broj lovačkih pušaka teoretski ne postoji.

Zakon u Zeničko-dobojskom kantonu predviđa da neka osoba može imati najviše jedan pištolj i jedan revolver, za koje mu je izdat oružni list, izuzev članova sportskih streljačkih organizacija. Ni u ovom kantonu se ne spominje broj lovačkih pušaka. Isti zakon je i u Posavskom kantonu te u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde.

Što se tiče Brčko distrikta BiH, stanovnici mogu imati najviše jedan pištolj, jedan revolver i pet komada lovačkog oružja. U Republici Srpskoj Zakon o municiji i oružju ne predviđa koliko pištolja i lovačkih pušaka neki građanin može imati, s tim što se onima koji imaju deset i više komada različitog registriranog oruža izdaje kolekcionarska dozvola i on mora za to ispuniti određene uvjete za smještaj i čuvanje.

Teoretski, jedna četveročlana porodica može imati “pun tavan” oružja u ZHK, LK i RS-u, a u ostalim kantonima od osam do čak 48 komada pištolja i pušaka.

Lovački ispit i dokaz o ugroženosti

Odobrenje za nabavljanje lovačkog oružja i municije te oružni list se po važećim zakonima može izdati “samo licu koje je položilo lovački ispit i član je lovačke organizacije”.

Što se tiče posjedovanja pištolja, osoba bi prvo morala u nadležnom kantonalnom MUP-u dokazati da je njegova “lična sigurnost ugrožena ili bi mogla biti ugrožena u tolikoj mjeri da mu za njegovo osiguranje treba oružje” ili ukoliko “zbog naravi posla ili okolnosti u kojima ga obavlja postoji potreba za nabavljanjem oružja”.

Također, oružje može imati osoba koja je navršila 21 godinu, a za nabavljanje streljačkog i lovačkog oružja 18 godina života. Svi zakoni zabranjuju nošenje oružja na javnom mjestu, od ulica preko javnog prijevoza do ugostiteljskih objekata, a lovci moraju izvan lovnog područja nositi oružje u posebnim futrolama ili koferima. Zakon drugačije tretira lovačka i streljačka društva, kao i zaštitarske firme kojima se u svim kantonima kao i u RS-u i Brčkom, dozvole izdaju “prema potrebi” i na osnovu broja članova.

O nelegalnim arsenalima oružja u BiH se tek nagađa, a godinama kruže procjene da u BiH imamo oko 750.000 komada nelegalnog oružja. Po službenim podacima iz 2016. godine, članovi lovačkih udruženja u RS-u imaju oko 200.000, a u FBiH oko 150.000 registriranih pušaka.

Miranda Tuzlak, mlada Bišćanka je napisala emotivan post o slučaju hapšenja njenog oca koji se veže za slučaj podmetanja bombe u dvorište porodične kuće bihaćkog slastičara Nevzeta Zećirija u Ulici Bosanskih Banova 22 koju je Zećiri prije tri dana pronašao u kartonskoj kutiji.

Njen post sa Facebook-a prenosimo u cijelosti:

Čovjek sa slike je moj otac. Otac koji je prehranio porodicu sa minimalnom invalidskom penzijom, čovjek koji se sa 63 godine bori i dalje svaki dan da zaradi i da nas prehrani.

Čovjek kojeg pognute glave odvode u tužilaštvo. Sve što sam htjela da svom ocu kažem u tom trenutku je da nikada ne saginje glavu i ne spušta pogled od kamera od fotografa, od ljudi, da se ne stidi nas, da se ne plaši jer vjerujemo u njega. Pitala sam se da li ga boli rame, dok ga odvode onako, jer znam da ga uvijek boli. Da sam mogla i tad bih mu podignula glavu visoko, jer nema čega da se stidi. Mi smo vjerovali da je on nedužan.