Rukama sam prekopala svaku grobnicu, ali nijednu kost svog sina nisam našla

Avaz
Bijela traka prva je asocijacija na 31. maj ratne 1992. godine u Prijedoru za Tesmu Elezović, majku Kozarčanku, koja još traga za kostima sina Elvira.

Bijela traka prva je asocijacija na 31. maj ratne 1992. godine u Prijedoru za Tesmu Elezović, majku Kozarčanku, koja još traga za kostima sina Elvira.

Priča da je kuća njene majke u Prijedoru, u tadašnjoj Partizanskoj ulici, bila obilježena bijelim čaršafom.

Kao Jevreji

– A bijela traka bila je na mojoj ruci, ali i na ruci mog mlađeg sina, snahe, unuka starog samo 40 dana, na njegovoj benkici. S tim trakama na ruci stigli smo do moje majke, uplašeni, poniženi, u stalnom strahu… S tom bijelom trakom jednom sam, sjećam se, otišla u trgovinu. Morala sam. Neki su me zagledali, bilo je i podsmijeha, ali strah nije nestajao. Pokupili su me iz majčine kuće i zatvorili prvo u Keraterm, a poslije u Omarsku.

Osjećala sam se kao Jevreji u Drugom svjetskom ratu, koji su tad nosili žute trake. Vjerovatno su nas htjeli obilježiti, da znaju hoće li te ili neće ubiti. To je potcjenjivanje i gaženje čovjeka – govori Tesma, koja će danas izaći na Trg u dostojanstvenu šetnju, kojom će u Prijedoru, u organizaciji Građanske inicijative “Jer me se tiče”, po šesti put biti obilježen Međunarodni Dan bijelih traka.

Tesma pola godine živi u Australiji, u Pertu, gdje je sa porodicom izbjegla tokom rata, a pola godine u svom rodnom Kozarcu. Ubijeno joj je skoro 50 članova uže i šire porodice. Stradali su joj otac, brat, stričevi, ujaci i njoj najbolnije – sin.

Tuga i bol tim su veći, jer do sada, ni nakon 26 godina, iako je sve grobnice rukama i okom prekopala, nije našla niti jednu jedinu njegovu kost.

Očekuje unuka

– Bijela traka je i za moje ubijeno dijete. Ovdje sam obavezno svakog maja, ali prošle godine nisam mogla doći, ali sam, zato, u Pertu na autobuskoj stanici 31. maja stajala s bijelom trakom oko ruke – kaže Tesma, koja ovih dana očekuje unuka Aliju iz Švedske, koji oca poznaje samo sa jedne od preostalih fotografija.

Napraviti memorijalni most

Goran Zorić, predstavnik Centra za mlade “Kvart” iz Prijedora, kaže da će i ove, kao i proteklih godina, dati podršku inicijativi roditelja ubijene djece Prijedora da se podigne spomenik ubijenoj djeci.

– Prije dostojanstvene šetnje, vezat ćemo trake s imenima ubijene djece na mostu koji preko rukavca Berek spaja centar grada s naseljem Stari Grad. Tu je negdje ideja da to bude memorijalni most, da se na mostu ispišu imena i podigne spomen-ploča – kaže Zorić, koji smatra da bi to zbog niza razloga mogla biti zadovoljavajuća opcija i Inicijativi roditelja, ali i Gradu.

U Sarajevu otvorena izložba “Kad je vrijeme stalo”

IZLOZBA.jpg

Izložba fotografija ručnih satova pronađenih u masovnim grobnicama u Prijedoru i okolici pod nazivom “Kad je vrijeme stalo” otvorena je jučer u Muzeju zločina protiv čovječnosti i genocida 1992. – 1995. u povodu obilježavanja Dana bijelih traka. Autori izložbe su Mujo Begić i Edis Vojić.

IZLOZBA 1.jpg

Najveći broj satova pronađen je u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici u BiH. Begić je istaknuo da se ovom izložbom želi pokazati da vrijeme nije stalo te da pamćenje i sjećanje na ubijene žrtve nisu prestali živjeti u trenutku njihovog ubijanja.



0

Zadnje diskusije / FORUM

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...