Pomozimo porodici Dervišević iz Bihaća i njihovim hrabrim blizancima

Mojusk.ba

Priča koju vam donosimo u nastavku je vrlo tužna i potresna. Naime, radi se o majci koja je prije tri mjeseca donijela na svijet dvojicu dječaka, blizance Ammara i Davuda.

Prije i poslije poroda, majka Dženana je prolazila pravi pakao kako bi donijela na svijet svoja dva lava.

Braća blizanci, rođeni su sa minimalnim šansama da prežive, sa velikim zdravstvenim problemima, ali njihova želja i volja za životom je ipak pobijedila.

Porodica Dervišević je, da bi došla do cilja i spasila bebe, potrošila mnogo novca, i sada im je potrebna naša pomoć.

Priču ove hrabre i uporne majke prenosimo u cjelosti:

“Moja životna priča počinje ovako.Ja sam Dženana Japić Dervišević. Rođena sam 20.03.1985., živim u Bihaću, Bosna i Hercegovina. U Bosni je moj muž i sin koji ima 2 godine. Ja sam trenutno u Tübingenu, sa dva prijevremeno rođena sina. Kad sam saznala da sam trudna drugi put, doktor mi je saopćio da su blizanci. Da je trudnoća uredu. Sve je bilo dobro do 22 sedmice trudnoće. Tad sam počela osjećati bolove u stomaku, koji mi nisu dozvoljavali da hodam dugo, sve češće sam morala sjediti i ležati. Završila sam u bolnici. Doktor je rekao da sumnja da se radi o TTTS, to je komplikacija koja ukoliko se ne liječi dovodi do smrti blizanaca. Ali za provjeru da li se radi o tome i da postoji način da se bebe spase jedina opcija je Austrija ili Njemačka. Doktor mi je rekao ovako: “Mi ti ovdje ne možemo spasiti bebe, jedina opcija je da prekinemo trudnoću i da ti ostaneš živa”.

Takvu odluku ja nisam mogla prihvatiti, jer sam par puta prije čula otkucaje srca svoje djece, vidjela sam njihove ruke, noge na ultrazvuku, i jednostavno nisam mogla prihvatiti tu činjenicu da ih tek tako lako izgubim. Osjetila sam da moram izdržati i očajnički krenula u potragu da vidim gdje mogu da odem na kontrolu i da mi spase bebe. Okolnosti i sudbina su bile takve da smo uspjeli dogovoriti pregled 02.07.2018. na klinici u Tübingenu. Tri dana prije dolaska pozdravila sam se sa svojim malenim sinom, roditeljima i krenula s mužem. Autom smo se vozili 7h do Sarajeva. Ja sam u poluležećem položaju putovala. Pri dolasku u Sarajevo sam otišla u bolnicu jer se nisam osjećala dobro. Doktor me dočekao na vratima s riječima, ‘šta ćeš ovdje vikend je, samo ti krv mogu izvaditi’. Tad sam mu rekla da hoću da letim i da vidim da li sam dobro, objasnila sam mu da imam zakazan let za Njemačku da idem da pokušam spasiti svoje bebe. Tad je on rekao nešto sto mi stalno stoji u glavi, ‘Ko ti garantuje da će ti neko spasiti djecu’. Moja izjava je bila da nikad ne bih sebi oprostila da se nešto desi a da ja nisam uradila sve da ih spasim. Ja ću pokušati pomoći svojoj djeci uz pomoć doktora i Boga. Prvi put smo letjeli avionom. Nismo imali prilike prije. Nisam uspjela ni osjetiti strah od leta jer sam mislila samo na to da dođem na pregled i da spasim svoje bebe. Stigli smo 30.06.2018. Dan prije pregleda 01.07.2018 sam dobila bolove, osjetila sam da nešto nije uredu. Hitno smo došli u bolnicu u Tuebingenu, i tu sam bez obzira na svu pomoć doktora da zadržim trudnoću, morala hitno roditi. Mislila sam da sam izgubila bitku, da sam ostala bez svojih sinova. Kad sam se probudila muž je stojao kod mene i kaže mi spasili su nam bebe, stanje nije baš najbolje ali ćemo se boriti. Ammar i Davud su rodni u 24 tjednu trudnoće, 19:58, 19:59 Ammar je imao 740 gr, Davud 580 gr. Bili su u lošem stanju. Kad sam ih prvi put vidjela nakon 3 dana, bili su najmanje bebe koje sam vidjela u svom životu, ali meni su bili najljepši. Za život Davuda smo se borili. Imao je operaciju crijeva, duktus nije bio zatvoren, 2x transpfuzoja krvi, loš rad bubrega, infekcije. Ammar isto infekciju, biopsija na glavi. Muž se morao vratiti kući, zbog sina i zbog posla. Ja sam ostala sama, sa svoja dva zmaja.

Davud i Ammar su preživjeli, veliki borci. Srca lavova. Volja za životom najveća na svijetu. A ja sam umrla i oživjela više puta. Svaki put kad su morali uspavati bebe zbog operacije, ja sam morala potpisati za sve rizike koji uključuju i smrt. Vjera u Boga mi je dala snagu. Bebe se svaki dan bore sve više i više. Prikopčani na aparatima, sa puno kablova, ubrzanim disanjem. Zvone alarmi na sve strane. Ja sam im spasila živote tako što sam došla na pravu adresu bez obzira na sav težak put, držala sam ih, ljubila, grlila i molila Bogu da im da snagu. Polako rastu i daju mi snagu da se borim za njihov zdrav život. Njima je sada potrebna velika pomoć koja zahtjeva velike financijske troškove, kao i plaćanje računa za troškove bolnice jer nismo u prilici da dobijemo veliku podršku svoje države. Svaka financijska pomoć je dobrodošla ukoliko je od srca. Njima će biti potrebno jako punu fizikalnih terapija, redovne kontrole glave zbog prethodnih infekcija. Nakon svega sto smo prošli želim im pomoći da imaju zdrav i normalan život, da jednog dana možemo sjesti svi skupa kao porodica i da ću im moći ispričati da sam ih mogla držati u jednoj ruci, da im je šaka bila kao moj nokat, da im je volja za životom bila veća od svemira”

Ovim putem, molimo sve humane ljude da pomognu porodici Dervišević u prikupljanju finansijskih sredstava za liječenje njihova dva lava.

Apel za pomoć objavljen je i na njemačkim portalima.

https://www.gofundme.com/5u4ws8o

Vaše uplate možete vršiti na brojeve računa koji se nalaze na slikama ispod, jer troškovi po djetetu iznose 180 000 eura.



0

Zadnje diskusije / FORUM

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...