Sve do 1992. godine kultno mjesto u Bijeljini bila je Gradska kafana, smještena na desnom krilu zgrade Gradske uprave. Još prije rata u Bijeljini su otvoreni i prvi kafići, kao što su bili „Sedmica“, „Kod Foce“ i „Kod Hamdije“.
S obzirom na to da su kafići postali nezaobilazna mjesta okupljanja i mladih i starijih žitelja grada, mnogi su dobro upoznali popularne kafiće, restorane i picerije, kao što su „Libertas“, „Flamingo“, „Burence“, „Krojač“, “Eros”, „Mondo“, „Priča“, „La Bela Marija“.
Bijeljina ima i kafiće, kao što su „Hemingvej“ i „Frojd“. Kod naziva „Frojd“ odlučivalo je to, kako kaže vlasnik kafića Goran Bjelcanović, što je smješten u kući porodice Marić, a Jovan Marić, čuveni psihijatar i seksolog, rođen je u toj kući. Koincidencija s Frojdom i njegovom psihoanalizom nije slučajna.
Davor Mijatović prije nepunu godinu otvorio je kafić „Ono kao ljubav“, po uzoru na istoimenu popularnu televizijsku seriju u kojoj su igrali Sergej Trifunović i Nikola Kojo.
Davor kaže da oni nedovoljno obaviješteni obavezno pitaju kako je kafić dobio ime.
U ulici Profesora Bakajlićaveć treću godinu radi kafić neobičnog naziva „Penzija – samo da potraje“. Velimir Bato Radovanović, jedan od dvojice suvlasnika, kaže da kafić s istim nazivom postoji u Beogradu.
– Godinama sam radio kod gazda po kafanama koji me nisu prijavljivali. Kad sam vidio da penziju neću tako lako dočekati, odlučio sam da s ortakom otvorim ovaj kafić. Penziju nećemo dočekati, osim ako ne poživimo još stotinu godina – kaže u šali Radovanović.
Izvor vijesti: Avaz.ba / azra.ba
