Radno vrijeme jednog lokala iz Dalmacije nasmijat će vas do suza, morate vidjeti ovaj hit

Foto: Facebook/ Dnevna doza prosječnog Dalmatinca
Ova urnebesna poruka kojom je vlasnik uputio ljude u radno vrijeme svoga lokala savršeno opisuje stanje uma gotovo svih Dalmatinaca.


Ekipa na Fejsu umire od smijeha na ovaj prizor s Korčule, odmah će vam biti jasno zašto
Foto: Facebook

Jedna od najpopularnijih domaćih FB stranica, Dnevna doza prosječnog Dalmatinca, ponovno je do suza nasmijala ekipu koja ju prati.

Ovaj put je glavna zvijezda nepoznati junak s Korčule koji je pokušao osigurati svoj motor na zaista urnebesan način. Ekipa u komentarima piše da se on očigledno još uvijek odvikava od korištenja magarca, objavio je portal “Index.hr”.



VIC: Autobuska stanica
Stoje dijete, njegova mama i do njih policajac na autobuskoj stanici. Prođe petnaest minuta, pita dijete mamu:
– Mama, mama zašto autobus toliko kasni?

Kaže mu mama:
– Pa, znaš sine moraju prvo sjedišta da mu namjeste.

Prođe pola sata, ponovo pita sin:
– Mama, mama zašto autobus toliko kasni?

Kaže mu mama:
– Pa, znaš sine moraju i gume da mu napumpaju.

Posle sat vremena ponovo pita sin:
-Mama, mama zašto autobus toliko kasni.

Kaže mu mama:
-Pa, znaš sine moraju i da ga ofarbaju.

Ubaci se policajac:
– Šta ga sad i farbaju u pi*.ku mate*.inu!

VIC: Plavuša na poslu
Plavuša, brineta i crvenokosa rade zajedno za šeficu koja uvijek ide ranije s posla.

– “Hej, cure”, daje prijedlog brineta, “idemo i mi danas ranije kući. Šefica svakako neće saznati”.

I tako one odu. Brineta ode kući i završi neke poslove. Crvenokosa ode na piće, a plavuša ode kući i nađe muža sa šeficom!

Ona se polako iskrade da je ne čuju, vrati se na posao i ode kući u uobičajeno vrijeme.

– “Stvarno je bilo super”, reče brineta sutradan. “Trebamo to ponoviti nekad”.

– “Nema šanse”, reče plavuša i doda: “Mene je šefica zamalo uhvatila.”

VIC: “Ni blizu”
U prepunom autobusu stajala jedna plavuša i slučajno je pustila vjetar.

I sta će sad, sramota je, a onako se drži za onu šipku, te je poče uvrtati ne bi li šipka proizvela kakav sličan zvuk na koji bi se mogla izvući pred putnicima.

I napokon šipka je malko škripnula, njoj malo lakše, a momak koji je sjedio pored nje kaže: “Ni blizu”.