Svaka poslije priča samo latinicom

A.Zunic/Biscani.net

Piše: Asmira Kajtazović

Rekla mi je da se ljudi gube kad im upoznaš dušu, upoznaš i spoznaš da nije tvoja. Sigurno je to još jedan od njoj dragih citata. Nikad joj nisam mogao pratiti korak u tome. Vječiti je sanjar. Dijete sa najjačom maštom u tijelu zrele žene. Nepobjedivi romantik. Umjetnik koji slika riječima. Pričala bi mi neke od svojih najljepših priča prstima slikajući značenje po mom tijelu kao po najdražem platnu i pogledom pitajući da li pronalazim sebe u njima i krila tugu onda kad bi moje nerazumijevanje onog što se krije u tekstu dalo svaki odgovor. Nisam bio u tom fazonu.

Sve dotad je bilo da ili ne, hoću ili neću, crno ili bijelo. Svaka prije nje jasno bi izgovorila željeno i uglavnom je to bilo ono što se moglo pružiti bez nekih većih napora. Ona je tražila da joj čitam iz očiju. Teški je zagovornik toga da u njima sve piše. Da joj brojim drhtaje i učim ih kao neko novo pismo, slušam otkucaje srca i osjetim temperaturu tijela koja bi u mojoj blizini bivala visoko iznad normalne. Nisam se mogao naviknuti, bilo mi je previše nepoznato i nestvarno da se tako živi u vrijeme u kojem sve ima granice, u vrijeme koje ne čita između redova, pa sam tražio da se mijenja.

Svaku njenu želju da mi predoči neko svoje djelo ubijao bih svojim negodovanjem, izazivanjem rasprave optužujući je da se u svemu tome krije neko drugi, možda neki lik iz njene mašte, i da mene tu nema. A bilo me je, još kako. U svakom slovu, u svakom pogledu. Najgore od svega je što me ima još. Nije mogla podnijeti da je neko želi promijeniti iz korijena iako takva nije vrijeđala nikog, pa se povukla iz svega bez imalo buke. Pokupila se sa svojim bojama i pobjegla u okrilje tišine ostavljajući jedino platno na koje su se primale, vjerujući da će joj vrijeme donijeti neko novo i bolje, ono koje će je razumijeti i koje će znati prigrliti njene drhtaje koji izazivaju ludila i uspjeti izbrisati sjećanja na ono što je imala sa mnom.

Ne znam boji li još čiji svijet svojim ludilima, dugo nisam čuo o njoj, ali ovaj čovjek je naučio sva pisma otkako je otišla i na svakoj tuđoj koži pokušava naslikati nju, makar uzalud, ni prema jednoj nije kalupljena, dok se s mojim tijelom uvijek savršeno poklapala. Svaka poslije priča samo latinicom.



0

Zadnje diskusije / FORUM

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...