Piše: Sejman Rekić

Već godinu dana sve je isto, vrtimo se u krug odavno, više i ne možemo izbrojati koliko smo krugova prošli. Ili se vrtimo, ili stojimo, kako god da gledamo ne napredujemo. Od svoje četrnaeste godine pišem tekstove i imam osjećaj da gubim inspiraciju.

Sve je isto, monotono je, žalimo se, a ne ispravljamo greške koje stalno ponavljamo. I tako u krug. Stanje u državi je napeto, trese nam se pod nogama. Stvara se veliki protisak.

Jedni pokrenuli akciju drugi odgovorili treće čekamo da se pridruže. A zašto sve to? Zašto je baš sada odlučeno da se daje prijedlog promjene imena manjeg bh. entiteta.

Zašto nas žele strašiti i prijetiti novim sukobima? Odgovor je jednostavan. Interesi su u pitanju. Promjena imena manjeg bh. entiteta se mogla izvršiti ranije, ali mi imamo većih problema. Oni prijete otcjepljenjem, pa šta misle, njihovi mladi odlaze, stanje im je gore nego ikad. Narod okupljaju oko Srbstva a ni sami ne znaju šta je to.

Narod k'o narod, daj mu hljeba i igara i on će za tobom. Na kraju krajeva ako se i otcijepe, kako će opstati. Neće vječno uz njih stajati Srbija, Rusija ih odavno ne podnosi. Narod drže u zabludi, a ovamo ga uništavaju.

Mene samo zanima do kad ćemo mi (svi narodi) njih trpiti.

Iz ove zemlje odlaze i Bošnjaci i Hrvati i Srbi. Njima je do promjene imena a ne razmišljaju o tome ima li neko šta jesti. Onima je do otcjepljenja, a u dugovima su preko glave.

Narodu prodaju priče, i jedni i drugi. Mene stvarno zanima kako to da ni Srbi ni Hrvati ni Bošnjaci nisu to shvatili i nisu se pokrenuli.

Najlakše je pričati. “Mi možemo! Mi moramo! Mi ćemo!” ovo čujemo skoro svaki dan, zašto to ne djeluje na nas? Zato što nemamo volje, jer smo iscrpljeni, i tako u beskonačnost možemo nabrajati probleme jer rješenja nismo u stanju naći….

 

NAPOMENA:
Izjave u ovom članku održavaju stavove isključivo autora teksta, a ne stavove portala Biscani.net