Svaki dan mogao je biti posljednji


Svakodnevne slike Sarajeva od 1992. do 19995.
Svaki dan mogao je biti posljednji

Ne smijemo se predati, moramo ostati jaki, govorili smo sami sebi i drugima… <195> Stekli smo i brojne prijatelje iz svijeta koji su nam pomagali

Autor: M. DAKIĆ

Tokom 1.425 dana opsade ubijen je 11.541 građanin Sarajeva. Među njima 1.601 dijete. Svaki dan mogao je biti posljednji, od tog 5. aprila 1992. do 29. februara 1996. godine.  

I danas se, sigurno, oni koji su prošli taj užas ponekad probude jer im prolaze slike koje se teško mogu izbrisati. Kako trče izbjegavajući metke onih s brda, kojima smo bili žive mete.

Nikad viđeno

Da djeci negdje nađu malo mlijeka u prahu, da donesu kući hljeb, usput u parku pokupe nešto granja da se naloži vatra u nekom šporetu, bubnjari ili staroj, iz podruma izvučenoj peći „kraljici“. Za naftaricu je već bila fantazija…

Kako se ne sjetiti i danas i uvijek dok je vijeka da su na mostu Vrbanja ubijene Olga Sučić i Suada Dilberović i da je užas krenuo…

Te spodobe sa snajperima, puškama, granatama, držeći grad u nikad viđenoj i doživljenoj opsadi, nisu birale, ni djeca, ništa im nije značilo. Bilo, ne ponovilo se nikome.

I tako do kraja opsade, 44 duga i teška mjeseca.

Ali, nisu uspjeli. Sarajevo je preživjelo i kada se mnogima činilo da je to nemoguće.

Kada se sjetim šta smo sve radili, ne samo da se preživi nego i da se ne klone duhom, da se ne predamo. Ne smijemo, moramo ostati jaki, govorili smo sami sebi i drugima… Bilo je i pozorišnih predstava, čuveni izbor za Miss opkoljenog Sarajeva, koncerata, pa SFF, izložbe… Kao da je sve najnormalnije.

Sjetim se onih starijih koji su dolazili s leptir-mašnom, dama koje su izvlačile iz ormara svečane haljine, s ponekom rupom od gelera… nismo se dali. Nismo!

Svi imamo sjećanja na dobre ljude, na nečiju gestu kada vidi majku s malom bebom, kao što se dešavalo mojoj supruzi, da izvade iz cekera nešto mlijeka, keksa, „nek’ se nađe maloj“.

 Podrška prijatelja

I zato ne smijemo to zaboraviti, nikad. Moramo pamtiti one koji su dali ono najvrednije, život, da se odbranimo od zla. 

Trebamo pamtiti i prijatelje koje smo u tom užasu stekli, onima koji su dolazili da nam daju podršku, da nas ohrabre, da sviraju, pjevaju, glume, kao Brus Dikinson (Bruce Dickinson), koji će primiti priznanje „Počasni građanin“.   

I neka nam bude opomena, svoj grad, svoju državu moramo voljeti i čuvati.  

11.541 građanin Sarajeva ubijen tokom opsade

1.601 dijete ubijeno

(Autor: Avaz)





Zadnje diskusije / FORUM

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...