Plješevica, oaza mira koja čisti dušu Bišćana

Al Jazeera Balkans
Udaljena 15 kilometara od Bihaća, Plješevica je oduvijek bila omiljeno izletište Bišćana.

Udaljena 15 kilometara od Bihaća, Plješevica je oduvijek bila omiljeno izletište Bišćana. Planinarski dom, obilježena ruta uspona, netaknuta priroda i pogled odakle se vidi cijeli grad dovoljni su razlozi za mlade, ali i starije građane Bihaća da se vikendom upute u pohode prirodi.

Zbog mogućnosti pristupa vozilom do samog planinarskog doma koji nudi prijatan ambijent, a ponekad i kuhanje na tradicionalan lovački način, ovaj prirodni biser nudi priliku za dobar odmor poslje naporne radne sedmice.

Za Nihada Mujagića, nastavnika matematike u Osnovnoj školi Kamenica u Bihaću, izlazak u prirodu i odlazak na Plješevicu ne predstavlja samo puku formalnost i “ubijanje vremena”. Za njega je to, prije svega, duhovno uzdizanje, fizičko jačanje i vječito otkrivanje sebe.

Posebna čarolija i doživljaj

“Zašto svaki vikend provoditi u prirodi, na planini, na našoj Plješevici? Nekad mi prijatelji postave to pitanje. Za mene izlazak u prirodu predstavlja potpunu slobodu, ali i jednostavnost. To mi hrani onaj avanturistički dio moga bića. Da ne govorimo o osjećaju kada se nađem na vrhu planine i bacim pogled na pređenu rutu. U svakom godišnjem dobu prisutna je posebna čarolija i doživljaj. Naravno, i prijateljstva koja se sklope gore su posebna, duboka i srdačna. Pamtim riječi jednog prijatelja, koji kaže da planina čisti dušu i slažem se s tim. Zbog toga uvijek i rado preporučujem odlazak u prirodu i planinu”, kaže Mujagić.

Za mlade generacije izlazak u prirodu i uspon uz strme planinske rute, ustvari, predstavlja priliku za odmor od gradske buke, saobraćaja, gužve i nemira. Ali i mogućnost za kvalitetno druženje i provođenja korisnog vremena s prijateljima.

“Lijepo je kada mjesto za odmor možeš pronaći u neposrednoj blizini grada u kojem živiš. Takvo mjesto je i planinarski dom ‘Plješevica’, koji je mjesto mira, smiraja i relaksacije. Mjesto je to i za ostati sam sa sobom, mjesto na kojem napokon čuješ onaj glas u sebi kako glasno i jasno razmišlja bez uplitanja tuđih misli i ideja. Nalaziš se sam daleko i iznad svega, a opet imaš osjećaj da si svemu bliži i da sve jasnije vidiš”, kaže Danijel Đumić.

Adi Vojić je profesor engleskog jezika koji časove drži online. Nakon teške i naporne radne sedmice, odmora u ugodnom ambijentu planine Plješevica, gdje nastoji napuniti baterije za naredne radne dane.

“Veliku sreću i relaksaciju sam pronašao u planinarenju i svemu što ono nudi; od druženja s prijateljima, do prelijepih pejzaža našeg kraja. Svake sedmice se s prijateljima dogovaram da provedemo makar jedan dan u prirodi, planirajući na koje mjesto i kojim putem da idemo. Nerijetko provedemo i više od jednog dana na planini, odmarajući od problema koje izazivaju aktivnosti tokom radnih dana”, kaže Vojić.

Zelenilo, potok i kućica…

Vedad Haurdić radi u njemačkoj firmi sa sjedištem u Bihaću. U prirodu je navikao odlaziti još iz djetinjstva, a sada, kada ga potroši naporan tempo rada, to mu predstavlja posebno zadovoljstvo.

“Odlasku na planinu se svaki put iznova radujem kao da je prvi put. Zelenilo, potok i kućica imaju svoju posebnu čar za tijelo i duh, gdje mogu ‘napuniti baterije’ i mlađi, i stariji. Smješteno daleko od gradske strke, zbrke i užurbane svakodnevnice. Tu sam sam sa sobom, svojim mislima, uživam često uz kafu i šum potoka, ne obraćajući pažnju na vrijeme, jer tu imam sve što mi treba”, kaže Huardić.

I Armin Demirović voli izlete u prirodu s dobrim društvom. To mu, kaže, pruža osjećaj sigurnosti i nudi lijepe uspomene, koje traju vječno.

“Kada se iscrpim uslijed svakodnevnih komplikacija i problema koje se javljaju zbog modernog načina života, odmor tražim u jednostavnosti, a jedna od njih je odlazak na planinu. Volim tamo ići u svako doba godine, jer svako od njih ima svoje čari i boji uspomene različitim bojama. Uz lijepo društvo i dobru zabavu, te uspomene ostaju upečatljive”, kaže Demirović.

Od šporeta do posljednje daske…

Druga pozitivna strana i dimenzija odlaska na bihaćko izletište je, kaže  Đumić, izoliranost od ostatka svijeta i malo sitno zadovoljstvo nastalo uslijed truda i napora uloženog prilikom hodanja, uspinjanja ka odredištu gdje se onda ubiru plodovi toga.

“Osjetiš tu neku izoliranost od grada, iako se on prostire dolje, ispod planine, u prelijepom pejzažu, odmah iza ramena tvoga prijatelja, koji te pokušava nadmudriti u partiji karata. Posebno zadovoljstvo predstavlja činjenica da je sve što se tu gore, u planinarskom domu ‘Plješevica’, našlo, od šporeta do posljednje daske, ustvari došlo na leđima i u rukama pojedinaca, koji su taj mukotrpni posao odradili inspirirani samo ljepotom, mirom i tišinom ovog mjesta.”

“Sama pomisao da u ovoj zemlji, u kojoj ništa ne funkcionira, postoji planinarski dom koji niko zvanično ne održava, o kojem se niko zvanično ne brine, ali on i dalje opstoji tako što ga održava svako ko tim putem naiđe i ko u njemu prenoći, čini čovjeka sretnim i ispunjenim. Jedan jako lijep primjer organiziranosti i odgovornosti bez prisustva ičijeg autoriteta”, kaže Đumić.



0

Zadnje diskusije / FORUM

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...