Ljeto 1998., 14. lipnja. Prva utakmice neovisne Hrvatske na Svjetskim prvenstvima i prvi gol. Strijelac – izbjeglica iz ratne Bosne i Hercegovine, Željino dijete, hercegovački Sarajlija, prvak Hrvatske s Dinamom, ‘vatrena’ legenda za sva vremena… Mario Stanić.

Vaš preglednik ne omogućava pregled ovog sadržaja.

Vrijeme leti. Prije mjesec dana bio je na Rujevici kao Hajdukov direktor i… Ne bi mu se dalo, ali majstor danas puni – 48 godina. Rodio se u Sarajevu, u legendu ušao u Hrvatskoj. O rodnom gradu i podrijetlu uvijek će reći:

– Ja sam hercegovački Sarajlija. To uvijek kažem za sebe. Mene je Sarajevo odgojilo u neku ruku, Sarajevo mi je dalo pečat.

A bježao je iz toga grada. Ratne rane ‘90-e. Spašavalo se glavu.

– Cipele, hlače, majica, dvoje gaće i putovnica. To sam imao na sebi i sa sobom kada sam bježao iz Sarajeva. I imao sreće da se spasim. Mnogi nisu uspjeli – govorio je jednom prilikom za Večernji.

Foto: Krunoslav Petrić

Otišao je daleko, visoko. Sa tadašnjom Croatijom osvojio naslov prvaka Hrvatske (fantastični trojac: on, Cvitanović i Vlaović), igrao za Benficu, svjetski jaki Parmu i Chelsea pod Joseom Mourinhom.

– Onako ‘na van’ možda djeluje bahato i arogantno, ali to je samo Mourinhov gard, lažna slika. Uvijek je tu za igrače. Nije morao, ali kad sam odlazio iz Chelseaja svojim se ugledom u klubu založio da dobijem sav novac koji mi pripada.

Mundijal u Francuskoj. Neponovljiva ‘98, bronca i: prvi ‘vatreni’ gol za Hrvatsku u povijesti Svjetskih prvenstava. Prva utakmica u skupini s Jamajkom, 27. minuta i urlik sreće iz četiri-pet milijuna grla i onoga Bože Sušeca: “O, moj Staniću, možeš igrati beka, možeš u vezi, možeš naprijed. Uvijek je dobar, uvijek je sjajan!”.

– Nisam u tom trenutku pojma imao ni tko sam, ni gdje sam, niti je l’ taj gol prvi, drugi, zadnji… Bio sam u deliriju! Štimac je pogodio prečku, lopta se odbila. Sama mi je došla. Ako je Maradona imao Božju ruku, onda je ovo bila nekakva Božja sila – prisjetio se.

Koju godinu ranije izbjeglica, 1998. treći na svijetu.

– Ma sve je to prekrasno, nezaboravna vremena, ali meni ostaje gorčina zbog poraza od Francuske u polufinalu. Mi igrači najveći smo krivci za to. Nismo bili dovoljno psihički spremni za tu utakmicu. A u finalu bismo vjerojatno pobijedili onakav Brazil i postali svjetski prvaci!

Nekoliko dana nakon Jamajke, osmina finala Svjetskog prvenstva, na terenu 11 ‘oblajhanih’ Rumunja i – Stanić.

– A to je zbog Slavena Bilića. Okladili smo se. Kaže Bilić ‘U četvrtfinalu ćemo na Nijemce’, ja tvrdim ‘Ma kakvi, idemo na Engleze’. Pobijedili smo Njemačku, ali sam ja zgubio okladu i… Morao obojiti kosu. Pa sam na kraju izgledao kao Rumunj.

Danas je opet u HNL-u. U kaotičnom splitskom okruženju Stanić je savjetnik predsjednika Hajdukove Uprave za sportsku politiku.

Hercegovac, Sarajlija, Hrvat i ‘Rumunj'… Legenda čista obraza i blistave karijere. Sretan četrdeset i osmi Mariju Staniću. Nek’ bude zdrav i ostane svoj. Kao i u prvih 48 godina.

POGLEDAJTE VIDEO: #ZAJEDNO24SATA

Vaš preglednik ne omogućava pregled ovog sadržaja.

Više saznajte na izvornom linku: Danijel Vukušić – Stanić: Hercegovački Sarajlija, legenda Vatrenih i Rumunj na jedan dan / (24sata.hr).
– Ovo je čitanje RSS vijesti.