Zanemarujući klišeje, ljepota i seksualnost starijih ljudi je prilično neistražena oblast. Fotografkinja Ariana Klement nam otkriva zašto je odlučila da predstavi ovaj skriveni svemir.
„Svake noći stisnem svog Pola uz sebe, da budemo ko dvije kašike, i držim ga u naručju cijele noći. Ni muva se ne bi mogla uvući između nas.“ – Kristina, 88 godina
Pol ima 101 godinu. Čvrsti zagrljaj njegove supruge Kristine, 88, je beskrajan.
Ariana Klement je 39-ogodišnja fotografkinja iz Kanade poznata po svom radu na prikazivanju skrivenog svijeta ljepote, seksualnosti i želje kod starijih ljudi. Uvijek je svoj objektiv usmjeravala na margine, na one koji su nevidljvi i prinuđeni da napuste ovaj svijet, često suviše rano.
Dubina ljepote u Arianinim fotografijama
Nakon što je stekla master diplomu na Univerzitetu umjetnosti u Londonu, Klementova je promijenila svoj fokus sa fotonovinarstva na dokumentarnu fotografiju, putujući po svijetu da otkrije istinu putem kontrasta: od smirenosti do duboke anksioznosti, od saosjećanja do okrutnosti. Svoje premete rigorozno predstavlja crno-bijelom polaritetu zato što vjeruje da je svjetlo važnije od boje. Ispričala nam je kako to da je posljednjih nekoliko godina posvetila ljepoti u starosti.
Želite li da predstavite nekonvencionalne junake na neočekivane načine?
Da, ni sama to ne bih umjela reći bolje. U društvu koje ljepotu povezuje sa mladošću, postoji duboki strah od starenja. Posljednji preostali tabui društva su golotinja i seksualnost stari(ji)h ljudi. Ove fotografije su sušta suprotnost tim strahovima: intimnost koju otkrivaju je nešto vrlo blizu gracioznosti. Način postojanja koji se mogu njegovati, podučavati i naučiti. Manje opipljiva a trajnija esencija koja nema nikakve veze sa klišejima na koje smo toliko navikli u svojim svakodnevnim životima.
Počeli ste projektom 100 godina, doba ljepote koji je posvećen ljepoti stogodišnjih žena. Kako je sve počelo?
Zapravo, istina je da u početku nisam imala jasan smjer. Znala sam da sam željela prikazati ove nevjerovatne žene koje društvene i kulturološke norme „mejnstrim“ društva odbacuju. Oduvijek sam bila veoma osjetljiva po tom pitanju. Počela sam slobodno da bilježim sve aspekte njihovog svakodnevnog života, a onda sam shvatila da je jedina stvar o kojoj sve brinu to da li će izgledati dobro pred kamerama. Te žene i njihova potraga za ljepotom su postali središte ovog projekta. Kad kažem ljepota mislim ljubav, poštovanje i prihvatanje tijela vidno izmjenjenim prolaskom vremena. Ove žene vode računa o svojim tijelima kroz niz malih, svakodnevnih, gotovo opsesivnih rituala, koji vrve vitalnošću: od izbora ruža za usne do želje za njegovanjem strasti i hrabrosti da se svako jutro probude i, uprkos svemu, žele da se osjećaju atraktivno.
U svom idućem projektu, Umjetnost starenja, fokusirali ste se na seksualnost.
Meri-Bert Paket, stogodišnja protagonistkinja Doba ljepote me naučila da je moguće imati 102 godine i još uvijek biti seksi. Bez ikakvog oklijevanja prihvatila je da pozira u svom seksi donjem vešu i nakon dvosatnog fotkanja njen sin, koji ima 76 godina, je bio taj koji se umiješao: „Mama, mislim da je bilo dosta. Možeš prestati.“ Činio se iscrpljen, a iskreno, i ja sam bila premorena. Međutim, to se ne može reći i za nju. Željela je da nastavimo dalje, nije bila ni najmanje umorna. Bila je sjajna, senzualna i jaka. Rekla je: „Većinu vremena se osjećam predivno, a kada to nije tako radim sve što mogu kako bih se opet osjećaja predivno.“ Sjajna Meri-Bert nas je nedavno napustila. Njeno odbijanje da se povinuje dominantnim estetskim normama me inspirisalo i navelo na put golišave fotografije iz budoara koji je postao Umjetnost starenja. Ta izložba je predstavljena u Arlu u Francuskoj na 18. izdanju Evropskog festivala akta u fotografiji. Zbog tog događaja sam osvojila zlatnu i srebrnu medalju u dvije kategorije na međunarodnom takmičenju fotografa u Moskvi.
Kako ste pronalazili subjekte za ovaj projekat?
U početku to nije bilo lako. Kad god sam pitala ljude da poziraju tako intimno većina je u početku odbijala, što je i prirodna reakcija. Pol i Kristina su moji bliski prijatelji, a on je od početka želio da to urade pa je nagovorio i nju. Fotografija njih dvoje u krevetu je odmah doživjela veliki uspjeh. Brzo se raširila društvenim mrežama te podstakla brojne zahtjeve. Iznenada se čitava situacija okrenula naglavačke.
Kakav ste odnos razvili sa njima?
To je bila tako predivna razmjena. S jedne strane, protagonisti su konačno stupili pod reflektore, skupivši hrabrost i javno izloživši svoju ranjivost. S druge strane, ja sam posmatrala i učila potpuno novi način na koji neko može prihvatiti svoje tijelo. Izuzetno sam im zahvalna na povjerenju koje su mi ukazali i svemu što su me naučili.
Foto: Žena iz Sardinije, 104 godine
Na čemu trenutno radite?
Moj novi projekat su Plave zone, pet regija u svijetu koje imaju značajno duži životni vijek u poređenju sa prosjekom. Ta područja je otkrila studija koju su 2004. godine sproveli istraživači Italijan Đani Pes i Belgijanac Mišel Pulen. Pošto mnogo volim da putujem, posjetila sam ta mjesta kako bih upoznala ljude koji tamo žive. Bila sam u Nikoji u Kostariki i Oljiastri u Sardiniji, jedinstveno ruralnim mjestima koja imaju najvišu koncentraciju registrovanih stogodišnjih muškaraca na svijetu. Ono što je na mene ostavilo najjači utisak jeste porodična struktura i prirodno poštovanje koje uživaju stariji ljudi koji žive sa svojim sinovima, kćerima, unucima i rođacima koji se svi zajedno brinu o njima. U Kanadi toga nema. U određenom trenutku jedina opcija vam postane da vas pošalju u starački dom.
Kroz njihove intenzivne i moćne priče, fotografije Ariane Klement vraćaju osjećaj istine koji nije uobičajen. Na jednoj od fotografija, Pol ljubi svoju dragu Kristinu dok su okruženi drvećem: ništa tu ne nedostaje čak ni tragovi čarapa na njihovim gležnjevima.
Jer normalnost ograničava kada izostavlja prirodnu dubinu i bogatstvo ljudske ljepote.
Više saznajte na izvornom linku: Saša Leper – Seksi i sa 100! Ljepota i seksualnost su bezvremeni. / (lolamagazin.com).
– Ovo je čitanje RSS vijesti.
