Piše: Esad Duraković / DEPO portal

Ovaj TEKST je izravan odgovor na težak KONTEST koji se veoma usložnjava prilivom migranata u Bosnu i Hercegovinu. Neko bi mi mogao prigovoriti zbog navodnog pomanjkanja empatije prema migrantima i zato odmah valja reći: imam puno razumijevanje i saosjećanje prema stradanjima ljudi u zemljama koje su zahvaćene ratovima, ali treba ukazati na činjenicu koja je vrlo indikativna – da među migrantima koji u talasima pristižu u BiH, paradoksalno, ima veoma mnogo onih iz zemalja koje nisu zahvaćene ratovima (Iran, Pakistan, čak i sa mnogo udaljenijih prostora).

Dakle, nije riječ o nužnoj empatiji nego o nužnoj brizi za svoju zemlju, jer se nama u BiH želi pod krinkom empatije realizirati jedan međunarodni projekt koji ima sve šanse da uvede BiH u katastrofu. Istovremeno, Evropa nema tu vrstu empatije (kako ta birokratija uopće može imati empatiju?!) jer na svojim granicama zaustavlja migrante svim sredstvima – od policijskih palica i pasa do nesavladivih žičanih/logorskih ograda.

Problem kome je izložena BiH u vezi s izbjeglicama veoma je veliki, potencijalno opasan do neslućenih razmjera, a čini se da upravo oni u BiH koji bi morali biti svjesni toga silnog negativnog potencijala uopće nemaju viziju o tome, niti ih to zabrinjava: oni su toliko omamljeni vlastoljubljem po svojim atarima da nisu u stanju vidjeti kolika su stvarna prijetnja migranti za cijelu BiH.

Nije riječ o nužnoj empatiji nego o nužnoj brizi za svoju zemlju, jer se nama u BiH želi pod krinkom empatije realizirati jedan međunarodni projekt koji ima sve šanse da uvede BiH u katastrofu

Oni bi morali glasno upozoravati EU da BiH objektivno nije u stanju prihvatiti te izbjeglice, dok dehumanizirana Evropa licemjerno upozorava naše vlasti da ne brinu dovoljno o migrantima. To je savršen savez političke nekompetentnosti i licemjerja.

Jasno je se ne mogu osuđivati ljudi koji hiljadama kilometara prelaze, uglavnom pješice, ali se mogu osuđivati oni ljudi koji ne preduzimaju blagovremene i efikasne mjere za osiguranje budućnosti i sigurnost vlastite zemlje i naroda – upravo kako to danas čini bezdušna i birokratizirana Evropa.

Pogledajmo kontekst u kome se zbiva ovaj migrantski priliv u BiH da bismo vidjeli njegove pune negativne efekte.

BiH je mala zemlja koja nije u stanju amortizirati tako masovan, nagli i nekontrolisani priliv izbjeglica iz svijeta s različitim mentalitetima. Ona nema privredni potencijal da može tim ljudima pružiti makar i minimum, a to znači da će izbjeglice morati jednoga dana krenuti u nasilno osvajanje temeljnih egzistencijalnih potreba. Sigurnost će biti dramatično ugrožena.
BiH je zemlja koja se nalazi u haosu u temeljnim funkcijama države: ona je u političkom haosu, u etničkoj fragmentiranosti i konfliktu, u dramatičnoj pravosudnoj nefunkcionalnosti, u siromaštvu… Drugim riječima, BiH apsolutno nema instrumente da samu sebe uredi i dovede u funkcionalno stanje, pa prema tome nema nikakve instrumente da na duži rok brine o proporcionalno velikom, broju izbjeglica u njoj.

BiH nema privredni potencijal da može tim ljudima pružiti makar i minimum, a to znači da će izbjeglice morati jednoga dana krenuti u nasilno osvajanje temeljnih egzistencijalnih potreba. Sigurnost će biti dramatično ugrožena…

Naprotiv, stanje u BiH je takvo da izbjeglice dolaze kao faktor sigurne dalje destabilizacije zemlje koja i onako niučemu nije stabilna. Ahmed Kico i Miralem Kapetanović bi to nazvali, vjerovatno, hibridnim ratom protiv BiH. Ova zemlja je razorena u svakom pogledu, nefunkcionalna; još uvijek je plijen susjeda koji su izvršili agresiju na nju a snažno se destruira i iznutra; ona i sama muku muči sa svojim izbjeglicama i raseljenim licima od ’92. godine a sada je pod navalom izbjeglica iz bijeloga svijeta.

Zar ljudi ne vide kakva je to drama?! Kakav to stvarni plan Evropa ima s nama?!

Dakle, poseban osvrt u ovome kontekstu zaslužuje odnos EU, odnosno UN, ili tzv. međunarodne zajednice.

Oni su instalirali u BiH nekakve posmatrače, nalik na komesare, šta li, koji treba da nadziru stanje migranata u BiH. To je krajnja drskost, ali – izgleda da je to dio plana protiv BiH. Izbjeglice su zaustavili na granici BiH, u Bihaćkoj Krajini. Nema nikakve šanse da ih puste u Evropu. Nama ovdje daju po koji miliončić da brinemo o izbjeglicama, a treba da imaju u vidu sve one totalno negativne kontekste koje sam spomenuo, a čijem pogoršanju će samo doprinijeti stacioniranje migranata u BiH.

Šokantno je kako nam ti moralni licemjeri iz EU i UN – pratimo to i ovih dana – pametuju o tome kako treba da RAVNOMJERNO RASPOREĐUJEMO izbjeglice po BiH. Kakva pamet i kakva pomoć?! Vele, treba izbjeglice slati i u Hadžiće, Mostar i td. Dakle, njihove su strategije u tome da se migranti raspoređuju po BiH, a ne da se zaustavi njihov dolazak tamo negdje, prije granica Balkana, tamo gdje su baš ti Evropljani zajedno s Amerikancima razorili zemlje milionima izbjeglica. E, sad ih treba ravnomjerno rasporediti po BiH!

Drugim riječima – to je poenta – treba ih maknuti što dalje od granice EU, iz Krajine prema centralnoj BiH. Nevjerovato! Kada bi se ja pitao, tim bjelosvjetskim „dušebrižnicima“ otkazao bih gostoprimstvo, jer – pamtimo dobro kako su se od ’92 naovamo uz prisustvo posmatrača UN u BiH osnivali logori patnji i smrti, masovni progoni i sl. Poznata nam je ta „brižnost“, koja se, evo, reprizira u BiH.

Vele, treba izbjeglice slati i u Hadžiće, Mostar i td. Dakle, njihove su strategije u tome da se migranti raspoređuju po BiH, a ne da se zaustavi njihov dolazak tamo negdje, prije granica Balkana, tamo gdje su baš ti Evropljani zajedno s Amerikancima razorili zemlje milionima izbjeglica

S obzirom da u ovako neuređenu zemlju kakva je BiH, u zemlju koja je i sama u dubokoj krizi, ulazi tako velik broj migranata, bez izgleda da ikada izađu iz nje, proizlazi zaključak kako će i to postati u dogledno vrijeme argument da BiH ne bude primljena u EU, vjerovatno ni u NATO, jer se proporcionalno velikim prilivom migranata dramatično usložnjava njena pozicija u svim aspektima: ekonomski, sigurnosno, politički, čak i religijski jer su migranti pretežno iz onoga dijela svijeta koji je meta rastuće, jarosne islamofobije.