Ratko Bukšić u Bihaću održao promociju knjige koja je pisana 12 godina

A.Žunić / Biscani.net

U punoj prostoriji Gradske galerije u Bihaću, večeras je održana promocija knjige pod nazivom “Mnoge smo i mnogo voljeli”, autora Ratka Bukšića.

Sama knjiga pisana je za prijatelje, ljubav i Bihać. Kako autor navodi, knjiga je o nekadašnjim vremenima, iskrenim prijateljstvima i voljenom gradu. Ti prijatelji su dio knjige, kako kroz sadržaj, tako i kroz održanu promociju; moderatori su, promotori, ali su i uzeli učešće u pisanju same knjige.

Jedan od njih je i Adi Pečenković, koji je napisao jednu pripovijetku u knjizi. Pripovijetka nosi naziv “Ne daj se, Barbara”, a posvećena je, ni više ni manje nego kafiću koji se nekada nalazio na Bedemu. Autorova prijateljica Ela napisala je kratku ljubavnu pripovijetku, onako kako to samo žene znaju.

Još jedna osoba koja je dala doprinos ovoj knjizi je novinar Niha Džanić, koja je, kako je ispričala, u teškom trenutku svog života napisala predgovor.

Kako autor naglašava, knjiga je trilogija; napisana je u tri dijela, od kojih svaki ima uvod, s tim da im je epilog isti. Također, knjiga sadrži tzv. “Odjavnu špicu” u kojoj su dokumentovanu datum, vrijeme i mjesta. Ovo je prva Bukšićeva knjiga koja je pisana 12 godina.

Bukšić ističe da je pauze od pisanja imao i po četiri godine, te da je pisanje svake knjige zahtjevan i kompleksan posao. “Samo jedna priča je napisana u trećem licu, ostale su u prvom, jer ja u trećem ne mogu pisati” – kazao je autor. Knjiga obiluje psovkama, ali onim koje su poštapalice u njihovom svakodnednom govoru.

Ono što je sve ove ljude povezalo i spojilo jeste Bihać – grad njihove mladosti, ljubavi i prijateljstva. Ono što je posebno odvraćalo pažnju je upravo njihov odnos iz kog se samo moglo vidjeti pravo i iskreno prijateljstvo.

Čitajući odlomke, uz smijeh i uspomene, na kraju promocije autor se zahvalio osobi koja ga je naučila ono glavno – čitati i pisati, svojoj učiteljici iz osnovne škole, iz dana kada su se životi ovih ljudi povezali. Iako pozitivan, vedar i nasmijan cijeli dan, Bukšić je večeras, uz veliki naklon i neizmjernu zahvalnost, pustio suzu, radosnicu. Ima i razloga. Bogatstvo je steći prave prijatelje za cijeli život, u svom voljenom gradu kom se uvijek vraćaš. A Bihać i Una su stvari koje su povezale ljude iz 80-ih i 90-ih godina.

Za kraj, autor je pročitao nekoliko rečenica koje su donijele snažnu poruku:

(…)
“Svi su rastanci teški, ali su najteži oni kada kreneš na put bez povratka. Najgore je kada shvatiš da, gdje god da si, više nisi svoj. Ne možeš pobjeći od sebe jer te prošlost prije ili kasnije pronađe. To je onaj osjećaj da ti se život slomio na pola, i da samo guraš dalje, dok ide.”



0

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...