Zenica, nekadašnji radnički i grad čelika, u svijetu je bila poznata i po svojoj “Željezari” koja je čak opjevana u pjesmama. Nekadašnji industrijski gigant, koji je zapošljavao na stotine radnika, već duže vrijeme proživljava svoj najteži put – opstanak preduzeća ili njegovo gašenje.

Prošle su dvije godine otkako je pokrenut stečaj “Željezare”, a sudbina 275 radnika i dalje je neizvjesna. Ipak, svi oni vjeruju u bolje sutra. U svojim željama su skromni, maštaju da im se uveže radni staž i izmire obaveze kako bi mogli u zasluženu penziju. O starom sjaju “Željezare”, niko i ne pomišlja.

Vapaji radnika, koji su se za svoja prava borili i na ulici, blokadom puta M-17, nažalost, do danas nisu animirali nadležne da im se pomogne, a potrebno je veoma malo. Ovo i ne čudi, jer je u našoj zemlji odavno postala praksa “bolje ključ u bravu nego spasiti radna mjesta i preduzeća”. A bilo ih je, mnogo.

Spas preduzeća i radnika koji, uglavnom, imaju 30 godina staža i nigdje nisu prispjeli da pronađu novi posao, pokušava se prodajom imovine vrijedne 115 miliona maraka. Iako prodaje nisu urodile plodom, stečajni upravnik Mirza Jarić optimista je da bi druga, skora prodaja mogla donijeti neke rezultate.

Kako su svi u našoj zemlji digli ruke od “Željezare” pa ne žele ni njenu imovinu, odlučeno je ponuditi je arapskim zemljama. Upravo u prodaji hotela i druge imovine radnici, Sindikat i stečajni upravnik vide ključ spasa za “Zenicatrans”.

I dok svi vjeruju da će jedina slamka spasa biti prodaja imovine, ostaje da se prati koje je naredno preduzeće koje će preživljavati sudbinu “Željezare” i na koje će biti stavljen ključ u bravu.


Više saznajte na izvornom linku: Avaz.ba – Slamka spasa za “Željezaru” / (avaz.ba).
– Ovo je čitanje RSS vijesti.