Selimović: Država ne čini ništa da zaustavi masovno iseljavanje Bošnjaka iz RS


Selimović: Država ne čini ništa da zaustavi masovno iseljavanje Bošnjaka iz RS

U ovom mjestu trenutno živi samo pet muških osoba i 16 mahom starijih žena

Piše: A. HADŽIĆ

Omer Selimović u svoju rodnu Radavu kod Zvornika vratio se 2000. godine. Iako sedamdesetpostotni ratni vojni invalid, nije se dvoumio hoće li napustiti izbjeglištvo i vratiti se tamo gdje je rođen.

Bio je aktivni učesnik procesa povratka skupa s rahmetli Fadilom Banjanovićem Bracikom i, kako kaže, svojim primjerom želio je pokazati da je povratak moguć.


Od čega živjeti


Dok sjedimo na terasi njegove kuće, Omer nam s tugom objašnjava sudbinu stanovnika njegovog sela. Od prijeratnih više od 70 radno sposobnih muškaraca, njih 32 su zarobljena i 1. juna 1992. godine odvedena na Bijeli Potok, a potom su strijeljani.

Ostali su se, kaže, uspjeli spasiti, neki su se priključili Armiji RBiH, neki izbjegli van granica BiH.

– Ostale su mahom žene sa sitnom djecom, majke, starci koji su se potucali po izbjeglištvu. Čim je počeo povratak, te žene požurile su da čiste svoja zgarišta i zahvaljujući stranim humanitarnim organizacijama, pomoći Federalne vlade, ali i ličnim sredstvima, sagradile su nove kuće. Mislio sam tada da će život ponovo koliko-toliko ličiti na onaj prijeratni. Nažalost, svi koji su se vratili, brzo su se suočili s pitanjem od čega živjeti – priča Omer.

Žalostan je, ali istovremeno i bijesan što država ništa ne čini da zaustavi masovno iseljavanje Bošnjaka iz entiteta Republika Srpska. U Radavi, saznajemo, trenutno živi samo pet muških osoba i 16 mahom starijih žena.

Iako su sve kuće obnovljene, putevi do njih asfaltirani, skoro sve do jedne su zaključane. Njihova vrata otvaraju se jednom ili dva puta godišnje, u vrijeme godišnjih odmora, a potom, kaže naš sagovornik, „sve opet liči na mrtvu prirodu“.


ŽPare za budalaštine

– Imam invalidninu, napravio sam kuću, sa suprugom obrađujem imanje i meni je dobro. Ali, nije mi dobro zato što više nemam rođaka, nemam kome na putu nazvati selam, popričati. Ako su naši čelnici, koji svaku večer iz svojih sarajevskih fotelja poručuju da se brinu o svom, bošnjačkom narodu, toliko dobri i zabrinuti, zašto se nisu pobrinuli pa u bošnjačkim sredinama u RS sagradili kakvu fabričicu, kakav pogon, da bar neko ima zaposlenje, da se zaustavi odlazak, već su u velikom broju slučajeva pare davali za kojekakve budalaštine – kaže Selimović.

Tvrdi da u RS „nestaje bošnjački narod“ i da se „ono što je Karadžić pred rat obećao na Skupštini u Sarajevu, a nije mogao ratom ostvariti“, sada ostvaruje u miru.

(Autor: Avaz)





Zadnje diskusije / FORUM

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...