Pressing: Priča heroina koje su pobijedile opaku bolest


Donna je osnovala fondaciju za pomoć oboljelim, onima koji ne mogu skupiti novac. Zašto se kod nas svako malo skuplja novac za nekoga i zašto država ne vodi brigu o građanima?

“Ne mogu dati odgovor na to pitanje. Oni znaju zašto, možda ni ne znaju za ove probleme. Teško je držati fondaciju jer ljudi ne mogu odvojiti za sebe, i za male luksuze – a ne za nekoga drugog. Rad fondacije je svako javno istupanje, informisanje javnosti, razbijanje tabua i straha. Mroamo pričati na glas o bolesti”, kazala je Ares.

“Iskoristila sam položaj javne ličnosti, mediji su mi izašli u susret. Svako naše pričanje će pomoći nekome. Organizaciju je teško održati jer smo svi negdje nekada prevareni. Mi smo imali obstrukciju u ministarstvu pri osnivanju fondacije. Čemu to, zašto? Ne vidim razlog”, ispričala je u Pressingu Donna Ares.

Da li će Donna Ares premjestiti fondaciju iz BiH negdje drugo?

“Zato što je sistem takav, gdje su svi izvarani – i ako vi imate fondaciju misle da i vi to radite. Imam fin odnos s ljudima, i ne želim da mi to neko pokvari – da misli i pokaže prstom na mene ‘Dona uzela pare’, a ne zna pozadinu priče. Ne treba mi da ispadnem crna ovca. Rekla sam kad ozdravim, posvetiti ću se akciji. Idem i ja da radim za tu fondaciju. Podijelili smo 200 KM smiješnih, simboličnih, onkološkom pacijentu koji ima i egzistencijalne probleme”, pojasnila je gošća Pressinga.

DRUŠTVO SE NE MOŽE MIJENJATI, ALI…

“Niko me ne hrani, niti oblači. Ne ovisim o strankama i političkiom opcijama. Želim skrenuti pažnju da je zadatak fondacije da informiše ljude koji se liječe. Ima tu hrpa trikova koje naučimo međusobno jer doktor ili sestra nemaju vremena da vam to kažu. Mi ne samo što smo pacijenti, mi smo i eksperimenti”, istakla je

Ko god je pametan znati će da ne može promijeniti društvo, ali može sebe. Ja ću od sebe krenuti, stav je estradne umjetnice.

“Idem odavde, ali to se ne treba ticati nikoga. Ja sam Bosanka i Hercegovka. Mi Kolakovići imamo finu historiju po BiH, i mislim da svojoj zemlji mogu doprinijeti puno više iz inostranstva nego odavde”, dodaje.

Kazala je da ona i Nejra Musić mogu napraviti čuda, i da su ih već napravile.

Nejra Musić dosta vremena provodi družeći se sa djecom oboljelom od raka. Kazala je da joj je muzika prva ljubav, ali da joj je bolest otvorila i neke nove vidike.

Hoće li BiH dobiti banku koštane srži?

“Mi smo jedina zemlja koja nema banku koštane srži. Ovo je druga godina kako radimo tu akciju, ove godine smo imali baš veliki uspjeh. Nadam se da ćemo uspjeti s tim, ali grehota je da pare koje trebaju ostati u našoj zemlji – da idu u inostranstvo”, ističe.

Skupo je liječenje, šta će ljudi koji nemaju, pitao je Amir Zukić gošće Pressinga na N1?

“Postoji puno načina na koje se mogu skresati neki troškovi. Beskonačno skupljanje para nema budućnosti. Danas skupljamo za nekog, sutra za nekog drugog…treba mijenjati zakon”, stav je Donne Ares.

Istakla je primjer žena koje boluju od raka dojke koje moraju primati terapiju po pet gopdina, i pri tom iz manjih gradova doći u Sarajevo na terapciju, što dodatno negativno utiče na njihovo zdravlje.

“Ukinuti putne troškove, i investirati u neku malu ambnulantu, dovoljno za neki mali grad. Primiti terapciju i otići kući. Onaj ko nema novac može da sjedi i da čeka hoće li mu neko pomoći. Zato smo mi glasne. Ko nije osjetio na svojoj koži ne zna kakvi su to problemi. Preživjela sam i mogu pričati drugima. Moramo širiti ljubav, i onda ćemo imati uspjeha”,

“ZDRAV ČOVJEK IMA 1000 ŽELJA, BOLESTAN SAMO JEDNU”

Nejra Musić je tokom liječenja pronašla još jednu ljubav. Počela je naime kreirati haljine i nakit u bolničkoj postelji.

“Nakon što sam izgubila kosu, nisam patila za njom – nekako sam se neugodno osjećala kada želim prošetati gradom, jer me svi gledaju. Mislila sam kupiti velike naušnice i tako skrenuti pažnju. Počela sam dizajnirati kasnije to, i tu sam našla jedan smiraj. Sve je krenulo od toga”, ističe Musić.

Njih dvije su se na najdirektni način se uvjerile u poslovicu “zdrav čovjek ima 1000 želja, bolestan samo jednu”.

“Treba biti kreativan. I mi se lako zabavimo u krevetu. Problem je sa ljudima koji ne znaju”, kaže Ares.

“Htjela sam ozdraviti, i onda razmišljati šta ću raditi poslije toga”, dodala je Musić.

A o čemu su razmišljale kada ostanu same?

“Napisala sam u knjizi da mi je teško napisati neke stvari istim intenzitetom. Kada ostanete sami, preispitujete akcije vezane za bolest. Nikad se nisam pitala zašto sam ja. Shvatila sam to na kraju. To je greška ljudi jer se sami opterećuju na startu. Kada ostaju sami padaju im na pamet njihovi bedovi. Čekajući kada će mi biti bolje, prošli su mi dani. To su stvari koje liječe, treba biti pozitivan i okružiti se pravim ljudima”, kazala je Ares.

“Iskreno, nije bilo tog razmišljanja da li ću ja to preživjeti. Vjerovala sam u pobjedu. Našla sam društvo koje mogu pozvati u sobu, nikada nisam bila sama. Bila sam zabavljač u bolnici. Nisam imala mjesta da razmišljam o negativnim stvarima”, prisjeća se Musić.

Njih dvije dobijaju dosta poziva za putovanja, kako bi širile svijest o opasnoj bolesti i kako se izboriti s njom.

“Pozivaju nas, zašto ne bi. Moramo se pomagati međusobno. Savjetujem ljudima koji su bolesni da to i kažu. Sigurna sam da će im neka njihova Nejra ili Donna pomoći. Naši se ljudi sakriju, i ne govore. Recite da ste bolesni, i neko će vam pomoći jer su naši ljudi dobri i kvalitetni”, izjavila je Ares.

“Želim osvijestiti ljuide šta je rak. To nije bauk i nije ga problem pobijediti ako se prihvati činjenica. Svijet ne mogu promijeniti, ali nadam se da će tu biti armija mojih prijatelja. Čekam da završim fakultet i da budem sposobna da jednog dana promijenim nešto”, pojašnjava Musić.

“Gdje ima volje, ima i način. Ovdje se volja odmah ubija. Zajedno smo jači”, kazala je Donna Ares na konvu Pressinga i jedne velike životne lekcije. N1



0

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...