Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata, smatra da je posljednja, posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske postigla svoj cilj. Iako je opozicija bila protiv, usvojena je informacija o neustavnoj transformaciji dejtonske strukture BiH.

– Mi na ovo pitanje ukazujemo u kontinuitetu, a najbolje se vidi iz ovog saopštenja PIC-a, gdje nam kažu da pogrešno tumačimo. Valjda oni jedini znaju da tumače. Ne trebaju oni nama da tumače. Narodna skupština RS donijela je zaključke u skladu s Ustavom. Jednostavno, tražimo razgovore o temama koje su kroz odluke visokih predstavnika ili na drugi način centralizovane na nivou institucija BiH. Mi mislimo da treba da se razgovara i o Zakonu o oružanim snagama, o Sudu i Tužilaštvu… Te stvari nemaju jasan osnov. To želimo raščistiti – kaže Dodik na početku.

Otvarate te razgovore i šta dalje?

– Strane u BiH su entiteti, nije međunarodna zajednica ni OHR. Mi ćemo predložiti, sačinit će se operativni plan, ekipa ljudi i prijedlog ćemo dati. Ne mora se po svaku cijenu ukinuti Tužilaštvo, ali se mora dovesti u red. Da se Sud i Tužilaštvo bave pitanjima iz nadležnosti BiH, a ne da zadiru u sve živo. Treba prekomponovati Ustavni sud, izbaciti strance iz njega. Napraviti Ustavni sud onim čime se bavi svugdje u svijetu. Ovo je naše polazište i, ako ne naiđemo na razumijevanje u pogledu toga šta ćemo i kako ćemo, RS ima svoj način i odlučivat će o tim pitanjima.

Do nas je

Pa, koji su to načini, stalno ostajete nedorečeni?

– Može NSRS donijeti odluku, niko je u tome ne može zaustaviti.

Kao naprimjer?

– Pa, naprimjer, da odbaci Zakon o odbrani, da kaže da se neće primjenjivati odluke Suda i Tužilaštva BiH na prostoru RS. Sve dok se ne riješi to pitanje. Eto jednog od načina. Neka niko ne sumnja da to nećemo koristiti.

Ponekad mi se čini da prijetite. Postavljate ultimatume… 

– Pa, Sarajevo se ponaša slavodobitno. Mnogo stvari je oteto. Bosna i Hercegovina nema mnogo nadležnosti, a opet ima. Mi to samo hoćemo da dovedemo u red. Već 20 godina nas maltretiraju visoki predstavnici i sad je došlo vrijeme da mi to nećemo prihvatiti, ni sada ni za 10 godina.

Šta postižete time, da ode OHR? Ne ostajemo sami, tu su ambasade, međunarodne institucije…

– Ali, strance treba staviti na mjesto. Zemlja neće biti održiva ukoliko njom vladaju stranci. To je ozbiljna zabluda političkih Bošnjaka. Divno je da su oni sada na strani Bošnjaka, ali dugoročno gledano, to ne daje sistem koji je održiv. Mi nismo ovdje imali nijedan unutrašnji dogovor bez stranaca.

Pa, do koga je to? Do nas ili do stranaca? 

– Pa, do nas, ali oni to vješto koriste.

Zašto se mi ne možemo dogovoriti?

– Pa, imamo mnogo istorijskih razloga. Nema nijedan događaj u istoriji na kojoj smo mi bili na istoj strani. Ali, možemo se uvažavati, uvažavati svačija prava. Mi smo spremni da se prestanemo negirati u bilo kojem smislu, ne samo na nacionalnom, a počelo je i to. Počela je priča o nekom građanskom, u kojem nema naroda. Ili da mi ponekad negiramo BiH, a Bošnjaci uporno negiraju RS. Trebamo se prestati negirati i početi dogovarati. Pa se dese izbori, a prije izbora se kaže SDS-u i Ivaniću da treba taj Akcioni plan. Ja nisam ni razumijevao šta je to. Onda su oni rekli: “To ćemo poslije izbora. Ako mi pobijedimo, mi ćemo to svakako uraditi, ako ne pobijedimo neka Dodik to kusa.” To je Izebegović prihvatio. Razumijem da on ima taktiku. I sada ste u poziciji da nemate Savjet ministara. Zašto bismo se mi brinuli oko toga? Mi smo rekli da ćemo to uraditi istog dana kad se stvore neki uslovi. Ti se uslovi uporno ne stvaraju. I šta sad?

Ne čini mi se da su ANP i NATO jedini razlozi zbog kojih mi nemamo vlast?

– Hrvatska demokratska zajednica ne krije da je za integraciju u NATO, ali ne smatraju da treba da se žrtvuje vlast i funkcionisanje institucija i evropski put zbog toga. Stranka demokratske akcije smatra da treba sve zaustaviti. Ja mislim da su oni više pod utjecajem Komšića. Najbolje bi bilo da stvar postavimo tako kako je bilo u sporazumu od 5. avgusta.

Pitajte Bakira

Ko je kriv što taj sporazum nije realiziran?

– Što je to važno ko je kriv?

Pa, važno je!

– Pa, pitajte Bakira. On je rekao da sam ja kriv, a ja neću da kažem ništa.

Sudeći prema nekim izjavama, Izetbegović je spreman na kompromis, na ustupke…

– Ne pratim to. Da je mislio ozbiljno, već bi vlast bila formirana. Ja nisam protiv saradnje s NATO-om, da se dalje nastavi s reformama oružanih snaga, pogotovo što su zainteresovani da smanjimo troškove. Naše primarno protivljenje proizilazi iz činjenice bombardovanja, naš narod to ne može prihvatiti. Drugi ozbiljan razlog je činjenica da bi istog trenutka kad bismo ušli u NATO, morali za NATO izdvojiti duplo više novca.

Nije, valjda, da sada brinete o novcu.

– Pa, to smanjuje mogućnosti za lokalnu potrošnju. Valjda bi trebalo da se brine svako, a ne samo ja.

Slažem se, ali ne vidim da se političari baš toliko brinu o potrošnji novca.

– Vi ste zaduženi da gledate političare svojim očima. Ali, govorim da bi se u ovom trenutku, što se tiče RS, moralo zahvatiti oko 150 miliona samo na teret RS i dvije trećine iz FBiH. Mi za te pare možemo napraviti novi klinički centar. I to je samo za jednu godinu. Možemo za 10 godina napraviti pola autoputeva. Iz tih razloga ne vidim da je racionalno za ovakvo siromašno društvo. Treba razgovarati o saradnji, ali ne o integraciji. Globalni svijet je polarizovan, najvažniji političari govore otvoreno o tome. Tramp, Makron… Zašto bi u eksalaciji globalnih problema BiH bila svrstana? Zašto ne bi bila neutralna? Mi smo spremni na saradnju po pitanjima reforme odbrane, zajedničkog učešća, to nije sporno. Zašto je to postavio neko kao glavno pitanje, ja to ne znam.

Zašto nemamo vlast i hoćemo li je ikako imati?

– Mi smo spremni da dođemo u Parlament i da izglasamo. Mada, moram reći, mnogi naši ljudi misle da je to sada nepotrebno. Neka ulazi ko god hoće. Mi ne trebamo.

Vi biste pristali na to?

– Da je nama po svaku cijenu stalo do vlasti, mi bismo to davno završili. Mi pokušavamo voditi odgovornu politiku. A mislim da neki u Sarajevu vode neodgovornu politiku. Iz istog razloga zašto je Izetbegović 2014. izabrao SDS, Sarajevo želi zadržati istu situaciju.

Gdje smo sada?

No, to više nije pitanje hoćete li ili nećete u vlast, ali ovdje nisu samo u pitanju političari i partije, već građani, projekti koji čekaju, propadaju

– Slažem se. Nas su napadali kako trošimo, kako u RS dižemo kredite, a sad, kad je ovdje to potrebno, onda su da se to donese, potpiše. Ali, niti jedna investicija u RS zbog toga što nema vlasti u BiH nije zaustavljena. Kod nas je sve komplikovano. Provode se kvaziprocedure. Glomazna administracija.

I, dobro, šta Vi predlažete? 

– Da se sve resetuje i dovede u svoju funkciju.

Težak je ovdje reset, ovdje obično bude krvav. 

– Nema krvi ovdje, to je završena priča. Ko će s kime ratovati? Šta Srbi mogu, šta Vi mislite? Šta bi mogli Bošnjaci? Nema od toga ništa!

Pa, šta ćemo… tiho patiti do odumiranja?

– Ne nego uvažavati jedni druge. Raditi projekte. Skoro sam bio u Azerbejdžanu. To je priča dok je još Lagumdžija ovdje bio važan. Imali smo priču o dva gasovoda, jedan azerbejdžanski. Federacija je, također, bila veoma zainteresovana. Ja sam rekao OK, što bih ja to priječio? Kad je RS došla na red da pravi Južni tok, Sarajevo je reklo: “Ne možete proći ispod Drine.”

Što Vam nisu dozvolili? Ne voli Vas Sarajevo?

– Ma, šta će me voljeti?! Ovdje se radi o praktičnim stvarima. Ja nisam za to da se zaustavi niti jedna priča. U ovoj sali sam pozvao ljude iz RS i FBiH, jer sam slušao neke priče o turskom nastojanju da pomogne gradnju autoputa Banja Luka – Sarajevo. Na jednom sastanku smo dogovorili kako odgovara RS i FBiH. Prvi put u istoriji BiH nije više slijepo crijevo. I gdje smo do sada? Šta da ja uradim više? Upozoravam, Savjet ministara ništa nije uradio, nalazimo se s Erdoanom u Beogradu. Beograd sve završio, a mi ni počeli. Ali, mi ćemo iz RS svojim resursima krenuti to nešto da radimo. Bosna i Hercegovina je samo izgubila vrijeme.

Ali, molim Vas, svaki od političkih lidera isto govori. On radi, drugi ne rade…

– Pa, evo, uzmite zaključke Predsjedništva, predložio ih je Džaferović o migrantskoj krizi. Četiri puta smo to tražili i niti jednom nismo dobili informaciju. Samo je jednom Zvizdić s telefona čitao informaciju pa smo ga prekinuli i rekli da tako ne može…

Kad već govorimo o tome, čini mi se da ste prehitro reagirali u slučaju Medeno polje. Mi smo bili tamo, pustinja, nigdje nikoga…

– Tamo ljudi imaju svoj grunt, imanja…

Čega se bojite?

– Ne bojim se. Nama migranti ne trebaju. Trebalo ih je zaustaviti da uđu.

Staviti žicu?

– Moglo se na razne načine, da nadležne agencije spriječe ove krijumčare što ih prevlače preko granice. Svi znaju ko krijumčari.

Činilo se da ste reagirali na nehuman način?

– Nije bilo tako. Mi nismo taj problem riješili. Cinična Evropa je proizvela taj problem pa neka ga i riješi.

Kako? 

– Kako se, eto, oni brinu, neka uzmu migrante preko zime, neka ih vrate na ljeto. Ako su toliko oni humani, a mi nehumani.

Pa se opet vraćamo na početak. Nema vlasti, nema planova, projekata, informacija.

– Pozicije su toliko jasne među nama i više niko nema skrivenu agendu. Razumljivo je da nam treba pomak. Ali, Hrvati ne mogu prihvatiti da se njihov član Predsjedništva bira glasovima Bošnjaka. To nije fer. Kao narod koji je najveći, Bošnjaci to moraju shvatiti. Srbi nisu to razumijevali u bivšoj Jugoslaviji i šta se dogodilo? Srbi nisu vodili računa o statusu drugih. I šta smo dobili? Zato politički Bošnjaci ne smiju Hrvate dovoditi u poziciju…

Šta Vam to znači “politički Bošnjaci”?


– Političari, oni koji odlučuju. Pa i narod koji ih podržava.

Pitam se ponekad shvatate li koliko narod ozbiljno shvata sve što govorite.

– Ja ne mrzim niti jednog Bošnjaka. Ja ne mrzim nikoga. To što je nekome u Sarajevu trebalo da pravi babaroge pa izabralo mene, to je njihov problem. Ja sam svoj odnos prema ljudima pokazao u najtežim trenucima. Ali, ja sam politički predstavnik jednog naroda i naravno da pokušavam da izborim poziciju za taj narod, ne ugrožavajući bilo koga drugog.

Ponekad ste skloni tim velikim izjavama, kao, Srbima ne treba BiH, nestat će BiH… To je bilo moje pitanje.

– To morate razumjeti. Od silne nemoći, naravno da će se dovesti u pitanje. Nije to ni stvar moje volje. Znate, ja sam bio prvi Srbin koji je ušao u Sarajevo bez ikakve pratnje. Ali, ja ne želim da se kroz moj politički rad ugrozi status koji Srbi imaju kao narod, već želim da se za njih obezbijede prava koja imaju i Bošnjaci.

Nama jedino pomaže princip

Kako se Vi i Izetbegović slažete?

– Ono u čemu se slažemo, to i ne spominjemo! Ovdje treba samo da se poštuju pravila. Legitimno predstavljanje jednog naroda ne može biti osporeno od drugog ako hoće da se gradi BiH. Ne mogu Bošnjaci osporiti da legitimno izabrani Srbi uđu u Savjet ministara, tako ne mogu ni Srbi. Jedina stvar koja pomaže ovdje je princip. Ako to ne može, onda ostaje ovo što imamo. Ja sam i dalje spreman da u nekoj dogovorenoj politici radim. Ja nisam protiv toga i žao mi je što nije tako

Volio bih da Makron nije u pravu

Dali ste podršku Makronovoj izjavi da je BiH tempirana bomba zbog prijetnji od povratnika iz Sirije.

– Ja bih volio da Makron nije u pravu. Nikad nisam informisan kao član Predsjedništva koliko je tih ljudi. Poučeni svim onim što smo preživjeli, niko ne može reći da to nije nebitan problem. Realne su činjenice da dolaze ti ljudi, ideologija tog pokreta je da čovjek ostaje odan tom pokretu dok je živ. Sad dolazimo do toga da se ti ljudi vraćaju i nema plana kako će i šta biti s njima. Je li socijalizacija rješenje? Gdje ih smjestiti? Da li roditelje staviti u zatvore, a djecu ostaviti bez njih? Tu treba ozbiljan plan. Mi moramo razmišljati daleko intenzivnije nego neko drugi. To je opšti problem za sve. A kad Predsjedništvo bude tražilo i informaciju i plan, nećemo ga dobiti. Jer, nema ga ko napraviti. A imamo resursa.



Izvor vijesti: Avaz.ba / azra.ba