Samir Čajić je kazao da se nageo preko visoke žive ograde i vidio niz ulicu Nedžada Herendu, koji je pucao i iz čijeg se oružja dimilo

Na suđenju za zločin počinjen u Sarajevu, svjedok Odbrane Dragana Vikića izjavio je da je vidio kako Nedžad Herenda puca ispod Doma policije.

Samir Čajić, koji je neplanirano saslušan u nastavku suđenja, kazao je da je bio pripadnik Odreda za posebne namjene pod komandom Vikića. Prisjetio se dana kada je ispod Doma policije ubijeno osam zarobljenih vojnika. Ispričao je kako je bio na spratu kada je začuo pucnjavu i, misleći da je napadnuta baza, otrčao po pušku i istrčao napolje. Na platou ispred objekta, kako je naveo, jedan od stražara je rekao: “Budala, pobi ljude.”

Oružje s prigušivačem
Čajić je kazao da se nageo preko visoke žive ograde i vidio niz ulicu Nedžada Herendu, koji je pucao i iz čijeg se oružja dimilo. Rekao je da ga je upitao šta to radi, a da se Herenda okrenuo i kazao mu u smislu: “Nemoj, u redu je, Čaja.” Svjedok je rekao da se povukao, a da su u bazi zauzeli borbeni položaj.

Čajić misli da je Herenda imao oružje s prigušivačem i da je, u trenutku kad ga je vidio, “potvrđivao”. Kazao je da je tu bila još jedna osoba, ali da je nije prepoznao. Dodao je da nije vidio ni tijela.

Saslušanje Čajića, koji je u prethodnom periodu pratio suđenje iz prostora za publiku, predložila je Vikićeva braniteljica Adna Dobojlić nakon što ga je spomenuo drugi svjedok. Ona je rekla da prethodni branilac nije upozorio Čajića da bi mogao biti svjedok i da ne smije pratiti suđenje.

Tužiteljica Vesna Ilić protivila se njegovom saslušanju, podsjećajući da je jedan njen svjedok odbijen jer je dolazio na suđenje. Vijeće je prihvatilo prijedlog odbrane.

Čajić je kazao da je Herenda radio u Državnoj bezbjednosti i da ga je viđao s Asimom Dautbašićem iz iste službe, koji je također radio u Domu policije. Svjedok je rekao da je otišao u spavaonicu i komandiru voda Jasminu Begiću kazao šta se desilo, kao i da im je rečeno da ne izlaze.

Čajić je naveo da ga nikad niko nije saslušao o ovom događaju. Tužiteljica Ilić je kazala da Čajića niko od 200 saslušanih svjedoka nije spomenuo i da ga zato nije pozvala.

Odbrana je prethodno ispitala Begića, za kojeg je braniteljica imala informacije da je bio očevidac, ali je on na suđenju danas rekao suprotno.

Begić je kazao da je bio u spavaonici kada je začuo pucnjavu i kada je došao Čajić, rekavši im šta se dogodilo i da je naređeno da ne izlaze.

Svjedok Mustafa Tabak, koji je takođe bio pripadnik specijalne policije, kazao je da su u Domu policije bili smješteni pripadnici Državne bezbjednosti, sa kojim Odred nije imao veze.

Rekao je da su u početku u Domu bili i neki pripadnici jedinice Juke Prazine, ali da se nisu dugo zadržali. Ni sa njima, kako je dodao, Odred nije imao ništa.

On je objasnio da su rezervni sastav Odreda činili aktivni policajci iz stanica bezbjednosti.

Tabak, koji je pred kraj rata bio i komandant Odreda, kazao je da su svakodnevno podnosili izvještaje i vodili evidenciju o svim događajima, te da vjeruje da je i ubistvo zarobljenika moralo biti zabilježeno.

On je rekao da je čuo da je zarobljene ubio Herenda iz Državne bezbjednosti, a da ih je doveo Mišo Žmiro, koji je bio iz Jukine jedinice.

Svjedok Muhamed Ahmić kazao je da je od 10. maja bio u vodu za obezbjeđenje Odreda. On je govorio o rasporedu obezbjeđenja oko Doma policije, navodeći da nisu obuhvatali ulicu ispod Doma.

Ahmić je rekao da su evidentirali sve događaje i da je ubistvo sigurno moralo biti zabilježeno.

Svjedok Božo Šain izjavio je da je bio u jedinici Juke Prazine. Kazao je da je s još nekima “u početku” spavao u holu Doma policije, a poslije su se preselili.

Sa Vikićem, kako je rekao, nije imao nikakve veze. Prema njegovim riječima, Prazina nije imao nadređenog i da ga je većina oslovljavala s “generale”.

Nastavak suđenja
Kazao je da je provodio vrijeme s Prazinom, koji je išao od ministarstava do Predsjedništva, a “najmanje kod Vikića, možda jednom”.

Šain je rekao da dobro poznaje Davora Matića zvanog Mišo Žmiro, koji je, prema njegovim saznanjima, bio u Vojnoj policiji i da mu je “zaštitno lice” bio Kerim Lučarević.

Svi svjedoci pohvalno su se izrazili o karakteru optuženog Vikića, ističući njegovu profesionalnost, ljudskost i poštenje.

Za zločin protiv ratnih zarobljenika počinjen u sarajevskom Velikom parku optuženi su, pored Dragana Vikića, Jusuf Pušina, Nermin Uzunović i Mladen Čovčić. Optužnica ih tereti da su, kao pripadnici policijskih i sigurnosnih struktura, bili informisani o zarobljavanju osam pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) iz transportera koji je bio u kvaru i nalazio se na području sarajevskog naselja Dobrinja.

Nastavak suđenja je 19. marta.

Izvor: Avaz