OVO je fotografija kojom nam je Marijan Pušnik, bivši Hajdukov trener, čestitao Uskrs kada smo mu se javili s prijedlogom intervjua.

Iako je u Splitu proveo tek nešto više od pola 2016. godine, Dalmaciju i Hajduk pamti isključivo po dobrome. Javio nam se iz Dravograda, kao i uvijek dobro raspoložen.

Kroz razgovor je otkrio anegdotu kako je dobio priliku učiti od hrvatskog i Hajdukovog velikana Tomislava Ivića čiji je rad imao golem utjecaj na njega, ali i to kako je prepoznao i rehabilitirao Marka Futacsa koji je jedno vrijeme dominirao HNL-om.

Naravno, razgovaralo se i o njegovom periodu o Hajduku, kao i o današnjoj situaciji u klubu u koji se zaljubio.

“Imam izuzetnu sreću što živim u malom i prekrasnom Dravogradu, na rijeci Dravi odakle je prva elektrana. Gledam na rijeku, iza mene su zelene šume i brda, prekrasno je. Idem u šetnju svaki dan po deset kilometara. Jutro uvijek započinjem s jogom, to su oni moji problemi s leđima i koljenima, zbog sporta. Tako mu vraćam dug nakon svih tih utakmica i treninga. Igram i golf, imamo tu jedno igralište. Nije pravo, ali da se igrati. Čitam knjige, gledam filmove i družim se sa ženom. Pošto sam bio puno po svijetu da me malo i ona vidi, ha ha”, započeo je 59-godišnji trener koji je Hajduk vodio od lipnja do prosinca 2016.

Hajdukov šal na klupi, Maccabi i anegdote iz restorana: “Prekrasan život u Splitu”

Pušnika smo, iako je kratko trajao u HNL-u, upamtili po originalnim stvarima. Vezao bi prije svake utakmice Hajdukov šal za klupu, a presice su mu bile uvijek zanimljive i volio je igrati napadački.

“Šal sam vezao u svakom klubu, uz svo dužno poštovanje, nije to ono da se ne nabacujem tako navijačima ili novinarima. Tako pokazujem svoje poštovanje prema klubu, igračima i navijačima. Poštujem to jer znam što znači za njihov klub. Ultras koji navija samo za Hajduk, Dinamo, Maribor ili Olimpiju ne misli tako. Ali ja mislim da uvijek treba poštovati protivnika”, objašnjava pa se sjetno podsjeća:

“U ovoj izolaciji sam gledao i neke stare utakmice, recimo onu od Hajduka s Maccabijem.”

Njegovom Hajduku nedostajali su milimetri za plasman u Europa ligu. U kolovozu 2016. Maccabi Tel Aviv na prepunom je Poljudu prošao poslije boljeg izvođenja jedanaesteraca nakon što je ukupan rezultat bio 3:3 (Izraelci pobijedili 2:1 kod kuće, Hajduk uzvratio istom mjerom).

Tragičar je ispao tada novopridošli stoper iz zaprešićkog Intera Marko Ćosić koji je u regularnom dijelu zabio oba Hajdukova gola, no to nije bilo dovoljno da se ponovi uspjeh iz 2010. kada je pokojni Špaco Poklepović uveo Bile u skupine ovog natjecanja.

Pušnik je od svih u posljednjih deset godina bio najbliži tom ostvarenju, ali unatoč obećavajućem početku, prvog dana prosinca 2016. napustio je Split poslije ispadanja u četvrtfinalu kupa od RNK Splita. Hajduk i unatoč tome pamti prvenstveno po dobrom.

“Veliki klub, velika ljubav je tamo prema nogometu. Pamtim to po samoj pozitivi. Sedam mjeseci prekrasnog života. Kad upoznaš sve tamo, kad ideš na Hvar i Brač pa te sretne bakica koja te prepozna i uhvati za rukav… Vidiš svu tu ljubav prema Hajduku, zaboraviš sve one gluposti koje su se dogodile. Bilo je dosta loših stvari koje su se događale, ali – samo pozitiva.”

“U Splitu mi je bilo fenomenalno. Malo i nezgodno kad sam išao u restorane. Ljudi nisu htjeli da platim pa sam imao dogovore da neću ući u restoran ako mi ne daju da platim. Ako ne mogu platiti svoj račun, onda odoh preko puta u drugi restoran, ha ha”, opisuje slovenski trener pa dodaje:

“Jednom je Zlatko Vujović rekao u intervju da sam pošten čovjek uz onu izreku ‘što na umu, to na drumu’. To ljudima nije pasalo, preveliki su interesi tamo. Previše para se zarađuje, tu je previše menadžera koji bi na račun Hajduka, Splita i Dalmacije uzimali pare. Nogomet je ipak nešto više.”

Tvrdi da je prije četiri godine u Hajduku bilo puno teže raditi budući da u klubu nije bilo toliko novca kao danas.

Hajduk prije četiri godine nije imao 100 tisuća eura za jednog igrača: “A pljuvalo se Branca”

Predsjednik Ivan Kos za sportskog je direktora doveo Portugalca Marija Branca koji je često bio kritiziran, međutim Pušnik odlučno staje na njegovu stranu.

“Jednom sam svoje igrače odveo u muzej i svi su trebali proći Hajdukovu povijest. Pola ih nije imalo pojma! Danas su takva djeca, krivi su oni koji ih odabiru. Ma, kažem, tada nije bilo toliko novca. Recimo, htio sam Matica Črnica iz Slovenije koji je kasnije otišao kod Matjaža Keka u Rijeku. Ali mi nismo imali 100 tisuća eura da kupimo igrača iz Slovenije! Onda svi krenu bacati drvlje i kamenje po Mariju Brancu, govoriti da on nema pojma… A on je zlatan čovjek. Što im je smetalo? Što je prekinuo sve ostale veze onih koji su krali iz kluba? Eto, on je toliko loš da je s PAOK-om bio prvak. Nije takav kreten, priča sedam jezika, ali nije imao novca ovdje. Nije imao pola milijuna eura da dovede pravog igrača.”

Jedan od najvećih Brancovih pogodaka u Hajduku je mađarski centarfor Marko Futacs koji je s 18 golova bio najbolji strijelac 1. HNL 2017. godine.

Kako je Pušnik spasio Futacsa: “Onda nas je sve uspio zeznuti”

U Hajduk je Marko stigao besplatno, i to u katastrofalnom stanju nakon gaža u Njemačkoj, Engleskoj i Turskoj. Prisjetio se Pušnik kako je izgledao Futacsev dolazak na klupske pripreme.

“Ovo je istina, ne anegdota. Dakle, Marko Futacs je došao k meni na pripreme sa 107 kg. Imao je ozlijeđeno koljeno i nije mogao trčati. Ma nije mogao ni hodati kako treba! Tada sam nazvao svog prijatelja i doktora Srđana Đorđevića koji ima veliko iskustvo u rehabilitaciji po pitanju vrhunskih sportaša i on je pogledao Futacsa. Testirali smo ga i on mi je javio rezultate. Rekao je da je Futacs jak, brz i da ima kvalitetne mentalne osobine te da od njega možemo napraviti igrača za pola godine”, priča Pušnik pa nastavlja:

“Međutim, Marko je htio da to bude prebrzo i zeznuo nas je obojicu jer je rekao na prijateljskoj utakmici u Sinju da može igrati. Mi ga stavimo u igru i on se ozlijedi opet. Kad sam otišao, pola godine zatim, on je uhvatio formu i postao prvi strijelac lige. A to je opet bilo samo oko – vidio sam da on može, a došao je besplatno. Poslije ga nisu prodali kada su trebali, pa on je napadač koji zabija 15 golova po sezoni, takvi su uvijek na cijeni.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tudoru, Staniću i Kepčiji želi više vremena za rad: “Nažalost, to im neće dati”

Pušnik je djelovao kao tip koji zna i može držati svlačionicu na okupu te ući igračima u glave. Stoga nas je zanimalo je li svojevremeno u Hajduku imao igrače koji nisu mogli izdržati pritisak prepunog Poljuda i Torcide.

“To je sputavalo neke neigrače. Oni koji su od pravog materijala, njih nije sputavalo. Kad sam ja bio, nije bilo para i toliko kvalitete. Drugačije je sada kad imaš Miju Caktaša. Ako igraš za Hajduk i ne možeš se nositi s tim pritiskom, onda nemoj ni dolaziti, treba imati karakter za Hajduk. Govorio sam i da nije važan sistem igre, ako si Hajduk onda trebaš napadati, boriti se i ginuti do zadnje minute. I da igraš s 12 napadača u prvih 11! Za to treba vremena, to nije nekakva čarolija, treba se sve posložiti i pustiti ljude da rade na miru. Evo, daj pustite Brbića, Tudora i Stanića da rade deset godina i vidjet ćete što će biti. Ali, nažalost, neće im dati”, govori pa nastavlja:

“Potrebno je konstantno ulaganje i pravi nogometni gazda. Ne mislim konkretno na Mamića ili nekog ruskog milijardera. Potreban je netko tko odgovara za taj novac koji ulaže. Naš Hajduk je prava ideja, ali sve dok se ne upušta u struku. Podržavam ljude i njihove akcije, ali ne bi trebali ulaziti u to tko će biti trener, direktor i je li im politički ispravan.”

Smatra da Igoru Tudoru, Ivanu Kepčiji i Mariju Staniću treba dati vremena u Hajduku, no nije baš uvjeren da će tako i biti.

“A to je stalno boljka, treba dati ljudima vremena. Dajte Tudoru vrijeme, neka Stanić i on dvije godine prave selekciju. Mada, nema šanse, sami znate… Previše je tu interesa oko kluba, nažalost, ne pravih interesa za dobro Hajduka”, govori pa podvlači:

“Tudor svakako ima međunarodno iskustvo. Nisam gledao njegove treninge, gledao sam malo Hajduk… Ali tko sam ja da ocjenjujem Igora Tudora? On je bio reprezentativac, igrao i radio u inozemstvu. Želim mu sreću i više vremena nego što su meni dali.”

Od najvećeg hrvatskog trenera učio je u – gostionici: “Ivić je slagao čaše po stolu i učio nas taktici”

Javnosti je malo poznata priča u kojoj je Pušnik imao priliku učiti od hrvatskog velikana Tomislava Ivića. Riječ je o simpatičnoj anegdoti.

“U Sloveniji je on svojevremeno imao puno predavanja. Budući da sam bio dio trenerske organizacije u Sloveniji, pitali su tko će ići po njega u Split. Odmah sam se javio kako bih iskoristio to vrijeme s njim. Išao sam u Split po njega i imao sam tu privilegiju razgovarati s njim. Jednom smo 12 sati proveli skupa, pola godine sam pripremao pitanja za taj dan. Bili smo u jednoj gostionici, a on je na stolu poslagao čaše i pokazivao nam sisteme. Sa sobom sam poveo dva prijatelja, isto trenera, da učimo od njega. Samo smo o nogometu pričali i onda kad smo došli na seminar, on se nasmijao i rekao: ‘A što ću vam sada pričati, pa danas sam Marijanu ispričao sve što sam imao, ha ha.'”

Prebacili smo se potom na usporedbu slovenske i hrvatske lige.

“Recimo, Maribor i Olimpija mogli bi bez problema igrati s Hajdukom, a Dinamo je bolji od svih. Razlika je i u ulaganjima. Ali pazite i ovo, da ne ispadnem nekakav nacionalist, ovo se događa – dakle, igrači koji ne mogu igrati u Dinamu, Osijeku, Hajduku i Rijeci dolaze u prvu slovensku ligu jer im je tu bolje igrati nego u 2. HNL. Tu neki igrači dobiju priliku u prosperitetnijoj ligi odakle mogu ostvariti transfer dalje. Evo, Dario Vizinger iz Rijeke nije mogao igrati u prvoj momčadi tamo. Tada je Rijeka bila kandidat za naslov, imala reprezentativce. On je otišao u Rudar i Celje pa postao igrač.”

Preživio tešku prometnu nesreću i pet dana bio u komi: “Spasio me čvrst trbuh”

Iza vedrog Pušnika je i teška životna priča. Naime, prije 27 godina doživio je tešku prometnu nesreću.

“Tada sam bio trener-igrač u Austriji, imao sam 30 godina. Taj dan sam bio baš umoran, cijeli dan cijepao drva i onda otišao na trening. Kad sam se vraćao, negdje na neravnini od 300-400 metara sam zaspao i sa 110 uletio u drvo. Auto je bio metar i pol dug nakon tog sudara, toliko se smanjio! Pet dana zatim sam bio u komi. Sve mi je bilo ozlijeđeno… Prsni koš, koljena, ruke, noge, tada sam u pola godine izgubio 20 kilograma”, prisjeća se pa dodaje:

“Doktor mi je objasnio da sam preživio samo zbog toga što su mi trbušni mišići bili sportski, utrenirani i čvrsti. To je bilo 13. ožujka 1993., eto prije mjesec dana bila je obljetnica. Volim reći da mi je to kao drugi rođendan.”

Hrvatsku smatra silom: “Dalić je pravi čovjek, a mi Slovenci smo već dosad napravili čuda”

Za kraj smo se dotakli reprezentativnih tema, uz pitanje je li Hrvatskoj minus to što se Europsko prvenstvo odgodilo za 2021. te što konkretno nedostaje njegovoj Sloveniji da redovito igra na velikim turnirima.

“Hrvatska je uvijek konkurentna, nebitno gdje i kada. Tu je 30 igrača koji igraju vani, koji su vrlo dobri i koji imaju nacionalni naboj. Znam Zlatka Dalića više od 20 godina, još iz igračkog doba. Njemu želim svu sreću i pravi je čovjek i stručnjak.”

Sloveniju trenutačno vodi legendarni Rijekin trener Matjaž Kek i bila je gotovo do samoga kraja u igri za Europsko prvenstvo. Na velikim natjecanjima Slovenija nije bila od 2010. i Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi.

“Nemamo toliko dobrih igrača kao Hrvatska. Naši nisu toliko dobri da igraju konstantno vani, neki vani ne igraju koliko bi trebali pa nisu u formi. Slovenija je ipak zemlja od dva milijuna stanovnika. Ako smo od samostalnosti bili na dva Mundijala i jednom na Euru, to je čudo neviđeno.”

Posljednji angažman Pušnik je imao u slovenskom Rudaru iz Velenja od 2017. do 2019., a ranije je vodio tri slovenska velikana: Maribor, Olimpiju i Celje.

Stigao se okušati i u Japanu, u drugoligašu Avispa Fukuoka i tamo njegove metode treninga posebno pamte.

Više saznajte na izvornom linku: – Pušnik: Hajduk nije imao 100.000 eura za igrača, a svi su pljuvali po divnom čovjeku / (index.hr).
– Ovo je čitanje RSS vijesti.

NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
  • Ukoliko neki drugi medij želi preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor portal Biscani.net, dužan je navesti portal Biscani.net kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na foto i video materijale kojima je autor portal Biscani.net, ili fotografije koje su portalu date na korištenje.
  • U skladu sa Članom 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH napominjemo: Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.