Nakon što je imao blaži moždani udar, slučajno su mu otkrili rak u IV stadijumu. Dok mi je saopštavao ove vijesti, stisla sam telefon i očajnički pokušavala da shvatim šta mi govori. Njegov rak je uznapredovao i odjednom je njegovo vrijeme na ovom svijetu bilo odbrojano.

Njegova bitka je završila prije nego što je i počela.

Zato što je bolest već bila toliko poodmakla, opcije za hemoterapiju su mu bile prilično ograničene a operacija nije bila moguća. Zračenje ne bi usporilo napredovanje bolesti, a kada smo se suočili sa suštim činjenicama postalo je jasno da će njegov kvalitet života uveliko ispaštati ako se podvrgne rigoroznom režimu hemoterapije koja je imala malo do nimalo šanse da mu produži život.

 Bio je pravi jebeni pakao gledati kako se moj otac koji je inače jači od života pretvara u krhkog pacijenta sa rakom pravo pred mojim očima.

Moj tata je umirao, a ja sam bila bespomoćna da zaustavim ono neizbježno.

Nezamisliva je bol gledati roditelja kako umire. Fizički bi mi pozlilo dok bi on opisivao nuspojave hemoterapije, svoju iscrpljenost i mučninu, dnevnu borbu sa zdravstvenim problemima izazvanih rakom koji mu je polako ali sigurno izjedao unutrašnjost. Noću bih ležala budna i pitala se da li će sutra biti onaj dan kad će mu se i ovako loše zdravlje dodatno pogoršati. Kada vam umire roditelj i vi iznutra umirete s njima.

Nezamislivo je umarajuće gledati roditelja kako umire. Tjerala sam se da se fokusiram na zadatke odgajanja djece i vođenja domaćinstva dok sam vodila računa o tome kod kojih doktora moj otac treba da ode tog dana i redovno zvala mamu da analiziramo posljednje rezultate pretraga i nalaze. Žudila sam za danima u kojima nam se životi nisu vrtili oko uspona i padova koje sa sobom nosi rak, kad bih sebično mogla nazvati tatu da mu kažem nešto o svom poslovnom uspjehu ili o njegovim unucima. Imati roditelja na samrti znači da nikada ne znate šta će vam dan donijeti.

Imati roditelja na samrti vas natjera da shvatite koliko ste sebični. Uhvatite se kako šapućete „Molim te, neka izdrži do Uskrsa!“ jer želite da vaša djeca imaju još jedan praznik sa svojim dekom kog obožavaju. Potajno želite da izdrži jer ste isplanirali putovanje i užasava vas pomisao da bi mogao umrijeti dok vas nema. Uhvatite se u iracionalnom bijesu jer će rak vremenom ukrasti vašeg heroja i ne možete podnijeti pomisao da vaša djeca neće imati dedu kada porastu. Imati roditelja na samrti znači da si morate oprostiti što ste sebični.

Imati roditelja na samrti znači da je nemoguće da radite „normalne“ stvari kao što su da odete u izlazak sa prijateljima ili partnerom bez poriva da vrištite. Moj otac je umirao. Kako je iko mogao očekivati od mene da pijuckam koktele i raspravljam o novoj seriji na TVu kao da je sve u najboljem redu? Kako je trebalo da ja nastavim da živim kad je njegov život prekinut preuranjeno?

Imati roditelja na samrti znači da se morate izboriti sa krivicom jer ste ponekad srećni i radosni jer znate da vaš roditelj od vas očekuje ništa manje.

Imati roditelja na samrti znači da ne postoje pravila. Ne postoje spisak situacija i uputstva za ponašanje koja možete pogledati kada vas panika i bijes uhvate tako surovo da mislite da biste zaista mogli poluditi. Iako vaši prijatelji daju sve od sebe da saosjećaju s vama, niko ne shvata čisti očaj koji uvijek prijeti da se prospe po vama u sred supermarketa. Imati roditelja na samrti znači da će vas gurati do krajnjih granica i da ćete pronaći u sebi snagu koju niste ni znali da imate.

Imati roditelja na samrti znači suočiti se sa sopstvenom smrtnošću novim očima. Tokom posljednjih mjeseci bolesti mog oca često bih pogledala u svoju djecu, brinući se da će moja smrt njih opteretiti na jednak način. Plašila sam se da će strah i užas koji sam osjećala tih mjeseci postati i njihov put kada jednog dana njihov otac i ja budemo imali zdravstvenih problema. Pitala sam se da li ću ja moći biti jaka za njih kao što je moj otac bio jak za mene i molila sam se da ja budem u stanju da se suočim sa smrću sa onom gracioznošću koju je moj otac pokazao kada se približavao njegov kraj. Imati roditelja na samrti znači shvatiti da ćete i vi jednog dana biti roditelj na samrti.

Imati roditelja na samrti znači da će vaši prijatelji govoriti pogrešne stvari i da ćete im praštati jer znate da misle dobro.

Nasmiješićete se i klimati glavom dok vam ljudi budu nudili isprazne riječi i sa zahvalnošću ćete prihvatiti zamrznute lazanje koje ćete jesti mjesec dana jer ćete biti sigurni da nikada više nećete kuhati.

Imati roditelja na samrti znači da ćete se uhvatiti kako posmatrate ruke svog oca i pokušavate da upamtite kako izgledaju dok čita svojim unucima. To znači udisati njegov miris i moliti se da ćete uvijek pamtiti kako vam je glava savršeno mogla utonuti ispod njegove brade kada bi vas privukao u medvjeđi zagrljaj. Imati roditelja na samrti znači shvatiti da će se zemaljsko tijelo koje ste toliko voljeli ubrzo vratiti nazad prirodi.

Imati roditelja na samrti će vas naučiti da ne postoji ništa na svijetu što roditelji neće uraditi da olakšaju svom djetetu na kraju. Čućete kako vaš roditelj na samrti govori „Spreman sam“ čak i onda kada vi niste, i pustićete ruku koju ste držali otkad pamtite.

Kada vaš roditelj konačno pronađe svoj mir, shvatićete da vas vaš roditelj i dalje uči o životu.

Samo što sada učite o životu bez svog roditelja na samrti.

A to je nova vrsta pakla.

Više saznajte na izvornom linku: Saša Leper – Posmatrati smrt svog roditelja je apsolutni pakao / (lolamagazin.com).
– Ovo je čitanje RSS vijesti.